Na poziv Grada Rijeke, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb u posjet Rijeci došla je red. prof. dr. Maja Zupančič sa Sveučilišta u Ljubljani. S obzirom da je ovogodišnji moto nedavno obilježenog Međunarodnog dana starijih osoba bio “Zauzmimo se protiv predrasuda prema starijima”, tema njezinog predavanja bili su upravo stereotipi o starijim osobama.
Uvažena gošća Grada Rijeke profesorica je razvojne psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani a usto zadnje dvije godine pozvani je gost predavač Sveučilišta u Beču. Tijekom svoje karijere profesionalno je bila povezana i s brojnim drugim fakultetima i sveučilištima u Europi te u SAD-u. Zadnjih desetak godina pretežito se bavi istraživanjima vezanim uz razvoj crta ličnosti, te ulogu ličnosti u značajnijim razvojnim ishodima i razdoblju odrastanja.
Pred gotovo punom Gradskom vijećnicom, prof. dr. Zupančič prikazala je najčešće stereotipe o starijim osobama, koji kao i svi drugi stereotipi nastaju brzim generaliziranjem određenih karakteristika nekog člana skupine ljudi na cijelu tu skupinu i učenjem od obitelji, poznanika i/ili putem medija.
publika.jpgNeki od stereotipa su točni (npr. stariji loše čuju), drugi djelomično točni (npr. stariji polako uče) a neki potpuno netočni– pogrešni (npr. stariji su nesposobni prilagođavati se promjenama). Također, stereotipi mogu biti pozitivni (npr. stariji su mudri) ili (većinom) negativni (npr. stariji su djetinjasti). Pozitivna uloga stereotipa je u tome što olakšava prilagodbu a negativna u tome što predstavlja osnovu za mnogo negativnije pojave kao što su predrasude i diskriminacija.
Prof. dr. Zupančič naglasila je kako trebamo biti svjesni da nas stereotipi navode da pretjerano naglašavamo razlike između skupina (npr.između mlađih i starijih), da određene skupine/članove percipiramo i ocjenjujemo pretjerano sličnima (npr. svi stariji su ogorčeni), da se usredotočujemo na informacije koje odgovaraju stereotipima, a zanemarujemo informacije koje ne odgovaraju stereotipima, te da nas navode na ponašanja koja su sukladna našim stereotipnim očekivanjima (npr. zaštitnički govor sa starijima) kao i da ta ponašanja utječu na “predmet” našeg stereotipa tako da se on ponaša u smjeru percipiranih očekivanja (npr. starije osobe se pretvaraju da su neuke).
Nadalje, profesorica je prezentirala najčešće prihvaćene stereotipe o starijim osobama (npr. starije osobe su neproduktivne i društveno nekorisne) i znanstvene činjenice koje ih opovrgavaju (npr. starije osobe aktivne su u raznim društvima, obavljaju kućanske poslove, honorarno rade, njeguju ili čuvaju članove obitelji, dobri su potrošači, pružaju financijsku podršku mlađim članovima obitelji i sl.).
Ono što je važno reći, smatra prof. Zupančič, je da se stereotipi ipak mogu smanjiti određenim društvenim intervencijama kao što su stvaranje uvjeta za formalni i neformalni kontakt između generacija i njihovu suradnju u svrhu postizanja određenog zajedničkog cilja, kroz obrazovanje (stjecanje znanja o različitim društvenim skupinama, o pojavi, izvoru i djelovanju stereotipa; zauzimanje perspektive članova drugih) te podizanjem svijesti o nedosljednosti između stavova, vrijednosti i ponašanja pojedinca i kroz prezentaciju anti-stereotipnih primjera (npr. starijih društveno-aktivnih, produktivnih, zadovoljnih, uglednih znanstvenika, sportaša, političara, umjetnika).
