Povodom velikog jubileja, gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić istaknula je neizmjernu važnost ove ustanove, koja je kroz godine oblikovalo kulturu i postalo dijelom identiteta našeg grada. Naglasila je da kazališna zgrada za Riječane nije samo građevina već mjesto gdje su se generacije Riječana smijale, plakale, pjevale, uživale, zaljubljivale i učile sanjati i sanjariti.
„Zanimljivo je da Rijeka i Zagreb dijele gotovo istu kazališnu priču – istu arhitekturu, istu epohu, ali različite putove. Dok je Zagreb imao uz sebe državu kao suosnivača, Rijeka je imala – svoje ljude. Publiku koja je, kako povijest kaže, u najboljoj maniri londonskih gledatelja Shakespeareova Globea, davala i posljednji novčić da bi pogledala predstavu. To je možda i najljepši dokaz koliko je kazalište utkano u biće našega grada“, rekla je gradonačelnica Rinčić i zaključila da, posebice u današnjem vremenu, naše riječko kazalište mora ostati središnja točka sigurnosti, umjetnosti, kulture, topline i riječkog duha.

Ivica Lukanović, Iva Rinčić, Dubravka Vrgoč i Toni Štimac

„140 godina opstojnosti jednog kazališta u turbulentnom vremenu od kraja 19. do početka 21. stoljeća veliki je jubilej za to kazalište, ali i za Grad čija se opstojnost mjeri i izgledom njegova kazališta. U 140 godina mnogo toga se dogodilo s kazalištem, ali i s Gradom. Od kada je Helmerova i Fellnerova zgrada dana na korištenje riječkim građanima pod nazivom Teatro comunale toga davnog 3. listopada 1885. godine do danas kada slavimo njezin 140 rođendan čak devet različitih država zapisale su se ne samo u povijest Rijeke već u kolektivnu memoriju njezinih građana“, istaknula je intendantica riječkog HNK Ivana pl. Zajca na početku svog govora, nakon što su glumci Hrvatske i Talijanske drame slavljeničku večer u riječkom HNK-u otvorili podsjećanjem na neke od najvažnijih i najzanimljivijih trenutaka iz bogate povijesti impozantne kazališne zgrade otvorene prije točno 140 godina.

Koncertna izvedba Verdijeve opere Nabucco

Intendantica Vrgoč usto je dodala kako riječka pozornica pamti nastupe nekih od najvećih hrvatskih i svjetskih  umjetnika, aplauze koje su dobili, njihove  treme i uzbuđenja i njihova najveća dostignuća. Jednako tako, kako je rekla, gledalište pamti izglede stotine tisuća sugrađana, gledatelje različitih generacija, interesa i očekivanja, one kojima je kazalište bila zabava, utjeha, prostor zajedništva ili sklonište. „I koliko god se tijekom svih tih godina promijenili društveni imperativi i umjetnički trendovi, kazalište je uvijek ostalo sigurno mjesto, ono u kojem se ocrtava i Grad i svijet kojem kazalište pripada“, zaključila je Dubravka Vrgoč te svim Riječankama i Riječanima čestitala jubilej njihovog kazališta uz želju da ono opstane još stotine godina u gradu koji se njime ponosi.

Župan Primorsko-goranske županije Ivica Lukanović podsjetio je na to kako je riječko kazalište s posebnom toplinom i poštovanjem opisano u knjizi Radmile Matejčić “Kako čitati grad”, u kojoj se ističe kako je „bio užitak pratiti sve fenomenalne izvedbe“ koje smo tijekom desetljeća imali prilike vidjeti.

Nakon svečanog programa, uslijedila je koncertna izvedba Verdijeve opere Nabucco, pod dirigentskim vodstvom Valentina Egela. U izvedbi su sudjelovali Riječki simfonijski orkestar, Riječki operni zbor te solisti i solistice riječke Opere. U naslovnoj ulozi Nabucodonosora nastupio je Robert Kolar, dok je lik Abigaille utjelovila nacionalna prvakinja Kristina Kolar. Zaccariju je izveo Luka Ortar, Fenenu Stefany Findrik, Ismaelea Bože Jurić Pešić, Abdalla Sergej Kiselev, Annu Lorena Krstić, a Velikog svećenika od Baala Slavko Sekulić.

Zanimljivo je i da je Nabucco prvi put izveden u Rijeci davne 1845. godine, gotovo četrdeset godina prije izgradnje današnje kazališne zgrade. Ova je izvedba, međutim, imala poseban značaj jer od 1913. godine zgrada riječkog kazališta nosi ime upravo Giuseppea Verdija.

(foto: Dražen Šokčević – HNK Ivana pl. Zajca)