Fondacija Musagetes započela je suradnju s Gradom Rijekom još 2009. godine, kada je organiziran međunarodni susret umjetnika, kulturnih djelatnika i intelektualaca koji su raspravljali o relevantnim društvenim i kulturnim pitanjima u programu Riječki Cafe.

Fondacija je odlučila redefinirati i proširiti program Caféa, na način da sve razgovore koji su vođeni tijekom Caféa pretoče u konkretnu akciju, jer smatraju da je to jedini način za stvaranje promjene. Slijedom toga, logičan nastavak Riječkog Cafea je i njihov program Rijeka Artist Placement Programme, kojim su u Rijeku doveli dvoje umjetnika, Laetitiu Sonami i Matthewa Mazzottu na dva mjeseca, od 1. travnja do 31. svibnja. Ovo dvoje umjetnika tijekom dvomjesečnog boravka u Rijeci radit će na svojim individualnim projektima.

Laetiti Sonami rođena je 1957. u Francuskoj, a u SAD seli 1975., u želji da produbi interes za elektronsku glazbu. Magistrirala je 1980. na Mills College, California, SAD. Od tada izvodi i stvara zvučne instalacije u raznim svjetskim zemljama, najrecentniji projekti i instalacije su joj ostvareni u San Francisco Museum of Modern Art, Berkeley Art Museum i na Berlin Festival of Women in Electronic Music. Također, usporedno s izvođačkom i umjetničkom karijerom, bavi se i edukacijom. Prošle je godine bila gostujući predavač na Stanford University, the San Francisco Art Institute, the Philadelphia University of the Arts and Bard College. Često vodi radionice zvuka i tehnologije.

Projekt koji planira realizirati u Rijeci fokusiran je oko dva aspekta koja će istražiti tijekom svog boravka u Rijeci, od istraživanja zvučnog identiteta Rijeke do "ozvučivanja" lukobrana. Počevši od koncepta "akustične ekologije" koju je 60-tih godina prošloga stoljeća proslavio Murray Schafer u Kanadi, ideju su prihvatili umjetnici i stvaratelji urbanih politika. Autori se pitaju Što je zvučni identitet mjesta? Može li se određeno mjesto definirati putem zvukova koji su prisutni na njemu? Jesmo li mi, stanovnici mjesta, promjena koje se događaju u zvučnom krajobrazu? Trebamo li ga zaštititi, podijeliti ga s drugima? Ili je dovoljno slušati? U našoj kulturi u kojoj prevladava vizualno, zvukove gotovo da i ne primjećujemo premda živimo u bučnom svijetu. Glazbu koristimo kako bi se obranili od "bučne" pozadine, kao štit od komunikacije s drugima osim na mjestima koja su predviđena za glazbu kao što su klubovi i koncertne dvorane. Zvukovi nam pomažu da znamo gdje se nalazimo, što se događa oko nas, omogućuju nam da budemo prisutni ako samo slušamo i obratimo pozornost, a ako to i učinimo, ponovno otkrivamo naše gradove, njihove priče i zvučni identitet. Ovaj projekt se odnosi na "Traženje" zvukova, kreiranje zvučnih portreta.
Tijekom boravka u Rijeci umjetnica se planira susresti s različitim grupama ljudi, učenicima srednje škole, studentima na Akademiji, odraslim osobama iz staračkih domova, profesionalnim udrugama, te kreirati strategiju za zvučno istraživanje, koje bi u završnom događanju projekta trebalo, uz pomoć različitih pomagala, biti prezentirano na lukobranu.

Matthew Mazzotta diplomirao je na School of Art Institute of Chicago, a magistrirao je 2009. na Massachussetts Insitute of Technology - Visual Studies. Matthew Mazzotta bavi se arhitekturom drušvenih prostora, otvara prostor kritike u mjestima gdje živimo. Njegov rad izvire iz interesa za istraživanjem odnosa među ljudima i njihovom okolinom te međuljudskim odnosima. Umjetnička praksa kojom se bavi je konceptualna i manfestira se kao paritcipativna javna intervencija koja stremi ka kritičkom promišljanju i otvaranju okoliša u kojem živimo. Ova vrsta društveno angažirane umjetničke prakse provocira dijalog oko tema ekologije, javnog sudjelovanja, umjetničkih estetika, znanosti itd.

Umjetnik planira realizirati u Rijeci projekt nazvan Pier sheep/Ovce s lukobrana i odnosi se na priču satkanu oko lukobrana koji stoji između grada i mora. Njegov koncept povezuje "pašnjake s morskom pučinom, uvlačeći u sebe brojna industrijska mjesta, kulturne institucije u razvoju, tržnicu punu života, kreativan rad riječkih umjetnika, arhitekata, glazbenika, pisaca i modnih stvaralaca. Ovo je priča koja otkriva identitet Rijeke i njezinih aduta, otkrivajući ono što je moguće ispod površine, povezujući raznovrsnost industrijskoga znanja i talenta, jedinstvena i netaknuta mjesta u Rijeci sa stoljetnim prirodnim izvorima i običajima. Ovo je priča u kojoj lukobran postaje novo javno mjesto i katalizator pretvorbe Rijeke u stvaralački grad". Projekt uključuje instalaciju privremenog urbanog parka za ovce na lukobranu, te završni događaj koji će uključiti vunu i lokalne umjetnike, modne dizajnere, obrtnike, lutkare, studente umjetnosti, itd. Misija projekta je pomoći stanovnicima Rijeka da ponovno osmisle i usvoje svoj lukobran kao novo javno mjesto te mjesto stvaranja ili događanja. Projekt govori o otkrivanju vrijednosti nečega što je osuđeno kao bezvrijedno ili neistraženo jer u srce pozornosti dovodi brojne talente koji su često nedovoljno cijenjeni u industrijskom gradu. Smisao projekta je stvaranje priče za Rijeku, priče koja povezuje njezinu životnost, jedinstvene urbane lokalitete, prirodne elemente, s njezinim snažnim osjećajem za kulturu i stil, kazujući da je tik ispod površine Rijeka grad sa snažnim strujama koje pružaju brojne mogućnosti. Nakon događanja, internetska stranica svjedočit će o povijesti projekta. Lutkarska predstava, modna odjeća i ostali radovi bit će predstavljeni na drugim lokacijama u Europi, kao i u trgovinama, lokalnim galerijama, muzejima itd.

Programski savjet Rezidencijalog programa Kamov koje čine Davor Mišković, Mišo Nejašmić, Igor Eškinja, Svjetlana Janković- Paus i Plamena Šarlija, ocijenilo je projekte prijavljenih umjetnika kao posebno angažirane u poticanju i promoviranju, koji na kreativan i inovativan način spajaju uporabu kreativnih praksi, inovativnost i sociokulturni kontekst. Oba predložena projekta rabe ne-tradicionalne medije i metode djelovanja te streme k tome da pozitivno djeluju na razvoj i poticanje urbane kulture
grada.

Fondacija Musagetes od svog osnutka 2004. godine podupire i promiče književnost, vizualne, scenske i novomedijske umjetnosti u Kanadi i u svijetu. Njihova želja je poticati i izazivati kreativne i umjetničke intervencije kojima bi se preobrazio suvremeni život. Rade s umjetnicima, kulturnim djelatnicima, javnim intelektualcima i ostalim partnerima s ciljem razvoja novih pristupa u izgradnji zajednice i kulture. Vjeruju da se integracijom umjetničke kreativnosti u svakodnevni život može povratiti značenje i osjećaj zajedničke pripadnosti, velikim dijelom izgubljeni u suvremenom društvu kao posljedica prevelikog oslanjanja na ekonomske i utilitarne vrijednosti koje su postale mjera vrijednost svih stvari.

Fondacija Musagetes i DodoLab odabrali su Rijeku, kao grad koji se postepeno redefinira od post-komunističkog industrijskog središta ka urbanom centru i koji naglasak svog razvoja stavlja na edukaciju, kulturu, umjetnost i humanističke principe. Rijeka je također bila odabrana zbog jake podrške lokalne umjetničke zajednice i lokalne vlasti.
(V.T.)