Turističko uređenje špilje. Dužina Zametske pećine iznosi 137,5 m, a najniža točka u špilji nalazi se 23,27 m ispod kote ulaza.

Zametska pećina

Zametska pećina

Zametska je pećina prvi put spomenuta u biološkim istraživanjima G. Depolija 1923. godine. Njena popularizacija i znanstveno-stručna valorizacija započela je nekoliko godina kasnije kada ju obilazi geolog Josip Poljak.

Tijekom prvog obilaska 1928. godine načinjena je topografska skica špilje i nekoliko uspjelih fotografija njene unutrašnjosti, a morfologija je detaljno opisana u časopisu Hrvatski planinar (Poljak, 1928). Isti autor svoja zapažanja o špilji iznosi i u radu „Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta“ objavljenom 1935. godine. Premda je već on ukazivao na turistički potencijal špilje, do realizacije te ideje nije došlo.

Najveći broj obilazaka špilje zbio se u razdoblju 1962.-63. godine, kada je u Rijeci aktivno djelovalo speleološko društvo. Prestankom njihovog rada interes za špilju potpuno je prestao, a njeni ulazni dijelovi postupno su zatrpavani smećem.

Tijekom sedamdesetih godina područje Zameta intenzivno je urbanizirano. Kada se u blizini gradio neboder postojala je opasnost da radovi na iskopu temelja ugroze špilju i obrnuto. Kako bi se utvrdilo stvarno stanje angažirana je speleološka ekipa Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba pod vodstvom dr. Srećka Božičevića. Tijekom istraživanja prikupljeni su novi podatci o morfologiji špilje, snimljen je topografski nacrt i prikupljena obimna fotografska dokumentacija. Ponovno je istaknut njen turistički potencijal.
Dobrim dijelom na poticaj nalaza istraživanja dr. Božičevića, a zbog svoje ljepote Zametska je pećina 1981. godine proglašena geomorfološkim spomenikom prirode te upisana u registar posebno zaštićenih objekata prirode (SN 21/1981).

Ideja o turističkom uređenju špilje aktualizirana je koncem devedesetih godina, kada je ponovo angažirana ekipa Hrvatskog geološkog instituta. Tom prilikom načinjen je geodetski premjer špilje i dane su kratke smjernice za njeno turističko uređenje (Božičević, 1997).

Terenski obilazak lokacije izveden je 15.04.2008. zajedno s djelatnicima URBIS-a i predstavnicama Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Grada Rijeke.

Detaljnim geodetskim premjerom utvrđeno je da dužina Zametske pećine iznosi 137,5 m, a najniža točka u špilji nalazi se 23,27 m ispod kote ulaza. U sklopu I. faze uređenja predviđeno je za turistički obilazak prirediti prvi dio špilje do velike dvorane. Dužina tog dijela je 57,5 m, a dno dvorane nalazi se 16,1 m ispod ulaza u špilju.

U tektonskom smislu razmatrano je područje dio velikog antiklinorija, koji osim Zameta prekriva područje Kastavštine i Preluke. Šire područje višestruko je rasjednuto uzdužnim rasjedima pružanja SZ-JI. Sustavi pratećih tektonskih pukotina primjetni su na cijelom području, a imali su značajnu ulogu i na formiranje Zametske pećine. Njen glavni kanal razvijen je upravo duž sustava pukotina spomenutog pružanja.

Ulazni je dio špilje jamskog tipa. Prvi vertikalni odsječak dubok je oko 4, a nakon manje zaravnjene police nastavlja se drugi skok dubok nešto više od 5 m. Da bi se sišlo u dublje dijelove špilje strmi ulazni dio opremljen je metalnim stepeništem. U smjeru sjevera na obje etaže odvajaju se kraći bočni kanali. Gornji je prostraniji, dužine 8 i širine 2-3 m, a završava neprolaznim snižavanjem stropa. Odvojak ispod drugog skoka prolazan je svega nekoliko metara nakon čega se pukotina sužava i postaje neprolazna. Nakon ulaznih skokova glavni kanal špilje skreće prema zapadu i širi se u manju podzemnu dvoranu tlocrtnih dimenzija približno 7×7 m. U središnjem dijelu dvorane strop se diže do visine od 8 m, a uz njen južni bok prelazi u uski uzlazni dimnjak prema površini terena (do koje ne dopira).

U nastavku podzemni kanal zadržava širinu od oko 7 m ali se strop spušta na mjestimično svega 1,5 m. Nakon desetak metara ulazi se u najveću dvoranu špilje u kojoj završava i dio predviđen za turističko uređenje. Dvorana je ovalnog oblika promjera približno 10 m. Visina kupolastog stropa u središnjem dijelu dvorane je također 10 m.
Na južnoj strani dvorane odvaja se desetak metara dug uzlazni bočni kanal. Na zapadnoj strani nalazi se kraći silazni kanal, koji završava uskom pukotinom u kojoj se gube procjedne vode. Bokovi tog kanala prekriveni su sigom, a primjetna je i manja kamenica u kojoj za vrijeme obilaska nije bilo vode.
Glavni kanal špilje odvaja se na jugoistočnoj strani dvorane i pruža se u tom smjeru narednih 75 m.

Zametska pećina nije bogata špiljskim ukrasima, niti su oni posebne vrijednosti u usporedbi s mnogim drugim špiljama u našem kršu međutim sama mogućnost doživljaja krškog podzemnog ambijenta u potpuno urbanoj gradskoj sredini je rijetkost.
Nadalje ona omogućava upoznavanje posjetitelja s procesima nastanka i razvoja podzemnih šupljina u kršu od stvaranja samog podzemnog prostora, do njegovog postupnog zapunjavanja sedimentima i kalcitnim taložinama – sigama.
Zbog navedenog značaj turističkog uređenja prvenstveno treba sagledati kroz edukativnu vrijednost špilje, posebno za mlađe uzraste, stoga je napravljen idejni projekt uređenja dijela Zametske pećine, I faza uredenja Zametske pećine u Rijeci.