Turistička magistrala

PALAČA MUNICIPIJA

Municipij.jpg Palača Municipija, sa svoja tri pročelja dominira Trgom. Rijeka je 15. lipnja 1872. dobila novi statut, po kojemu je općinom upravljalo zastupništvo od 56 članova s podestatom (gradonačelnikom) na čelu. Nametnula se potreba za izgradnjom nove Vijećnice i suvremene gradske kuće. Općina je od 1833. preselila u zgradu obnovljenog Augustinskog samostana. Novi gradonačelnik Ivan Ciotta 1873. nastoji riješiti problem sjedišta municipalne uprave. Taj zadatak preuzima mladi arhitekt dr. Filibert Bazaring, koji je u duhu klasicističke struje u Venetu, gdje se školovao, nadahnuto povezao pitomu baroknu arhitekturu Crkve sv. Jerolima i klasicističko začelje sadašnje zgrade Radio - Rijeke u divan sklad. U Rijeci se od srednjeg vijeka vodi grčevita borba za gradsku autonomiju. Te činjenice su bili svjesni i njeni feudalni gospodari. Najvidljivije o tome svjedoči Stendardac, kameni stup za gradsku zastavu pred zgradom Municipija, na kojem je posebnom pravnom formulom 1508. car Maksimilijan zagarantirao slobode i privilegije što ih je grad dobio od prethodnih gospodara, grofova Devinskih i Walsee. Izlazak Habsburgovaca na more izazvao je 1508. sukob s Mletačkom Republikom, u kojem je Rijeka 2. X. 1509. spaljena, opljačkana i poharana. Kao uspomena na osobitu vjernost Rijeke caru, te na 1508. godinu, podignut je stup s reljefnim prikazom sv. Vida, patrona Rijeke, koji drži model grada u ruci, dok je na drugoj strani stupa uklesan tekst garancije. Taj je stup značajno svjedočanstvo političkopravne povijesti Rijeke. Za vrijeme praznika na stupu se vijori gradska zastava.
 

CRKVA SV. JERONIMA

Crkva sv. Jeronima Crkva sv. Jeronima svojim elegantnim kasnobaroknim pročeljem definira istočno krilo Municipija i daje Trgu osobito nobilan ton. Crkva je građena zajedno sa sklopom Augustinskog samostana iz zaklade feudalnih gospodara Rijeke, grofova Devinskih. Gradnja je započeta 1315. u vrijeme Ugona II., a završena je 1408. kada je Rijekom upravljao njegov unuk Ugon VI. Budući da je grad Rijeku svojom oporukom iz 1358. god. Ugon VI. ostavio svome zetu Raimbertu Walsee, na tu je feudalnu obitelj prešlo patronatstvo nad samostanom i Crkvom sv. Jerolima, u svetištu koje se nalaze porodične grobnice obje feudalne dinastije. Kad je Rijeka prešla u posjed cara Fridriha III., god. 1465., samostanu su zagarantirane privilegije i imanja. Od 13. stoljeća do ukinuća reda 1788. augustinci su bili najmoćniji posjednici. Samostan je pripadao bavarsko - češkoj provinciji, a među redovnicama su bili istaknuti propovjednici, diplomate, senjski i modruški biskupi, te znanstvenici; jedan je od njih kartograf Klobučarić. Crkva sv. Jerolima dovršena je 1363., a tijekom stoljeća nekoliko je puta obnavljana. Stradala je od potresa 1750., tako da je 1768. barokizirana i produžena prema Trgu izgradnjom današnjeg pročelja. U unutrašnjosti su barokni oltari. Najstariji dio Crkve je svetište u kojem se, pored obiteljske grobnice grofova Devinskih, nalaze i grobnice augustinaca te drugih obitelji. U crkvenom brodu bile su 23 grobnice u kojima su se sahranjivali patriciji, sve dok car Josip II. nije zabranio zakopavanje u crkvama. Kada je 1880. postavljen novi pod u Crkvi, skinute su grobne ploče i uzidane u samostanski hodnik, gdje su postavljene i ploče s grobnica iz dviju kapela u koje se ulazilo iz tog hodnika. Prva do Crkve je kapela sv. Trojstva, izuzetno lijep primjer alpske gotike na Kvarneru. Tu kapelu podigli su Martin i Margareta Raunacher, i u nju je bila smještenja njihova grobnica. Na lijevom zidu kapele zanimljiv je memorijalni natpis vezan za nenadanu smrt carskog poklisara Hansa Edlinga koji je u Rijeci pregovarao s mletačkim izaslanikom o provedbi odluka Madridskog mira 1618. godine. Na sjevernoj je strani hodnika Kapela Bezgrešne, koja je to ime dobila 1578.; ranije se zvala kapela Blažene Djevice Majke Milosti. Augustinci su tu kapelu predali kao oratorij bratovštini plemenitih Bezgrešnog začeća. Ta je bratovština trajala do ukinuća 1788. godine. Njezini članovi nosili su sivu togu, a na kapuljači su imali otvore za oči. U kapeli su bile grobnice obitelji Paradiso (1680.), obitelj Troyer (1685.) i obitelj Benzoni (1716.). Bratovština je priređivala procesiju za Uskrs.

ZGRADA RADIO - RIJEKE

Zgrada Radio Rijeke sagrađena je 1848. po projektu talentiranog arhitekta Antona Deseppia, u stilu kasnog bidermajera. Na elegantnom pročelju je koncentracija dekorativnog ukrasa. Ispod isturenog balkona, koji počiva na stupovima, nalazi se prolaz koji veže Korzo s Trgom. Zgrada je građena za "Casino patriotico", a od 1889. u njoj je Hrvatska čitaonica, glasovito središte kulturnog, umjetničkog i političkog života riječkih Hrvata. U njenoj dvorani, okrenutoj prema Trgu, donesena je 1906. čuvena "Riječka rezolucija", po kojoj je trg i dobio ime.

SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA

Sveučilišna knjižnica.jpg Sveučilišna knjižnica sagrađena je 1887. za Školu za djevojčice, po projektu glasovitog arhitekta Giacoma Zammattia. Zammattio je zgradu zasnovao po uzorima na visoku renesansu, nadahnjujući se plastičnim dekorom Sanmichelia i Palladia, osobito na drugom katu građevine. Svojim fondovima i djelovanjem Sveučilišna se knjižnica nadovezuje na knjižnicu isusovaca (1627.) i na fondove bivše Gradske biblioteke (Biblioteca civica). Na prvom katu postavljena je stalna Izložba glagoljice. Prikazan je evolucijski razvoj staroslavenskog pisma glagoljice. Izložene su kopije kamenih natpisa (Bašćanska ploča i drugi), kopije rukopisa pravnih i crkvenih tekstova, knjige tiskane glagoljskim slovima u Kosinju i u Rijeci, te crkvene knjige koje su bile u upotrebi i u XX. stoljeću. Bibliotečni fond sastoji se od zbirke "Fluminensia", zbirke rijetkosti (21 prvotisak - inkunabula), zbirke "Adriatica", grafičke zbirke i zbirke gramofonskih ploča. Fond knjižnice je velik: ima oko 300.000 svezaka knjiga, 53.000 svezaka časopisa, 14.000 svezaka novina i dr. Na cijelom drugom katu nalazi se Muzej moderne i suvremene umjetnosti.

MUZEJ MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI

Muzej moderne i suvremen umjetnosti.jpg Muzej moderne i suvremene umjetnosti smješten je na drugom katu zgrade Sveučilišne knjižnice. Ta je muzejska ustanova, osnovana na inicijativu akademika, akademskog slikara Vilima Svečnjaka, za javnost otvorena 2. V. 1949. godine. U zgradi Radio - Rijeke nalazi se izložbeni prostor - Mali salon. Muzej moderne i suvremene umjetnosti djeluje kao muzejska i galerijska ustanova. Prikuplja i čuva djela riječkih umjetnika 19. stoljeća te hrvatskih i stranih umjetnika 20. i 21. stoljeća. Muzej nema stalni muzejski postav, a djela iz zbirki izlažu su povremeno na tematskim, problemskim i monografskim izložbama

GUVERNEROVA PALAČA

Guvernerova palača Guvernerova palača bila je rezidencija guvernera, namjesnika Ugarske krune sv. Stjepana u Rijeci. Aneksom, tzv. "Krpicom" Hrvatsko - ugarske nagodbe, u Rijeci je 1869. uspostavljen mađarski provizorij koji je trajao do 1918. godine. Guverner, grof Ljudevit Batthyány, povjerio je 1893. godine projektiranje palače vodećem budimpeštanskom arhitektu i pedagogu Alajošu Hauszmannu. Koristeći jedinstvenu lokaciju, autor je za stil odabrao visoku renesansu "zbog plemenite jednostavnosti klasike", te tako ostvario najkvalitetniju državnu građevinu u Rijeci, postavljenu na uzvisini, s pročeljem obloženim blještećim bijelim kamenom, okrenutu prema luci. U njenoj su unutrašnjosti na prvom katu prostrani atrij i reprezentativni saloni, te Mramorna dvorana u kojoj se danas održavaju koncerti i svačana primanja. Godine 1955. postaje vlasništvom Pomorskog i povijesnog muzeja, koji u njoj ima svoje sjedište.

 

POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA

Pomorski i povijesni muzej Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja (Muzejski trg 1) osnovan je 1876. Muzej prikazuje okvirni pogled povijesnog razvoja pomorstva (modeli brodova, slike jedrenjaka, portreti kapetana 19. i 20. stoljeća) i kulture Rijeke i riječke regije (arheološki i hidroarheološki nalazi, numizmatika); posjeduje zbirku oružja, umjetnog obrta, osobito namještaja iz 17. do 19. st., zbirku slika i grafika (17. do 20.st.), te arhivalije. Dio muzejskog postava ima ambijentalno uređene prostore nekadašnje Guvernerove palače s kraja 19. stoljeća. U muzeju je izložena vrijedna memorijalna zbirka dr. Franje Kresnika (1869.-1943.), poznatog graditelja gudačkih instrumenata. Iz fundusa etnografskog odjela prikazan je samo dio narodnih nošnji regije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 MUZEJ GRADA RIJEKE

Muzej grada Rijeke Muzej grada Rijeke (Muzejski trg 1) utemeljen je 1961. godine kao Muzej narodne revolucije. Skupština općine Rijeka odlučila je 1965. godine izgraditi suvremenu muzejsku zgradu u kojoj će se predstaviti povijesna građa grada, posebno građa iz NOB-a (1941.-1945.) i to sjedinjenju Rijeke s maticom zemljom Hrvatskom. Projekt je povjeren uglednom arhitektu Nevenu Šegviću koji je, uz muzejske suradnike, likovno riješio muzejski prostor. Muzejska građa je u novu zgradu smještena 1976. godine. Muzejski fundus tvorili su: zbirke fotografija, predmeit likovnih djela i tiska Rijeke, te zbirke i dokumenti memoarske građe radničkog pokreta Rijeke i okolice. 1994. g. odlukom Gradskog vijeća Grada Rijeke Muzej proširuje svoje djelovanje na daljnje sistematsko sakupljanje, čuvanje, stručnu i znanstvenu obradu sveukupne kulturne, znanstvene baštine, te gospodarske starije i novije povijesti grada. Stoga i dobiva novo ime: Muzej grada Rijeke.

 

PRIRODOSLOVNI MUZEJ

Prirodoslovni muzej Prirodoslovni muzej (Šetalište Vladimira Nazora 3) otvoren je za javnost 1. V. 1946. Prijedlog za osnivanje prirodoslovnog muzeja Liburnije dao je čuveni prirodoznanstvenik Josef Roman Lorenz von Liburnau 1876. godine. Gradski muzej u Rijeci od te je godine otkupljivao privatne kolekcije i bogatio zbirku darovima, stvorivši fond koji je, uz brojne druge zbirke, postao temeljem novootvorenoga specijaliziranog regionalnog muzeja. U muzeju su prikazanipaleontološki, mineraloški i petrografski izlošci kojima je protumačena geologija regije. Botanička zbirka u hodnicima izlaže herbarski materijal. U prizemlju su izloženi primjerci morske faune, a na prvome katu kralježnjaci riječke regije.

 

 

 

DRŽAVNI ARHIV RIJEKA

Državni arhiv Rijeka

 

Državni arhiv Rijeka nalazi se u Parku Vladimira Nazora u nekadašnjoj vili nadvojvode Josipa, brata Franje Josipa I. Zbog nesuglasica s bratom carem, nadvojvoda je morao napustiti Beč i povući se na tlo Ugarske. Pri tome on je lukavo izabrao Rijeku i u njoj renovirao 1892. svoju rezidenciju po projektu domaćeg arhitekta Rafaela Culottia. Kao strastveni botaničar, uredio je tada čuveni vrt egzotičnog bilja i "Kuću palmi" u stilu engleskog parka prilagođenog krševitom tlu. U vrijeme talijanske uprave u vilu je smješten Gradski arhiv, a njegov fond postaje osnova sadašnjeg Povijesnog arhiva, u kojemu se čuva povijesna građa iz Rijeke i regije.

 

 

 

 

 

SUDBENA PALAČA

Sudbena palačaSudbena palača podignuta 1904., na mjestu gdje je stoljećima stajao Kaštel, impozantna utvrda, ključna točka obrambenog sustava bedema, kula i bastiona kojima je Rijeka bila utvrđena. U Kaštelu je bilo sijelo namjesnika feudalnog gospodara, kapetana Rijeke. U 18. st. Kaštel gubi tu funkciju, a početkom 20.st. to povijesno zdanje je srušeno i izgrađena Sudbena palača. Tada je ulica dobila svoj današnji izgled. Palaču je projektirao budimpeštanski arhitekt Stigler, u kombinaciji mađarske povijesti i secesije s očitom pretencioznošću za prizorom, što je postigao postavljanjem građevine na visoki podanak od rustično obrađenog kamena te sa monumentalnim stubištem. Koristeći taj motiv, riječki arhitekt G. Grassi projektirao je kameni podzid i stube na suprotnoj strani ulice i tako stvorio divno urbanističko jedinstvo.

 

CRKVA SV. VIDA

Sv. Vid.jpg Crkva sv. Vida, isusovačka rotonda (sada Katedrala) sagrađena na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke sv. Vidu (Rijeka sv. Vida, naziva se grad). Gotov projekt za gradnju, koja je počela 15. VI. 1638., donijeli su isusovci. Gradnja je s prekidima trajala stotinu godina. Kupolu i oratorije za redovnike na prvom katu izgradio je gotički arhitekt Bernardin Martnuzzi 1727. godine. Crkva sv. Vida građena je sredstvima legata grofice Ursule Thanhausen i od prihoda Kastavske gospoštije koja je bila infeudirana riječkom kolegiju. U unutrašnjosti crkve sv. Vida dominiraju moćni stupovi što podupiru lukove kapela u kojima su smješteni višebojni mramorni oltari. Oltare su radili poznati barokni oltaristi Leonardo Pacassi, Pasquale Lazzarini i Antonio Michelazzi, u razdoblju između 1696. i 1740. godine, a propovjedaonicu, zrelo djelo barokne umjetnosti, izradio je 1731. Antonio Michelazzi. Glavni oltar na kojem je izloženo (nedavno restaurirano) reinsko - gotičko Raspeće iz 13. st. izradio je 1711. gotički oltarist i kipar Pasquale Lazzarini. Sa strana oltara su kipovi sv. Vida i sv. Modesta. Uz izloženo Raspeće vezuje se legenda prema kojoj je 1296. neki Petar Lončarić u ljutnji zamahnuo kamenom i udario Kristovo tijelo na Raspeću, koje je stajalo u trijemu pred starom crkvom sv. Vida. Iz tijela Kristova "kao iz živog mesa" potekla je krv, koja je sačuvana u ampuli. Od tada se u Rijeci stvorio kult "čudotvornog Raspeća", koji su isusovci pojačali kao protutežu kultu Gospe Trsatske. Izgled crkve se od 18.st. nije bitno mijenjao, iako je bilo nekoliko obnova. Do crkve je 1727. podignut nizak zvonik, preko čijega se prvog kata komuniciralo sa zgradom Kolegija. Nakon što je srušen Kolegij, ulazni portal je ukonponiran u novu zgradu kanonike, a arhitekt Bruno Angheben 1933. duhovito je zatvorio istočno pročelje zvonika.

 

 

CRKVA SV. SEBASTIJANA

Stari grad bio je stiješnjen opasačem od bedema i kula, kuće su se gradile u uskim ulicama, tzv. kalama koje su sukcesivno trasirane u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskog kastruma Tarsatike, nekoć ključne točke u obrambenom sustavu "liburnijskog limesa". U jednoj od tih kala smještena je crkva sv. Sebastijana, podignuta prema predaji 1291. kao zavjet u vrijeme kuge. U notarskim spisima iz 15. st. često je riječ o "kontradi" i crkvi sv. Sebastijana. Nad ulaznim vratima uklesan je memorijalni natpis iz kojega se razaznaje da je u doba gastalda Ivana Dotića 1562. sagrađena "u slavu Boga i božanskog Sebastijana" ("ad laudem Dei divique Sebastiani fraternitas fieri fecit tempore Joannis Dotich Castaldi 1562"). Gastaldi sv. Sebastijana bili su ugledni riječki patriciji iz obitelji Franković, Gladić i Stemberger. U nekoliko je navrata bilo pokušaja da se crkvica sruši, što su građani spriječili jer su uz nju bile vezane tradicionalne svečanosti i procesije. Nakon otklanjanja ruševine iza začelja te crkve otkriven je kasnoantički zid iz 4. st., sekundarno uzidan u sakristiju i zaključak svetišta. Posljednji put crkva sv. Sebastijana obnovljena je 1885., kada je po projektu G. Paulinicha, inspiriranog pročeljem Zborne crkve, bila generalno obnovljena i dobila današnji izgled. Crkva je uređena i obojena 1986. godine.

STARA VRATA

Stara vrata Otkriveni kasnoantički zid u tijesnoj vezi sa spomenikom koji je poznat u starijoj literaturi kao "Rimski luk" odnosno "Vrata". danas je utvrđeno da su Stara vrata najstariji arhitekturni spomenik u Rijeci. Od 1700. ta "Vrata" privlače pažnju humanističkih znanstvenika. U 19. st. najprije je vladalo mišljenje da se radi o trijunfalnom luku podignutom u čast imeratora Klaudija. Arheolog Petar Kandler držao je da su to gradska vrata, no riječki povjesničar L. G. Cimiotti dokazao je da se radi o vratima kastruma. Moderni arheolog dr Mate Suić precizira da se radi o vratima pretorija Trsatike, budući da je jedini plastični ukras preostao na tom spomeniku okrenut moru. Ta je pretpostavka potvrđena kada su 1955. otkriveni, te arheološki 1981. istraženi ostaci kasnoantičkih zidova na začelju crkve sv. Sebastijana, koji su pripadali Kastrumu.

 

 

 




 

ARHEOLOŠKI PARK U STAROM GRADU - RIMSKI PRINCIPIJ

Arheološki park - Rimski principij Arheološki park uređen je na mjestu nekadašnjeg tarsatičkog principija kasnoantičkog vojnog zapovjedništva u Rijeci. Arheološkim istraživanjem provedenim 2007. g. utvrđeno je da se na ovoj lokaciji nalazi očuvan dio kompleksa kasnoantičkog vojnog zapovjedništva, zvan Principij, koji je sagrađen u drugoj polovini 3. stoljeća, a srušen početkom 5. stoljeća. Istraživanjima je otkriven arhitektonski razmjerno dobro očuvan dio kompleksa vojnog zapovjedništva, postojanje ostataka srednjeg dijela prednjeg popločenog dvorišta, dio bočnog dvorišta, četiri pokrajnje prostorije, dva stepeništa i fronta središnje građevine, vjerojatno bazilike. Rezultati ovih arheoloških istraživanja dopunjavaju mozaike gradske povijesti kao i europska saznanja o karakteru i izgledu ovakvih objekata.
 
Po završetku arheoloških istraživanja proveden je arhitektonski natječaj temeljem kojeg su izvedeni radovi s ciljem adekvatne prezentacije nalazišta. Arheološki park danas prezentira sam prostor arheološkog lokaliteta -  otkrivanjem partera, postojećih obodnih zidova i ostalih nepokretnih arheoloških nalaza, primjereno je rekonstruiran povijesni prostor na način koji odgovara njegovoj prvobitnoj namjeni: otvorenog reprezentativnog prostora prikladnog za okupljanje i komunikaciju. Uređenjem Arheološkog parka uređen je i dio Starog grada te je povezan je s njegovim ostalim dijelovima, čime se dobila nova komunikacija. 

Arheološki park u Starom gradu Principij je kompleks zgrada vojnog zapovjedništva južnog sektora obrambenog sustava poznatog pod imenom Claustra Alpia Iuliarum. Sustav je izgrađen sredinom 3. st. kao zadnja crta obrane središta Rimskog Carstva, Italije. Izgrađen je u periodu kada Carstvo prolazi kroz tešku krizu tijekom koje uz snažan pritisak barbara na granicama dolazi i do unutarnjih borbi za vlast, što dodatno slabi njegovu obrambenu snagu. Sustav se pružao od Tarsatice (današnje Rijeke) kroz planinske predjele istočnih, odnosno Julijskih Alpa, štiteći pritom najosjetljivije planinske prolaze.
Sam principij bio je standardni dio svih rimskih kastruma kao njihovo upravno i religijsko središte. Središnji dio principija zauzimalo je otvoreno dvorište koje je s tri strane bilo okruženo prostorijama. Bila su to skladišta i spremišta oružja. Nasuprot ulaza u principij nalazila se monumentalna zgrada, u antici poznata pod imenom basilica. Iza ove zgrade, na stražnjoj strani principija nalazio se niz prostorija u kojima su bile smještene blagajna, svetište zastava, časnički uredi, pisarnica i ostali slični sadržaji.

PALAC KOMUNA

Palac Komuna.jpg Nedaleko od Starih vrata je Palac Komuna, "Palazzo", stara gradska Vijećnica, središte komunalnog života od 1532. do 1838. godine. U njoj je zasjedalo Veliko i Malo vijeće, upravljalo se prema starom Statutu koji je Rijeci potvrdio njen feudalni gospodar, austrijski car Ferdinand, 1530. godine. Zdanje je smješteno preko puta Gradskog tornja na vrhu trga, a bilo je dovoljno reprezentativno za potrebe male riječke općine. Na pročelju je portal kroz koji se ulazilo u renesansno presvođen atrij (sada trgovina), odakle su stepenice vodile u dvoranu Vijećnice, "Salu". Građevina je 1560. dobila renesansna obilježja, a arhitekt Antonio Verneda dogradio joj je 1740. drugi kat. U atriju Palaca 1779. bio je patricijski Casino, a u gornjim prostorijama brojni novi uredi. Kada se 1838. općina preselila u zgradu ex Augustinskog samostana, Palac je prodan. Na prvom katu bio je smješten gradski filharmonijski zavod, u kojem je bio nastavnik vojni muzički kapelnik Johann von Zaitz, otac kompozitora Ivana pl. Zajca. U toj je zgradi I. Zajc i dobio u djetinjstvu svoju prvu muzičku naobrazbu, o čemu svjedoči memorijalni natpis. Između Palaca komuna i Gradskog tornja bio je javni trg, "Pjaca", pupak grada, na kojem su stoljećima bile burza, tržnica, trgovine, politička arena, a uveče je služio kao promenada. Početkom 19. st. trg gubi značaj centra grada, postaje tržnica, "Zeleni trg" (Piazza Erbe). U prošlom ratu bombe su srušile zapadnu stranu trga, a istočna je konzervirana i prilagođena novim uvjetima života. Na trgu je u povodu 150.-godišnjice Tvornice papira podignuta fontana sa starim "kolodrobom" za papir, "sredstvo rada je postalo sredstvo radosti". Trg je dobio ime po riječkom povjesničaru Ivanu Kobleru.

 

 

 

CRKVA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Crkva Marijina uznesenja.jpg Prema trgu vodila je glavna gradska prometnica, Užarska ulica, na kraju koje je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (Duomo), nekoć Zborna crkva, izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Ponovno je iz temelja obnovljena 1695., a između 1716. i 1726. Orlandovi, kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju kao zakladu prostrano svetište, usred kojega je njihova grobnica. Glavni oltar je djelo Mislejeve ljubljanske radionice, a četiri kipa svetih Šimuna, Ane, Margarete i Antuna djela su uglednog padovanskog skulptora Jacopa Contiera. Strop svetišta ukrašen je veoma kvalitetnim baroknim štukaturama. U osam bočnih kapela smješteni su višebojni mramorni oltari, koje su izradili barokni kipari Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi i Sebastiano Petruzzi u 18. st. Oltarne pale djela su slikara Ivana Franje Gladića (Predaja ključeva, 1640.), Valentina Metzingera (sv. Filip Nerej, 1753., sv. Antun, 1750.), a riječki slikar Ivan Simonetti kopirao je u 19. st. Ticianova djela "Uznesenje" za glavni oltar i "Sv. Ivana Krstitelja" za istoimeni oltar. Unutrašnjost crkve oslikao je poznati talijanski dekorativni slikar Augusto Pagliarini 1932. godine, a kao motiv je uzeo štukature u svetištu. Na inicijativu i po sugestiji Andrije Ljudevita Adamića, gradski edil Joseph Storm izradio je 1824. projekt za današnje pročelje, u koje je duhovito ukomponirao gotičko-renesansnu prozorsku ružu postavljenu 1516. (datiranu). Tom je prilikom crkva popravljena, nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine. Ispod sadašnjeg poda, načinjenog 1901., nalazi se 75 grobnica srednje dubine do 2,5 m. Kamene ploče s tih grobnica uzidane su u vanjski sjeverni plašt crkve, a njihovi natpisi povijesna su svjedočanstva o riječkom stanovništvu. Uz crkvu je zvonik, samostalna građevina u podanku koje je uzidano kamenje iz rimskih ruševina. Datiran je iznad jednostavnog luka ulaznih vrata 1377. godinom. Ložu za zvona s gotičkim otvorima građevina je dobila u vrijeme obnove crkve koncem 15. st. Zvonik, je prema mjerenjima iz 1920., nagnut za 40 cm, pa ga mlađi znaju nazivati "Kosi toranj".

 

GRADSKI BEDEM

Sjeverno od bočnog pročelja crkve smješten je manji park, na rubu kojega je stari zid s otvorima za puškarnice i rupama za grede na kojima je počivao ophod za stražu. To je bio Gradski bedem, svjedočanstvo drevnosti Staroga grada, povijesne jezgre Rijeka. Taj torzo je samo mali dio srednjovjekovnih zidina što su opasivale grad i Kaštel kao sjedište kapetana. Substrukcija tih bedema vuče porijeklo iz kasne antike, a njihova je trasa bila prilagođena konfiguraciji terena, izvorima vode i Rječini, u kojoj je bila luka. Od proglašenja Rijeke 1718. slobodnom lukom, bedemi su sputavali snažan urbanistički razvoj, pa je 1780. car Josip II. dozvolio njihovo rušenje. To je bilo fatalno za spomeničku baštinu, jer se njegova odredba hitro provela. Sačuvani dio torza slučajno je služio kao sjeverna ograda dvorišta samostana benediktinki, te je nakon njegova rušenja 1911., spašen. Uz taj dio bedema tekao je odvojak potoka Lešnjak, koji se kod istoimene kule ulijevao u Rov iskopan oko gradskih zidina sve do kraja Korza. Voda iz Rova ulijevala se u more nedaleko od zgrade Radio - Rijeke. Gradski bedem bio je koso usmjeren prema Rovu. S vanjske strane Sjevernog bedema vodio je put na obalu. Na tom je potezu sada kratka uličica Aldo Colonello, kojom se upućujemo na Rječinu.

KUĆA ADAMIĆEVIH

Pravocrtni potez zgrada na zapadnoj strani Ulice Fiumara izgrađen je prije dva stoljeća. On je sve do druge polovice 19. st. bio fasada našega grada okrenutog prema luci u ušću Rječine, odnosno sada Mrtvom kanalu. Ta je obala značila život grada, uz nju su brojni novodošli građani izgrađivali svoje domove, poslovnice i trgovine, u skromnoj provincijalnoj varijanti srednjoeuropskog baroknog klasicizma. Među tim zgradama dvostruko je povijesno vrijedna Kuća Adamićevih vezana uz veoma značajnu obitelj koja je u Rijeci ostavila traga do danas. Veletrgovac i posjednik Simeon Adamić, od svog dolaska u Rijeku do 1785. silno se obogatio. Puk je držao da ima svog "Malaika" koji mu pomaže u smionim poduhvatima, a mreža tajnovitosti isplela se osobito nakon slučaja kada je popravljajući pod u kapeli na svome imanju u Martinšćici, otkrio arheološki nalaz koji se u mašti naroda pretvorio u "zakopano blago". Zlobnici su prijavili vlastima da je svoj nalaz prikrio, pa je dospio u zatvor, odakle ga je uz posredovanje cara Josipa II. izbavio sin Andrija Ljudevit. Da se osveti, postavio je pred svoju novu eleganrnu kuću na Rječini uz nogostup četrnaest kamenih stupića s poprsjima ljudi koji su lažno svjedočili protiv njega, da ih svi gledaju. Sada su ti "Adamićevi svjedoci" izloženi u parku Pomorskog i povijesnog muzeja. Kuća Adamićevih nadozidana je, te je od 1884. do 1896. u njoj bila Hrvatska gimnazija, učilište u kojem su radili istaknuti hrvatski znanstvenici i književnici, i u kojem su se odgojili brojni intelektualci Hrvatskog primorja i Rijeke.

HNK IVANA pl. ZAJCA

Kazališe Ivana pl. Zajca Nakon rušenja starog "Adamićeva teatra" grad je 1883.g. u Bečkom ateljeru Fellner i Helmer naručio projekt za novo moderno kazalište. Velebna kazališna kuća otvorena je 3. X. 1885. godine. Svojim harmoničnim volumenom dominira trgom; vanjski je plašt riješen odmjereno u stilu visoke renesanse, dok je unutrašnjost raskošan dekor preuzet iz visokobaroknog ornamentalnog repertoara. Pozlaćene štukature krase lože, prosencij i strop, na kojemu su slike Fr. Matscha i suradnika Gustava i Ernesta Klimta. Umjesto akroterija, na timpanonu je grb Rijeke, a na vijencu su alegorične kompozicije "Drama" i "Muzika", rad venecijanskog kipara Augusta Benvenuttia. Grupu "Apolon s ninfama", smještenu u zabatnom trokutu, izvela je Bečka kiparska zadruga Kauffungen i Fritsch. Kazališnu zgradu elektrificirala je bečka tvrtka Kremenczky, te je na dan generalne probe 1885. prvi put službeno zablistalo električno svjetlo u Rijeci. Zgrada je građena za potrebe sezonskog teatra. Nakon posljednje obnove, dovršene 1981., zgrada je modernizirana i funkcionalno prilagođena potrebama stalnog kazališta, dobila je pokretnu pozornicu i suvremene tehničke uređaje. Poznati slikar Oton Gliha izradio je novi zastor, na kojem su prikazane primorske gromače. Pred kazalištem u parku smješten je kip Riječanina, hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca, po kojemu kazalište nosi ime.

PALAČA "MODELLO"

Palazzo Modello.jpg Nedaleko od zgrade Kazališta, raskošnim pročeljem plijeni pažnju Palača "Modello", sagrađena 1885. na mjestu srušenog "Adamićeva teatra", po projektu bečkog ateljera Feliner i Helmer, kao palača Riječke banke i štedionice. Građevina je zasnovana u stilu kasne povijesti, u kombinaciji bogatih ukrasnih elemenata preuzetih iz visoke renesanse i kasnog baroka. Dekorativnu plastiku izveo je kipar Ignazio Donegani. Atraktivna je svečana dvorana u kojoj je auditorij Talijanskog kluba kulture (Circolo italiano di cultura), ukrašena raskošnim štukaturom. Fgellner i Helmer prenijeli su u Rijeku arhitekturu bečkog Ringa, pa je ta palača ravna arhitekturi metropole.

 

 

 

 

VELIKA TRŽNICA

Tržnica (11).jpg Preko puta palače "Modello" nalazi se VELIKA TRŽNICA, harmoničan sklop od dva jednaka paviljona i zgrade Ribarnice. Ti značajni urbanistički i komunalni sadržaji nastali su kao rezultat smišljenog plana s ciljem da se zadovolje potrebe snadbijevanja građanstva, no isto tako i potrebe za sastajalištem koje u primorskom gradu ima ulogu foruma. Trg pred Kazalištem i prostor na kojemu je izgrađena tržnica nasut je u 19 stoljeću. Po projektu Antona Deseppia izgrađeno je 1865. prvo "Ribište", koje je srušeno 1912. godine. Arhitekt Carlo Pergoli zasnovao je jedinstvenu secesionističku građevinu u kombinaciji s romaničkim stilom. Plastične ukrase izveo je ugledni venecijanski kipar Urbano Bottasso. Dva jednaka paviljona pokrivene tržnice, koristeći željeznu konstrukciju i staklo, veoma je uspješno zasnovao ing. Izidor Vauchnig u stilu visokog historicizma. Velika je tržnica kao sklop istinski ukras grada.

 

 PRAVOSLAVNA CRKVA SV. NIKOLE

Crkva sv. Nikole.jpg Na kraju Ulice Ivana pl. Zajca skrećemo u malu Ulicu Ignazia Henceka. Pred nama je Srpskopravoslavna crkva Sv. Nikole, sagrađena 1790. po projektu riječkog arhitekta Ignazia Henceka, sredstvima malobrojne, ali veoma bogate kolonije Srba tzv. "Sarajlija", koji su se (16 obitelji) doselili u Rijeku 1768. godine. Koristili su zagarantirane carske privilegije u pogledu slobodnog vršenja istočnog obreda u vlastitom hramu. Gradnji crkve u središtu grada pružala je otpor riječka općina. Prema legendi riječki guverner, stojeći ispred Gradskog tornja, na opetovane molbe Srba za dodjelu lokacije za crkvu, ljutito je bacio kamen u more i rekao: "Tu gradite crkvu!". Uporni Srbi zasuli su more i na nasipu izgradili hram. To je legenda, no istina je da je prema projektu arhitekta Antuna Gnamba veliki dio Predgrada izgrađen na terenu oduzetom od mora. Crkva posjeduje veću zbirku ikona donesenih iz Bosne ili nabavljenih u Vojvodini (Hakozović, Orfelin, 18. st.).

 

 

 

 

 

GRADSKI TORANJ

Gradski toranj.jpg Iz ulice Ignazia Henceka ravno se stiže pred Gradski toranj. Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je satni toranj. Rijeka je do pred kraj 18. st. bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni gradski život. Pred gradom je bila gradska loža i brodogradilište. U Rijeku se ulazilo ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata". Preko drvenog mosta, prebačenog preko rova u kojemu je bila voda, ulazilo se neposredno na glavni trg pred Vijećnicom. U 17. st. na tornju je postavljen sat, te se udomaćuje naziv "Satni toranj", "Torre d` orologio". Građani Rijeke zakazivali su sastanke "sotto la torre" ili "pod uriloj". Tada je toranj povišen, te je bilo prostora za dekorativne ukrase, natpise, reljefne grbove i biste habsburških vladara, feudalnih gospodara Rijeke. Tako je nad ulaznim vratima habsburški dvoglavi orao. Marija Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu izgrađena moderna gradska četvrt. U okviru te obnove gradski je toranj dobio monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijeće kupilo je 1784. kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane. Satovi su funkcionirali do 1873. godine, kada su zamjenjeni satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj izložbi. Taj je sat i danas u funkciji. Po projektu inspektora gradnji, arhitekta Antuna Gnamba, 1801. dovršena je obnova Gradskog tornja, dodat je tambur i kupola, te Gradski toranj, građevina između Starog i Novog grada, izgrađivanog na potezu Korza po liniji trase srednjovjekovnih bedema, postaje jedan vrst likovnog simbola grada Rijeke. Godine 1890. arhitekt dr. Filbert Bazarig dodao je tornju novo ruho historicizma i pokrio ga sadašnjom kupolom. Gradski toranj je kao značajan spomenik kulture obnovljen i konzerviran 1983. godine.

ZGRADA ADMINISTRACIJE

Preko puta Orlandovoga gata na probranom položaju stoji Zgrada Ureda državne uprave Primorsko-gorasnke županije, ex Hotel "Europe", građen 1874. po projektu slavnog tršćanskog arhitekta Giuseppea Brunia, graditelja palače Modello i Municipija u Trstu. Veleposjednik Josip Gorup vizionarski osjeća da se Rijeka pretvara u kozmopolitski emporij te investira svoj kapital u prvi riječki palace - hotel smješten na putničkoj obali, koja je u vrijeme inteziviranog parabrodarskog prometa postala nova fasada grada. Palača "Europe" zrcali se na moru i jedan je od krasnih primjera venecijanskog elektricizma oslonjenog na mediteransko poimanje stapanja arhitektonskih struktura s prirodom. Jedno je od najkoherentnijih arhitektonskih ostvarenja u Rijeci.

ZGRADA "EUROHERC OSIGURANJE"

Euroherc.jpg Zgrada "Euroherc" (bivša zgrada "Croatia Line") bila je sjedište nekada najvećeg brodarskog poduzeća Hrvatske, simbol pomorske moći Rijeke. Po projektu arhitekta Vladimira Grubešića, na komplesu starih srušenih zgrada, izgrađen je reprezentativan objekt u bijelom mramoru s refleksnim ostakljenjem, rasčlanjen u nekoliko cjelina što smiruje povijesnu parcelaciju. U ovo modernističko zdanje uspješno je uklopljena i palača Muchovich - Rinaldi, građena po projektu arhitekta Randicha iz 1890. godine. Pročelje  palače je rasčlanjeno (svaka etaža je morfološki drugačije definirana) s neorenesansnim i neobaroknim elementima karakterističnima za visoki historicizam. Arhitekt Grubešić je postmodernističkim pristupom nastojao pomiriti ali i sačuvati vrijedne dijelove arhitekture s kraja 19. stoljeća. Zgrada na Rivi 8 djeluje doista impozantno.

 

PALAČA "JADRAN"

Palača Jadran.jpg Palača "Jadran", simbol pomorske moći Rijeke, sjedište vodećeg brodarskog poduzeća "Jadrolinije". Palača je sagrađena 1897. za brodarsko društvo "Adria", s ugarsko - američkim kapitalom. Palača "Adria" (sada "Jadran") smještena je na prekrasnom položaju, jednim svojim monumentalnim pročeljem dominira vizurom čitave luke, a drugim Jadranskim trgom. Građevina predstavlja elegantan odabir visokorenesansne dekoracije, dok je na središnjim rizalitima glavnih pročelja težnja k fascinantnosti heroizirana velikim kolonama koje na strani prema moru nose simbolizirajuće figure pomoraca (kapetan, kormilar, strojar i pilot), a prema Trgu su simboli četiri kontinenta (Japanka, Egipćanka, Indijanka i Europejka), izvanredne skulpture Sebastiana Bonomia. Brodarstvo Rijeke u viziji je svakog pomorca identificirano s tom monumentalnom građevinom koju je zasnovao riječki arhitekt Francesco Mattiassi, a izgradio Giacomo Zammattio.

 

 

KAPUCINSKA CRKVA

Kapucinska crkva Kapucinska crkva Lurdske Gospe svojim raskošnim neogotičkim pročeljem ukrašenim mozaicima i kitnjastom kamenom dekoracijom, dominira Trgom Žabica. Na inicijativu provincijala Bernardia Skrivanića započeta je u veljači 1904. gradnja te crkve po projektu arhitekta Giovannia Maria Cureta. Donji dio crkve dovršen je 1908. i posvećen Mariji Tješiteljici Duša. Gornji dio crkve građen je u nekoliko navrata, uz velika naprezanja kapucina koji su čak bili primorani koristiti praznovjerje pučana iz cijele regije i Slovenije: prikazivali su im "Svetu Johancu" koja se znoji "krvavim znojem", što je privuklo mnogobrojne hodočasnike od čijih je milodara nastavljana gradnja crkve (god. 1913. Johanca je uhapšena). Konačni izgled pročelje gornje crkve dobilo je 1929. po projektu riječkog arhitekta Cornelia Budinisa. Crkva je posvećena Gospi Lurdskoj. U gornjoj crkvi poznati je riječki slikar Romolo Venuccu uspješno izveo stropne slike i dekoracije. Kip Lurdske Gospe na pročelju izradio je kipar Giuseppe Marietti. Zvonik nije realiziran. Cjelokupna građevina, veoma kvalitetna neomedijevalna arhitektura, jedinstvena je na širem području Rijeke i regije.


 

 

 

 

PALAČA PLOECHOVIH

Palača Ploech Palača Ploechovih na vrhu Trga Žabica dominantna je arhitektura ogromnog estetskog potencijala, izgrađena 1888. po projektu Giacoma Zammattia, talentiranog Ferstlova učenika, koji je u Rijeku iz Beča prenio govor srenjoeuropskog visokog historicizma. Doseljeni Austrijanac Annibale Ploech, precizni mehaničar, usavršio je proizvodnju torpeda, tada modernog ubojitog oružja za koje je prototip izradio Riječanin kapetan G. Luppis. U Tehničkom poduzeću "Silurificio" Luppisovu ideju je oživotvorio Englez Robert Whitehead, potpomognut od riječkog gradonačelnika G. Ciotte. Annibale Ploech u tom se poduzeću afirmirao, postao akcionar, a kada su Engleska, Francuska i Italija počele proizvoditi torpeda on se silno obogatio, pa je uložio kapital u novogradnje, od kojih je najreprezentativnija palača na Žabici koju je izabrao za svoj obiteljski dom.

 

 

 

 

PALAČA DIREKCIJE ŽELJEZNICA

Palača Direkcije željeznica.jpg Na zapadnoj strani Trga Žabica smještena je monumentalna građevina Palača Direkcije željeznica, izgrađena 1911. u stilu mađarske secesije (Mezay Sándor). Ako pogledamo ispod njenog prolaza u daljini ćemo vidjeti Željeznički kolodvor, izgrađen po projektu budipeštanskog arhitekta Ferenca Pfaffa, koji je zasnovao i zagrebački kolodvor. Riječki je kolodvor otvoren za promet 2. I. 1891. godine. Arhitektura zdanja, svojim klasicističkim oblicima, djeluje otmjeno.

 

 


PALAČA EX RAFINERIJE ŠEĆERA

Benčić - Upravna zgrada.jpg Pred kolodvor stižemo Krešimirovom ulicom s Trga Žabice. Preko puta njegova ulaza dominira trgom PALAČA EX RAFINERIJE ŠEĆERA, sada sjedište uprave Tvornice "Rikard Benčić". Podignuta je 1782. na inicijativu Privilegirane kompanije, kao veličanstveno zdanje u stilu jozefinijanskog baroka, u unutrašnjosti dekorirano zidnim slikama i veoma kvalitetnim štukaturama.

 

 

 

RIJEČKA SINAGOGA
Ortodoksna sinagoga izgrađena je 1930. godine prema nacrtima inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i simbola na pročelju, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s tri prozora na bočnoj strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Nekada je u Hrvatskoj postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski građene. Danas je riječka sinagoga jedna od triju u Hrvatskoj - uz sinagoge u Dubrovniku i Splitu - sa sačuvanom originalnom funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova u Rijeci.

 
mail print