Sveučilišna knjižnica Rijeka svečano je obilježila 390 godina od osnutka isusovačkog kolegija i gimnazije u Rijeci s pripadajućom knjižnicom. Istovremeno se radi se i o 390. godišnjici osnivanja Sveučilišne knjižnice, budući da je oko 1.400 knjiga isusovačkog kolegija temelj njezinog fonda, a ujedno i jedina uglavnom sačuvana isusovačka knjižnica u Republici Hrvatskoj.

Čestitavši Sveučilišnoj knjižnici ovaj veliki jubilej, rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija istaknula je još jednu bitnu godinu. Naime, tri godine nakon osnivanja isusovačkog kolegija, kolegij dobiva akademske slobode, pa se taj datum vezuje uz početak visokoga školstva u Rijeci. Knjižnica je u Rijeci djelovala daljnjih 146 godina.

Čestitke su uputili i riječki nadbiskup Ivan Devčić, zamjenica primorsko-goranskog župana Marina Medarić, ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci u ime Ministarstva kulture Goran Crnković te zamjenik riječkog gradonačelnika Nikola Ivaniš, koji je ravnateljici Sveučilišne knjižnice Senki Tomljenović u prigodi ove značajne obljetnice uručio srebrnjak Grada Rijeke.

„Iskra znanja, zahvaljujući isusovačkom kolegiju i njegovoj knjižnici, u Rijeci živi već 390 godina. Temelj je to na kojem počiva cjelokupno riječko školstvo i visoka znanost, temelj po kojem se Rijeka prepoznaje i razliku od ostalih gradova. I stoga ova velika obljetnica nije samo forma, već istinski dio identiteta grada koji će 2020. godine nositi titulu europske prijestolnice kulture. Znanje je ovaj grad osnažilo da traži više i bolje, da nudi drugačije, da bude Luka različitosti. A Sveučilišna knjižnica u Rijeci, ova bezvremenska biblioteka znanja, osnovana upravo na učenjima isusovačke knjižnice, postala je jedan od temelja stvaranja društva znanja,“ istaknuo je Ivaniš u ime gradonačelnika Vojka Obersnela.

Proslava je započela jučerašnjim svečanim otvorenje izložbe originala knjiga, koju je obišla i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Posebni značaj izložbi, dat će za ovu priliku posuđeni katalog isusovačke knjižnice sačinjen 1777., danas u vlasništvu Državnog arhiva u Rijeci, kao i povelja cara Ferdinanda II. iz 1633. godine, kojom se riječkom isusovačkom kolegiju daju akademske slobode, danas u vlasništvu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.

Pored dvadeset originalnih primjeraka isusovačke zbirke, danas je predstavljena i virtualna izložba nastala na temelju digitaliziranih naslovnica originala, koja će biti trajno postavljena na web-stranicama Sveučilišne knjižnice Rijeka, kako bi informacije o izlošcima bile dostupne i nakon što knjige budu vraćene u zaštićena spremišta. Sveučilišna knjižnica će nastojati potaknuti suradnju s drugim kulturnim i obrazovnim ustanovama koje raspolažu određenim brojem primjeraka nekadašnje isusovačke knjižnice odnosno arhivskom građom (Teologijom u Rijeci, Sušačka gimnazija, Državni arhiv u Rijeci), s ciljem objedinjavanja sve izvore o riječkoj isusovačkoj knjižnici na jednom virtualnom mjestu.

Na izložbi predstavljeno 20 originalnih primjeraka isusovačke zbirke

Na izložbi predstavljeno 20 originalnih primjeraka isusovačke zbirke

Od ponedjeljka, 27. studenoga do 3. prosinca izložba će preseliti na postamente na Korzu, gdje će biti postavljeno 20 plakata sa slikama iz knjiga i dokumenata isusovačke knjižnice i popratnim tekstovima.

Osim što knjige u ovoj zbirci svjedoče o povijesti Rijeke i njezinog visokog obrazovanja, sama zbirka predstavlja ogromno materijalno i kulturno bogatstvo. Svjetski kulturni značaj daje joj činjenica da sadrži 14 naslova inkunabula (tiskane knjige izdane od 1455. do 1500. godine) i 45, naslova knjiga 16. stoljeća koje po svjetskim standardima predstavljaju elitni dio kategorije „stara i rijetka knjiga“, koja obuhvaća sve tiskane knjige izdane do početka 19. stoljeća.

U drugoj polovici 2016. godine Sveučilišna knjižnica Rijeka započela sustavnu bibliografsku obradu isusovačkog fonda, od čega je do danas obrađeno 620 svezaka. Hrvatske isusovačke knjižnice uglavnom nisu bibliografski obrađene i uključene u internetske baze podataka, pa informacija o njihovom sadržaju nije dostupna široj javnosti niti istraživačima, što rezultira nedovoljnim poznavanjem bogatstva hrvatske baštine i povijesti kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu.