Kulturno-povijesne znamenitosti i spomenici

Iz središta Rijeke najkraći put do Trsata vodi Trsatskim stubama Petra Kružića. Naziv su dobile po kapetanu Klisa koji je dao sagraditi njihov prvi dio 1531. godine. Gornji dio Trsatskih stuba dao je 1725. godine sagraditi Gavro Aichelburg, vojvoda štajerski, kranjski i koruški te brinjski kapetan. Na njihovom početku nalazi se barokni trijem s reljefom Bogorodice Tješiteljice žalosnih (Consolatrix aflictorum) iz 1745. godine. Kapele uza stube posvećene su svecima, a bile su postaje na putu pokore hodočasnika koji su dolazili pokloniti se čudotvornoj Gospi Trsatskoj. Stube su više puta obnavljane i dodavani su novi dijelovi. 



Stube vode do crkve Gospe Trsatske i franjevačkog samostana koji su podignuti po nalogu Martina Frankopana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291. do 1294. godine nalazila Sveta kućica (Bogorodičin dom, Nazaretska kućica sv. Obitelji) iz Nazareta, a koja je danas u Loretu (Italija). Na njenom mjestu krčki knez Nikola I. dao je sagraditi 1339. godine kapelu.

Crkva je više puta pregrađivana, a novo pročelje i zvonik crkve izvedeni su 1824. godine. Na oltaru je kopija slike "Gospe Trsatske" ("Majka Milosti"), dok je original, dar pape Urbana V. iz 1367. godine, u riznici. Prvobitni samostan izgorio je 1629. godine. Izgradnja nove zgrade započela je 1631. i dovršena je 1691. godine. Drugi kat, u kojem je smještena knjižnica, sagrađen je 1904. godine. 

U crkvi i samostanu zastupljena su djela poznatih slikara 17. stoljeća (Pietra Telesfora de Pomissa i Serafina Schöna) i 18. stoljeća (Christophora Tasce i Valentina Metzingera). Samostanska riznica obiluje djelima izvanredne estetske i materijalne vrijednosti, relikvijarima,  kaležima, rukopisima i crkvenim ruhom.  Akademski slikar Ivo Režek naslikao je 1960. godine u fresko tehnici "Križni put". Trsatsko svetište obnovljeno je i uređeno 1990. godine uoči proslave 700. obljetnice. Unutrašnjost crkve i klaustar samostana obnovljeni su 1995. godine. Godine 1997. Josip Botteri oslikao je prozore bazilike vitrajima. Iste je godine uređeno samostansko dvorište i podnožje brda Fortice u "Marijin perivoj". Ispred Crkve Gospe Trsatske postavljena je 10. svibnja 2005. godine brončana skulptura kipara Antuna Jukića Trsatski hodočasnik koja predstavlja Papu Ivana Pavla II., a u čast njegovog trećeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj. Skulpturu je otkrio nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić. Crkva Gospe Trsatske danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva.

Nasuprot crkve nalazi se dom Hrvatske čitaonice Trsat, djelo domaćeg arhitekta Mate Glavana. Njena gradnja dovršena je 1897. godine. Čitaonica se kao simbol nacionalne svijesti nametnula pogledu postavši privlačna za svakog rodoljuba koji ju je gledao iz Rijeke ili s mora. (Dr. Radmila Matejčić – Kako čitati grad). 

Slikar Josip Moretti – Zajc naslikao je 1925. godine zastor koji i danas postoji. Na zastoru su motivi preporoda, narodne vile i vječna vatra te motivi luke Baroš, Molo longo, Učka i Trsatska gradina. Nad kanjonom Rječine, na 135m visokom brdu, dominira Trsatska gradina. Na njenom mjestu u prethistoriji se nalazila liburnijska osmatračnica kojoj su posebnu važnost dali Rimljani gradnjom Liburnijskog limesa. 

Gradina je izgubila značaj nakon povlačenja Turaka i od tada počinje propadati, čemu je značajno pridonio i potres 1750. godine. Njena obnova započinje dolaskom austrijskog feldmaršala Lavala Nugenta koji ju je kupio od bakarskog municipija 1826. godine. Obnovu je izveo mletački arhitekt Giacomo Paronuzzi. U kaštelu je 1843. godine započeo s radom prvi muzej u tadašnjoj Hrvatskoj. Trsatska gradina ostala je u vlasništvu obitelji Nugent do 1941. godine. Pred mauzolejom nalazi se bazilisk (zmaj) koji je služio kao držač obiteljskog grba. Bazilisk je izradio 1864. godine austrijski kipar  A. D. Fernkorna.  Posljednja velika obnova izvedena je 1961. godine. Projekt je izveo arhitekt Igor Emili uz stručnu pomoć povjesničara umjetnosti Branka Fučića.

S gradine se pruža pogled na Rijeku, Kvarnerski zaljev, kanjon Rječine i Učku. Podno gradine sagrađena je crkva Svetog Jurja, podignuta u 13. stoljeću i posvećena zaštitniku Trsata. 

Crkva je stradala u potresu 1750. te je ponovo sazidana 1754. godine. Godine 1866. uklonjen je trijem i podignut zvonik. Glavni oltar izradio je 1797. godine Ksaver Medelini (vjerojatno Venecijanac), a tri manja oltara izradio je riječki klesar Dorigo. Slike su izradili Ferdinand Ludwig (Senj) i Giovanni Fumi (Rijeka). 

Na nadmorskoj visini od 95 do 142 metra prostire se najveći riječki park, Pančićev park. Park je dobio ime po Josipu Pančiću (Bribir, 1814-1888), liječniku i poznatom botaničaru, koji je otkrio velik broj biljnih vrsta, npr. ''Pančićevu omoriku'' (''Picea omorika''). Inicijativu za nastajanje parka dao je 1926. godine Juraj Kučić, gradonačelnik Sušaka. Projekt je izradio arhitekt Zlatko Prikril. Hortikulturno uređenje izveo je od 1926. do 1940. godine vrtlar-pejzažist Josip Kulfanek. U skladnu cjelinu spojeni su borovi, čempresi, listopadna šuma i zimzeleno grmlje. Ukupna površina parka iznosi 45.000 m2.  Parkom dominira spomen-kosturnica palim borcima NOB-a izgrađena po projektu arhitekata Zdenka Kolacija i Zdenka Sile. Kosturnica je otkrivena 4. srpnja 1957. godine.

U parku nasuprot Osnovne škole "Trsat" podignut je spomenik palim borcima na Trsatu u NOB-u. Spomenik je 1977. godine izveo kipar Ljubo de Karina. 

 
mail print