Programskom aktivnošću iz područja kulture Vijeće MO Podmurvice nastavlja sa edukativnim šetnjama i upoznavanjem kulturne baštine našega grada uz stručno vodstvo i u suradnji s prof. Theodorom de Canziani, povjesničarom umjetnosti.

U subotu, 30. ožujka 2019. prošetat ćemo nekadašnjom „granicom“. Okupit ćemo se u 9,30 sati kod trsatskih stuba na Titovom trgu od kuda krećemo prema Hotelu Kontinental uz Mrtvi kanal, deltom do Mosta hrvatskim braniteljima i završavamo kod Galeba.

Radujemo se Vašem odazivu!

U međuratnom razdoblju granica između Italije i kraljevine SHS bila je uspostavljena duž Rječine, kada se ubrzano razvija Sušak, dio grada na lijevoj obali rijeke.
Državna međa je nakon zamršenog graničnog spora od kojega je i svjetske moćnike često boljela glava, podijelila grad na Fiume i Sušak te se udjenula u kapelu sv. Ivana Nepomuka na desnoj obali Mrtvog kanala. Dvije trećine i prozor malešne kapele pripali su Kraljevini Italiji, a ulaz i jedna trećina Kraljevini SHS. Između podijeljenog grada bio je postavljen zid na Fiumari visok oko četiri metra sa žičanom preprekom.
Rječina, koja je duga svega 17 kilometara, bila je vjekovna granica, ne samo u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Italije, nego od rimskih vremena o čemu svjedoči antički limes. Ovdje je završavalo i Sveto Rimsko Carstvo (962.-1806.). Rijeka je bila granično područje, što je utjecalo na razvoj grada i urbanu sliku Rijeke. U vrijeme mađarske uprave izrasla je u moderan grad i u veliku luku. Utjecaj stranih država bio je velik i Rijeka je imala iznimno geostrateško značenje.
Mrtvi kanal – nekadašnja glavna riječka luka. U njega su, zahvaljujući okretnom mostu nekad uplovljavali brodice i brodovi svih veličina, prvo jedrenjaci, a kasnije i parobrodi i motorni brodovi, dovozeći u Rijeku i na Sušak vino, maslinovo ulje, povrće, voće i putnike iz Dalmacije i s kvarnerskih otoka. Na obalama Mrtvog kanala trgovalo se dovezenom robom, a trgovci, putnici i Riječani u brojnim su gostionicama nalazili okrepu, odmorište ili naprosto mjesto za druženje i razonodu. Bila je tu i carinarnica, odlagalište robe, radionice brojnih kalafata koji su na licu mjesta popravljali i održavali brodove. Sve u svemu, Mrtvi je kanal bio središte luke i grada u najboljem smislu te riječi, vrveći životom i aktivnostima koje je teško i nabrojati.

Hotel „Kontinental“ – najstariji je hotel na području današnje Rijeke koji još uvijek posluje,a kao hotel „Kontinental“ je i izgrađen te započeo svoju dugu povijest davne 1888. godine.
Gradnju hotela financirao je Hinko Bačić, istaknuti načelnik Sušaka, a projektirao ga je prvi školovani arhitekt, Sušačanin, Mate Glavan. Sagradio ju je u samo dvije godine, a u ono vrijeme bila je najveća zgrada na Sušaku. Hotel je građen u periodu od 1886. do 1887. godine kada je otvoren te je ubrzo stekao popularnost među stanovnicima Sušaka zbog uređenja, brojnih sadržaja i izvrsne pozicije, a Sušačane je posebno osvojila raskošna kavana-restauracija.
Kao jedan od najslikanijih mjesta u gradu, postoji tisuću slika i pogleda sa Sušačke i Riječke strane.
Među mladima je poznat po okupljanju ispred Konta, a to vjerojatno vuče konce još iz prošlosti kada je na tom mjestu bilo šetalište uz Rječinu do Delte. Doduše, šetnica i danas postoji, ali je ispresijecana cestama. Iznad ulaza u hotel (južna strana) su inicijali EB prema imenu Enrico Bačić, naručitelj i vlasnik zgrade hotela Kontinental.
Hotel Kontinental je neko vrijeme često mijenjao zakupnike koji su tada bili vlasnici hotela (ne i same zgrade čiji je vlasnik i dalje bio Hinko Bačić).

Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata pješački je most u Rijeci. Jedinstveno je urbanističko rješenje u kojem su spojene koncepcije prostorne intervencije, urbanog javnog objekta i simboličkog memorijalnog objekta. Funkcionira kao javni prostor i kao mjesto pijeteta uz koji je osiguran prostor za službene ceremonije. Premošćuje Mrtvi kanal između dvaju cestovnih mostova. Uvršten je u popis najvrjednijih mostova izgrađenih u zadnjih petnaestak godina zahvaljujući njegovoj iznimnoj oblikovnoj vrijednosti.
Grad je Rijeka 1996. godine usvojio inicijativu da se u čast branitelja izgradi spomen–obilježje. Za lokaciju je odabran Mrtvi kanal, jer su početkom 1990-ih godina upravo s Delte riječki dragovoljci odlazili na bojišta u Domovinskom ratu i izgrađen je kao simbol pobjede i zahvalnosti hrvatskim braniteljima. Most je ujedno i nastavak pješačke zone s Korza preko Trga bana Josipa Jelačića, a planiranjem javnog parka na području Sjeverne Delte, sačuvat će se povijesna sjećanja, izravno vezana za ovo područje, (Spomenik oslobođenja, Memorijalni most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata), a planirano je graditi i postavljati i ostale spomenike i skulpture (npr. skulpturu pape Ivana Pavla II. koji je za svoj stoti pastirski pohod izvan Rima posjetio Hrvatske gradove Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. U Rijeci je noćio pet dana, a 8. lipnja 2003. na predjelu parkirališta Delta održano je svečano euharistijsko slavlje predvođeno svetim ocem Ivanom Pavlom I.