Tridesetih godina 20. stoljeća Sušačani su odlučili na prostoru ondašnjeg Kortila sagraditi novi Narodni dom. Planirano je da to bude višenamjenska, multifunkcionalna zgrada koja bi imala prostore za kulturne, društvene, turističke i sportske sadržaje. Javnim natječajem za izgradnju, kojeg je objavila uprava grada Sušaka, tražilo se da u Domu budu smješteni kazalište, knjižnica, muzej, hotel, kavana i plivački bazen, što bi stvorilo prostorne uvijete za održavanje kulturnog programa “dostojnog europskog grada”.

Od 59 rješenja prijavljenih na Natječaj, prva nagrada dodijeljena je projektu Josipa Pičmana.

Josip Pičman

Josip Pičman (Lekenik, 1904. – Zagreb, 1936.)  obiteljski je bio vezan za Sušak iako je djelovao u Zagrebu. Koncem 1929. godine diplomirao je na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Potom u Njemačkoj radi u atelieru arhitekta Poelziga. Po povratku u Zagreb surađuje kod arhitekta Ehrlicha te asistira na katedri prof. Holjca. Sudjelovao je na izložbama Udruženja umjetnika Zemlja, a bio je aktivan u zajednici mladih arhitekata Radna Grupa Zagreb. Pičmanovi projekti (stambene zgrade, obiteljske kuće, javni objekti i regulacijske osnove) dobivali su redovito prve nagrade, ali su izvođeni vrlo rijetko. Njegovo je napredno shvaćanje bilo izraženo u osebujnim kreativnim idejama koje dosežu maksimalne domete. Završio je život tragično počinivši samoubojstvo 7. veljače 1936. u svom stanu u Ilici.

Izgradnja HKD-a

Projekt Hrvatskog kulturnog doma Pičman je zamislio kao kompleks koji predstavlja urbanističku i kulturnu okosnicu Sušaka. Velika koncertna dvorana, galerija, restoran, kavana, kupalište, te hotel s terasama čine arhitektonsku cjelinu čiji koncept i tehnički i vizualno predstavlja najsuvremeniji doseg tadašnjeg modernističkog stila u arhitekturi.

U srpnju 1936. godine Grad Sušak povjerava izvedbu Doma Pičmanovom profesoru i kolegi, arhitektu Alfredu Albiniju. Iako s odstupanjima od izvornog prijedloga, kompleks Hrvatskog kulturnog doma realiziran je prema Pičmanovom projektu i “… jedan je od najvećih i najkompliciranijih građevina jugoistočne Europe. Na toj su gradnji rješavana ne samo vrlo teška arhitektonska pitanja, nego i mnogostrani čisto tehnički problemi. “(arh. Uchytil).

Izgradnja Narodnog doma trajala je godinama jer je Drugi svjetski rat prekinuo njegovo dovršenje, pa je dovršen tek 1947. godine.

Pored hotelskog dijela kompleksa, u zgradu je po otvorenju smješteno dječje kazalište te gradska biblioteka. U dvorani je 1955. napravljena kino-kabina pa je dugo vremena služila i kao kino dvorana. U vrijeme obnove zgrade današnjeg HNK, Narodno kazalište djeluje u prostorima HKD-u. Po odlasku ansambla u domicilnu zgradu, u HKD-u djeluje Centar za kulturu, a od sredine 90-ih godina njome je upravljao Odjel gradske uprave za kulturu Grada Rijeke.