U Malom salonu predstavljena je znanstvena monografija “Palača šećerane u Rijeci – konzervatorska i restauratorska istraživanja”, uz otvaranje istoimene izložbe.
Publikacija i prateća izložba, pripremljeni u suradnji Grada Rijeke i Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba, nastali su kao rezultat opsežnih istraživanja provedenih od 2003. do 2007. godine.
Autori knjige su Krasanka Majer i Petar Puhmajera iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, a opsežno dvojezično izdanje, hrvatsko-englesko i hrvatsko-talijansko, uredili su voditeljica Službe za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara pri Odjelu gradske uprave za kulturu Nikolina Radić Štivić te Mario Braun iz Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Uz njih, o knjizi su govorili gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Ferdinand Meder.
Knjiga se u potpunosti temelji na zaključcima iznesenim u peterosveščanom Elaboratu konzervatorsko-restauratorskih istraživanja na upravnoj zgradi bivše rafinerije šećera kojeg je izradio Hrvatski restauratorski zavod, pod vodstvom akademika Vladimira Markovića. Program zaštite i očuvanja vrijednog zdanja obuhvatio je povijesna i arhivska istraživanja, ispitivanja fizičkih stanja i statike zgrade, konzervatorsko-restauratorska istraživanja arhitektonskih elemenata, štuko dekoracija, zidnih slika, obojenja prostorija, kalijevih peći, keramike, stolarije, kamena i metala. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja financirana su sredstvima Grada Rijeke u iznosu od 3,5 milijuna kuna, dok je Program zaštite sufinanciralo Ministarstvo kulture s iznosom od 700 tisuća kuna.
Kako bi se široj javnosti predstavio ovaj izuzetno vrijedan objekt te na taj način razvila svijest o potrebi njegove zaštite, Grad Rijeka je kao sažetak elaborata publicirao monografiju “Palača šećerane u Rijeci – konzervatorska i restauratorska istraživanja”. Knjiga sadrži sljedeća poglavlja: Upravna zgrada šećerane u povijesnim izvorima, Lokalitet prije izgradnje šećerane, Osnivanje povlaštene tršćansko-riječke kompanije, Doba direktora Arnoldta, Kennedyja i Wellensa (1752.-1759.), Doba direktora Ignacea Verpoortena (1760.-1776.), Doba direktora Petera de Vierendeelsa (1777.-1803.), Gašenje kompanije, Vojarna u zgradama šećerane (1834.-1851.), Tvornica duhana (1851.-1949.) i Tvornica strojeva “Rikard Benčić” (1949.-2000.).
Sa slojevitošću, bogatstvom i spoznajama do kojih je došlo tijekom istraživanja, zainteresirani se mogu upoznati i kroz izložbu, koja će do 15. travnja biti postavljena u Malom salonu.
Gradonačelnik Obersnel je izrazio zadovoljstvo izdanjem monografije, podsjetivši kako je prije dvanaest godina, kad je Poglavarstvo donijelo odluku o otkupu prostora bivše tvornice Rikard Benčić, dio koje je Palača Šećerane, bilo puno onih koji su smatrali da se radi o rasipnom trošenju proračunskih sredstava.
“Kupovinom zgrade Šećerane i čitavog niza objekata sačuvat ćemo ih od urušavanja i trajnog zaborava. Na ovaj način javnost želimo upoznati s riječkom prošlošću i bolje planirati riječku budućnost. Vjerujem kako će iz suradnje s Hrvatskim restauratorskim zavodom proizići još niz sličnih edicija, ali i puno važnije – uređenje objekata industrijske i arheološke baštine,” kazao je Obersnel.
U knjizi se obrađuje povijesni pregled i rezultati konzervatorskih istraživanja s nizom ilustracija koje prikazuju arhitektonske nacrte, fotografije, arhivske materijale, tabelarne prikaze, kronološki pregled vlasnika i zahvata na zgradi sa popisom inventara prijašnjih vlasnika kao i prijedlog obnove i prezentacije zgrade. Posljednje poglavlje knjige odnosi se na valorizaciju arhitektonskih vrijednosti u kontekstu regionalne arhitekture.
Naime, nove spoznaje su omogućile revalorizaciju vrijednosti palače te su istraživanja dovela do zaključka kako bivša upravna zgrada tvornice šećera svojom arhitekturom i interijerima predstavlja jedno od najistaknutijih djela kasnobarokne umjetnosti u Hrvatskoj. Kako je kazao ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Meder, proučavanjem arhivske građe i poduzetim istraživačkim radom pokazalo se da Upravna zgrada Šećerane u Rijeci nije sagrađena osamdesetih godina 18. stoljeća, kako se do sada smatralo, već 1752. godine, dakle odmah nakon osnivanja kompanije.
Napomenuvši kako je vrlo rijetko da ustanova, koja je naručila istraživanja, rezultate želi ukoričiti u zasebnu publikaciju, urednik Mario Braun istaknuo je kako je usporedo s istraživanjima, u sklopu Konzervatorskog odjela u Rijeci osnovana restauratorska radionica, vrlo važna za obnovu riječke kulturne baštine.
Monografija “Palača šećerane u Rijeci – konzervatorska i restauratorska istraživanja” prva je u nizu u sklopu edicije koju će činiti naslovi koji se odnose na programe koje na kulturnim dobrima u vlasništvu Grada Rijeke, koji se trenutno provode, kao i o onima na kojima će se s radom tek započeti. U svrhu popularizacije i približavanja zaštite i očuvanja kulturne baštine, široj javnosti javnosti će se predstaviti knjige o arheološkom lokalitetu Principije u Starom gradu kao i o arheološkom lokalitetu ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Slijedit će knjige o obnovi mauzoleja Gorup na groblju Kozala, o obnovi zgrade Filodrammatice, Dominikanskog samostana te prenamjeni T-objekta u sklopu bivšeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić.