Jantarski put

Pomoću nalaza amfora u kvarnerskom podmorju uz otok Cres i uz istočnu istarsku obalu, od Brseča do Opatije utvrđeni su ustaljeni plovidbeni putovi već u II st. prije naše ere. Prirodno je da su u ove krajeve dolazili pomorci iz Magnea Greatiae davno prije, jer se u inventaru grobova u nekropoli u vrtači Mišinac ispod Kastva nalazi uvezena apulska Gnathia keramika iz III st.prije naše ere. Jednako je tako u istoj nekropoli otkriven jantar uvezen s Baltika, što je dokaz kopnene razmjene dobara i kulturnih dotoka. Lanac gradina na području riječke općine pratio je trasu jantarskog puta kao i kretanje raznih roba u oba pravca. Na tom alergičnom području račvanja komunikacija, koje vode u pravcu Istre i u pravcu mora i Dalmacije, nižu se gradine po određenoj logici. Uz taj je put vezana legenda o silasku Argonauta na Aspirtide, a stigla je u ove krajeve putem grčkih moreplovaca, koji dolaze u tješnje kontakte s domorocima u protorimskom periodu. Oni na Kvarner donose kulturu uzgoja vinove loze i maslina, koja prodire sve do Krasa.

Glavne osobitosti predhistorijskog gradinskog sistema na području općine Rijeka zajedničke su i posebne. Zajednički im je obvezan smještaj na vrhu brijega, veliki kontinuirani humak, koji poput obodnog vijenca opasuje dio ili cijeli plato brijega, probrani strateški položaj, blizinu izvora vode, lokve ili tekućice, širok vidokrug i mogućnost međusobne komunikacije. Posebne značajke su im pripadnost stanovništva i društveno uređenje. Gradine na Primorju, kao Solin kod Martinšćice,

Trsatski breg, Veli vrh kod Pulca, Kastav i Bezjaki,nisu smještene na brežuljke neposredno uz more, iako je njihovo stanovništvo već u razdoblju mlađeg željeznog doba bilo liburnijsko. Očekivalo bi se da su Liburni kao pomorci živjeli uz obalu, međutim, smještaj navedenih gradina to opovrgava, odnosno potvrđuje da su njihovi prijašnji stanovnici bili japodski stičari. Kad su Liburni u Kvarneru učvrstili svoju vlast,zbog svog povišenog položaja s prekrasnim vidikovcem na Kvarner, utvrđene gradine im služe kao osmatračnice s kojih se može promatrati lretanje plovila pa, prema tome, one dominiraju kao akropolska naselja nad Riječkim zaljevom. Vlastita flota u doba liburnijske talasokracije branila je pristup neprijatelju s morske strane. Smještene su iznad prikladnih luka: Solin iunad Martinšćice, Trsatski breg iznad luke u Rječini, Kastav iznad Preluka.

 
mail print