Govoreći o obiteljskom nasilju, predsjednik udruge UZOR Daniel Antunović kazao je kako je i na jučerašnjoj sjednici Vijeća za socijalnu pravdu, koju je održano predsjednika RH Ivo Josipović, upozoreno kako Hrvatska ima dobre zakone, no problem je u njihovoj provedbi, odnosno nedostatku političke volje.
"Glavni problem u efikasnoj provedbi zakona financijske je prirode. Primjerice, Ministarstvo pravosuđa već šestu godinu odbija preuzeti financiranje psiholoških tretmana počinitelja nasilja u obitelji, koji se odvijaju u Rijeci i Zagrebu, ali samo zašto što su financirani od strane jedinica lokalne samouprave", kazao je Antunović, dodavši kako je sklonište, koje od 2007. godine vodi udruga UZOR, od početka financirano od strane Grada Rijeke, protekle godine financiranju ustanove pridružilo se Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, dok Primorsko-goranska županija podržava rad ustanove sa simboličnim iznosom.
Kako je kazala voditeljica Službe za socijalnu skrb pri Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke Maja Pudić-Šarar, Međunarodni dan žena obilježava se upozoravanjem na surovu realnost žena žrtava nasilja.
U protekle četiri godine kroz sklonište je, kazala je voditeljica Skloništa Paula Bogović, prošlo je 96 osoba, od čega 44 žene i 52 njihove djece.
"Dvije trećine žena uspjelo se osamostaliti i živjeti bez zlostavljanja, dostojanstveno i mirno. U letku koji smo izdali izdvojili smo četiri priče sa sretnim završetkom, u kojima su zlostavljane žene svojim riječima ispričale svoju priču od nasilja u obitelji, preko boravka u skloništu do načina na koji su se osamostalile. Pričama iz ovog letka želimo poručiti svim ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja da iz svake, pa i najteže situacije ima izlaza i kako postoji institucija koja može pomoći," kazala je Bogović, napomenuvši da je samo u ovoj godini u Sklonište, koje ima kapacitet od deset kreveta, stiglo osam zahtjeva, od čega sedam s područja grada Rijeke.
Osim izdavanja letka, koji su građani mogli dobiti na štandu postavljenom na Korzu, Obiteljski centar Rijeka i udruga UZOR danas u 17 sati, u Obiteljskom centru PGŽ, Krešimirova 12, organizira radionicu namijenjenu poticanju asertivnosti, osnaživanja i zauzimanja za sebe kod žena. Kako je kazala Danijela Perić-Kosović iz Obiteljskog centra, na radionici će žene dobiti informacije o efikasnim načinima samozastupanja, odnosno kako izraziti svoje stavove, potrebe i osjećaje, a da ne naštete osobama iz svog okruženja.
Besplatni SOS telefon Skloništa i savetovališta za žrtve obiteljskog nasilja je 0800-333-883.
(S.R.)
Primjer priče jedne od žena iz letka:
"Jeste li ikada kleknuli pred svoju djecu i rekli im da se morate sakriti jer je tata jako ljut? Jeste li došli u tu situaciju da ih pitate vjeruju li vam dovoljno da bi krenuli sa vama i sa "ovom tetom".
Ako niste bili u toj situaciji jer vam to ne treba, onda ste izuzetno sretni i uživajte u toj sreći svjesni.
Ako se pak niste našli u toj situaciji jer se bojite kako će djeca reagirati ili hoće li sustav funkcionirati, kažem ja: krenite hrabro.
Nema ni godinu dana od kada sam ja u policijskoj upravi kleknula pred svoju djecu, kako bi im objasnila ozbiljnost situacije i molila ih da mi vjeruju. Znate što su napravili? Primili su me za ruku i krenuli sa mnom i "ovom tetom" put Skloništa. Najviše sam se bojala kako će oni reagirati i kako ću im objasniti – bespotrebno, jer oni su već znali odavno i čekali da mama skupi hrabrosti i sve završi.
Sklonište, što je to? Sklonište je zamjenski dom u kojem se možete smijati ako se smijati znate, možete živjeti normalno ako to želite ili pak možete sjediti i plakati. Sve vam je na volju jer pravila ne postoje, samo prilika da se smirite i shvatite gdje ste stigli do sad i gdje ćete krenuti dalje. Moja djeca i ja smo ga shvatili kao utočište i privremeni dom gdje smo nakon dugo vremena osjećali sigurnost, mir, opuštenost.
Kada bih vam rekla da nam je bilo lijepo, vjerojatno ne biste vjerovali, no zaista bilo je. I danas, kada je to sve iza nas, često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo tamo proveli. Sjećamo se naši sustanarki i dogodovština s njima. I danas se moja djeca sjete teta koje rade tamo i, ne bi vjerovali, no nedostaju im.
Iskreno, i meni nedostaju neke stvari od tamo, nedostaju mi kavice ujutro i razgovor, ne dokazivanje i pravdanje nego razgovor. Nedostaju mi oni mirni dani, jer tamo su dani zaista mirni i bezbrižni. Znate, prvi put sam u životu brinula samo o sebi i svojoj djeci. Prvi put nisam morala brinuti ni o čemu drugom osim o tome što ću skuhati.
Nasilje u obitelji je nešto strašno, to nitko ne može i ne smije poreći, no vjerujte, postoji rješenje i postoje ljudi koji žele, znaju i mogu pomoći, samo im treba dozvoliti. Teško je nekoga pustiti u svoj život, no ne činimo li to stalno, dozvoljavamo svakome da kopa i komentira naš život i naše probleme. Takve ljude često nazivamo prijateljima ili samo poznanicima, no dozvoljavamo im. Kada pak dođemo u situaciju da nam pomoć zaista treba jer nemamo hrabrosti, onda razmišljamo i bojimo se. A zapravo tek tada treba dozvoliti pristup ljudima koji savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao.
Iskoristila bih zato ovu priliku da zahvalim svima koji su rade ili na bilo koji način pomažu u radu udruge U.Z.O.R. što su pomogli meni i mojoj djeci da pokupimo komadiće svog života i opet ih složimo u jedan novi lijepi život. Iz svake se ružne situacije može se izvući nešto dobro, ukoliko želimo vidjeti i živjeti dobro i kvalitetno."