U sklopu programske aktivnosti iz područja kulture upoznajmo svoj grad „Volim Rijeku“ u petak, 18. svibnja proveli smo ugodno predvečerje u društvu povjesničara umjetnosti Theodora de Canziani koji nas je vodio kroz edukativnu šetnju upoznavajući sa povijesnom, kulturnom i umjetničkom baštinom zapadnog djela našega grada, Kantride.
Okupili smo se iznad nogometnog igrališta Stadiona Kantrida nadaleko poznatog zbog svoje lokacije. Smješten između stijena (nekad je tu bio kamenolom – kava) i mora, Kantrida je jedinstvena. Na tom malom prostoru mijenjale su se države i jezici no uvijek su se svi razumjeli, jer najvažniji je bio sport.
Bogata povijest stadiona traje cijelo stoljeće, a priča o stadionu podno stijena, priča je o riječkom sportu, ali i gradu. Nogomet se u Rijeci počeo igrati još 1873. godine, kad su snage odmjerili zaposlenici mađarskih državnih željeznica i riječkoga tehničkog zavoda, kasnije poznatog i kao Tvornica Torpedo. Nakon toga se počinju osnivati i prvi klubovi čiji igrači igraju na improviziranim igralištima, a među brojnim igračima u to vrijeme u Rijeci bio je i Fiorello la Guardia.
Sušački srednjoškolci, članovi Hrvatskog sportskog društva Viktorija, na jednom su od svojih mnogobrojnih treninga trčanja na dionici Kantrida – Volosko zastali da se odmore na zidu iznad starog kamenoloma i shvatili da bi možda to moglo biti dobro mjesto za nogometno igralište. Ideja je postala sve glasnija i prvi korak bio je nagovoriti vlasnike kamenoloma, mađarsku tvrtku koja kamenolom više nije koristila, da daju dozvolu za gradnju igrališta. Općinsko vijeće Kastva, na čijem se području nalazio kamenolom izdalo je dozvolu o prenamjeni prostora u sportske svrhe. Radovi su tada krenuli u najvećoj tajnosti. Na izgradnji igrališta sudjelovali su svi Viktorijaši, a pomagali su im i brojni Hrvati iz grada. Nakon manje od godinu dana neugledni kamenolom uz more je postao prava sportska oaza. Svečano otvorenje igrališta uslijedilo je 1. lipnja 1912. godine, a čast da otvori igralište utakmicom s Viktorijom dobio je Prvi Hrvatski građanski športski klub iz Zagreba koji je tada igrao prvenstvo Hrvatske i Slavonije. Utakmica je najavljivana plakatima i lecima kojih je grad bio prepun. Prva utakmica na Kantridi nije mogla bolje završiti, domaćin je pobijedio 2:0.
Nakon zanimljivog izlaganja o povijesti Kantride i Stadiona uputili smo se prema riječkim bazenima. Na putu smo se prisjetili nekadašnje gostione Padovin.
Bazeni Kantrida sportski su kompleks, čija gradnja je većim dijelom završena sredinom 2008. godine. Kompleks se smjestio na lokaciji postojećeg otvorenog olimpijskoga bazena uz samo more. Pored četiri bazena različitih dimenzija, osmišljen je i niz pratećih sadržaja, pa Bazeni Kantrida danas nisu samo prostor za kvalitetnu pripremu i natjecanja sportaša, već i atraktivno mjesto za rekreaciju i zabavu posjetitelja.
Našu šetnju završili smo u parku Dječje bolnice Kantrida gdje smo posjetili ex nadvojvodski ljetnikovac.
Nadvojvoda Josip/Josef/Giuseppe Habzburški ili od milja u Rijeci/Fiume s kraja 19 st. zvan Sior Principe ili Principe Giuseppe bio je osobit predstavnik dinastije u Rijeci koji je svoju zimsku villu dao urediti 80-tih godina 19.st. te pregraditi od riječkih graditelja Pietra i Raffaela Culottia. U toj villi zvanoj i Villa Giuseppe danas se nalazi sjedište Državnog arhiva u Rijeci. Usporedo je nadvojvoda gradio u Crikvenici te Kantridi. Vjerojatnost je da je na svoj veliki posjed uz more izgradivši ljetnikovac, kapelu, gloriet, plažu i osvijetlivši obalu i stvorivši krasan egzotični park – uzgojenu šumu za šetnju po modi svoga vremena angažirao iste arhitekte. Dok su se u zimskoj rezidenciji inspirirali stilskim ozračjem Bečke Ville Hermes u ljetnoj villi na Kantridi inspiracija je krenula od Palladijanske arhitekture. Danas villu uz rijetke ostatke drugog nobilnog inventara nalazimo kao jedan odjel Dječje bolnice Kantrida.
Nadvojvoda je kao veliki poduzetnik i mecena, ali i jezikoslovac te znanstvenik nasadio svoje parkove sa preko 250 biljnih što autohtonih, regionalnih i egzotičnih vrsta. Nakon njegove smrti 1905.godine obitelj nastavlja koristiti rezidencije do 1916. kada Riječka štedionica, posljedično grad Rijeka otkupljuju imanje.
Cijeli taj arhitektonski sklop je konglomerat od druge polovice 19. stoljeća sa nadvojvodskim ljetnikovcem paladianskih prizvuka i pratećom arhitekturom do 20-ih god 20. stoljeća, tzv. Colonia marina zapravo je ljetna expozitura Ricovero Branchetta sa monumentalnom palačom zakašnjelog historicizma i modernom arhitekturom paviljonskog tipa sa amfiteatralnom predavaonicom iz kasnih 30-ih do “nove” moderne arhitekture 80-ih godina 20 stoljeća.
Još jedan obilazak protekao je u ugodnoj atmosferi, saznali smo mnogo zanimljivih podataka o Kantridi, prostoru kojeg je riječka mladež prije stotinjak godina samoinicijativno odabrala za svoje sportske aktivnosti.
Koristimo priliku da zahvalimo ravnateljstvu i djelatnicima Dječjeg bolnice Kantrida što su nam dozvolili da nesmetano provedemo vrijeme u okruženju njihovog kompleksa.
Slijedeću planiranu šetnju gradom najavljujemo za četvrtak, 14. lipanj 2018. godine u 18 sati kada ćemo u sklopu obilježavanja Dana Svetog Vida posjetiti Stari grad, a o detaljima informirati putem medija.