Miklós Vásárhely (1917-2001)

Rodio se u Rijeci, gdje mu je otac bio direktor riječke filijale Englesko-Ugarske trgovačke banke. Obitelj se 1928. godine seli u Mađarsku. Maturirao je 1936. godine u katoličkoj gimnaziji u Debrecenu. Sljedeće dvije godine proveo je na sveučilištu u Rimu, poslije je na Državnoslovnom i pravnom fakultetu Sveučilišta u Debrecenu nastavio studij prava. Nakon izbijanja rata bio je na prinudnom radu u tvornici oružja. U siječnju 1945. godine bio je među prvim aktivistima u Mađarskoj komunističkoj partiji. Postao je novinar. Najprije je radio kao djelatnik novina Szabadság" (Sloboda), a nakon toga je za novine „Szabad Nép" (Slobodni narod). 1946. godine, kao posebni dopisnik tog lista, bio je nazočan na pariškim mirovnim pregovorima. Kao voditelja vanjskopolitičke rubrike primili su ga u utjecajni uređivački odbor lista.



1949. godine je kao izuzetno dobro informirani novinar, proučavajući međunarodni odjek sudskog procesa Rajk-a, naišao na nekoliko logičkih besmislica optužbi, a sve to javio je i Rakosi-u. 1949. godine otpustili su ga iz novina«Szabad Nép».

1953. godine pridružio se smjernici tadašnjeg predsjednika vlade Imre-a Nagy-a za korekciju, a poslije za reformu društvenog sustava. Od svibnja 1954. radi kao zamjenik predsjednika Ureda za informiranje Vlade.

U travnju 1955. godine zajedno s Imre-om Nagy-om smjenjuju Vásárhelyi-a. U listopadu 1955. godine prihvatio je aktivnu ulogu u sastavljanju memoranduma, koji su uputili pisci i umjetnici Središnjoj upravi Mađarske radničke partije (MDP), a u kojem zahtijevaju ukidanje nadzora kulturnog života. Zbog toga su ga 24. prosinca isključili iz partije.

1956. godine, prije revolucije ponovno ga primaju u partiju. 1. studenog prihvatio je poziv Nagy-a i zauzeo poziciju u vladi kao šef za tisak. Na vijest o sovjetskoj intervenciji i Vásárhelyi je, posredovanjem jugoslavenskog veleposlanstva u Budimpešti, našao utočište u stanu njihovog vojnog atašea. Dana 23. studenog deportirali su ga u Rumunjsku sa skupinom Imre-a Nagy-a, koja je do tada boravila u jugoslavenskom veleposlanstvu. 10. travnja 1957. godine uhitili su ga u Snagovu, a 15. lipnja 1958. godine u sudskom procesu protiv Imre-a Nagy-a i njegovih suradnika, Vrhovni sud ga je osudio na pet godina zatvorske kazne.

Uvertiru njegovog prihvaćanja novog političkog uloga označilo je 1979-e potpisivanje izjave o solidarnosti sa zatvorenim članovima čehoslovačkog građansko-pravnog pokreta Charta77. 1988. godine bio je jedan od osnivača Odbora za povijesnu istinu, a do 1992. godine bio je predsjednik toga odbora i na toj dužnosti održao govor 16. lipnja 1989. godine na ponovnom ukopu Imre-a Nagy-a i njegovih suradnika - mučenika. Od 1990-e do 1994-e bio je zastupnik u Parlamentu i član Parlamentarnog odbora za vanjsku politiku.

1984. godine postao je osobni predstavnik Györgya Sorosa u zakladi u Mađarskoj, koja je osnovana zajedno s Mađarskom znanstvenom akademijom. Od 1989-e skoro do smrti imao je predsjedničku funkciju u nadzornom odboru neovisne Zaklade Soros.

Najznačajnija osobina više od šest desetljeća dugog političkog puta Vásárhelyi-a je neprekidno traganje za slobodom i alternativama.

 
mail print