Rijeka je bogata kulturnom baštinom, posebice industrijskom, pa smo ovaj jutarnji sunčani dan iskoristili za edukativnu šetnju uz stručno vodstvo povjesničara umjetnosti prof. Theodora de Canzianija. Šetnji se odazvalo oko dvjestotinjak zainteresiranih građana.
Okupili smo se ispod samostojećeg željezničkog nadvožnjaka izvedenog pomoću spojeva sa zakovicama, koji ulicu premošćuje u jednom komadu i bez potpornih stupova. Napravljen je tridesetih godina prošlog stoljeća u riječkom brodogradilištu “Cantieri navali del Carnaro”, današnji „3. maj“.
U neposrednoj blizini nalazi se riječki željezni svjetionik koji je nekad bio smješten na vrhu riječkog lukobrana (nekad lukobran Marije Terezije), a prvi put je svjetlo na njemu upaljeno 26. studenog 1884. godine. Zbog slijeganja lukobrana, svjetionik se sunovratio u more i krajem 19. stoljeća premješten je na Mlaku. Godine 1933. i treći je put pomaknut te ovaj put podignut na trokatnu svjetioničarsku zgradu i ojačan armiranim betonom. Danas više nema funkciju u pomorstvu.

Impozantno zdanje nekadašnjeg hotela „Emigranti“ nalazi se točno preko puta Rafinerije i izgrađeno je 1908. godine. Rijeka je bila važna iseljenička luka iz koje se početkom 20. stoljeća u novi svijet iselilo više od tri stotine tisuća žitelja srednje Evrope. Za potrebe njihova smještaja izgrađen je trokatni hotel, koji za ono doba bio veoma luksuzan. To je velika moderna armiranobetonska zgrada i u arhitektonskom smislu predstavlja iznimno zanimljivu i vrijednu građevinu.
Preko puta nalazi se monumentalna upravna zgrada Rafinerije u koju je ukomponirana zgrada nekadašnje Ljuštionice riže, koja je u vrijeme otvorenja 1882. bila najveća u Monarhiji i jedan od najvećih pogona te vrste u svijetu. Prestala je raditi poslije Prvoga svjetskoga rata, a 1936. njezin teren i objekte kupuje susjedna Rafinerija nafte.
Prema kraju Baračeve ulice na broju 15, nalazi se Vagonska okretnica i velika ložionica s okretnicom lokomotiva te radionice. Ta prizemna građevina u obliku polukružnog prstena s 22 kolosijeka za garažiranje lokomotiva izgrađena je neposredno prije Prvoga svjetskog rata.

Lansirna stanica torpeda

Nakon toga posjetili smo lansirnu stanicu Torpeda s prisjećanjem na Roberta Whiteheada, vlasnika Tvornice torpeda, u čijem je vlasništvu bila i Vila Whitehead kao najreprezentativniji dio upravne zgrade tvornice.

Zahvaljujemo g. Theu de Canziani koji nas uvijek oduševljava svojim zanimljivim pričama. Najavljujemo slijedeću šetnju gradom za subotu, 21. travnja 2018. godine, kada ćemo prošetati stubama do Trsata. Tom prilikom posjetit ćemo Svetište i Gradinu, a o detaljima informirati putem medija.