U sklopu programske aktivnosti iz područja kulture upoznajmo svoj grad „Volim Rijeku“ proveli smo sunčanu subotu, 21. travnja u ugodnom društvu povjesničara umjetnosti Theodora de Canziani koji nas je vodio kroz edukativnu šetnju upoznajući sa povijesnom, kulturnom i umjetničkom baštinom Trsata.
Obilazak smo započeli podno trsatskih stuba (Stube Petra Kružića) koje su izgrađene u renesansnom i baroknom stilu, a ritmički su podijeljene trijemovima i kapelama. Građene su u kontinuitetu od 1531. sve do polovice 18. stoljeća. Prema predaji dao ih je izgraditi kraljevski kapetan iz Klisa, čuveni junak u borbi s Turcima, Petar Kružić po kojem su dobile ime. Druga verzija vezana je uz pučku predaju prema kojoj je sam Bog vragu naredio da izgradi 500 stepenica, te tri kapele od Sušaka do Trsata. U krajnjoj namjeni stube su imale ulogu scenografije, uvođenja i pripreme hodočasnika za postignuće krajnjeg cilja, posjeta zavjetnoj crkvi Gospe Trsatske. Naime, nakon dolaska na Trsat u 15. st., franjevci kao nositelji pasionskoga kulta, uključuju penjanje uza stube kao obvezatan dio pokore.
Nakon obavljene „pokore“ na Poklonu su nam se pridružili i ostali zainteresirani, a dobrodošlicu su nam poželjeli dočekavši nas slatkišima i recitacijama gđe. Lovorke Boškin. Pročitali smo njenu pjesmu „Poprti se na Trsat“ iz zbirke pjesama „Lagnjica još tepli“.
Svetište Gospe Trsatske i franjevački samostan najveće je hodočasničko središte zapadne Hrvatske. Njegov je postanak povezan s tradicijom o čudesnom prijenosu Nazaretske kućice i njezinom boravku na Trsatu (1291.-1294.). Krčki je knez Nikola I, ubrzo po preseljenju Bogorodičine kućice u Loreto, izgradio prvu, malu crkvu, na mjestu gdje se ona na Trsatu nalazila.
Marijin Trsat postaje hodočasničko stjecište, čiji je ugled bio dodatno osnažen čudotvornom slikom Gospe Trsatske koju je Hrvatima, neutješnima zbog gubitka Svete kućice, 1367. godine darovao papa Urban V. U XV. st. Svetište preuzimaju franjevci koji su i njegovi današnji čuvari. Dugoj se povorci hodočasnika 8. lipnja 2003. godine pridružio Sveti Otac Ivan Pavao II.
Najstariji dijelovi glavne lađe i svetišta današnje crkve potječu iz kasnogotičkog razdoblja obilježenog donacijom Martina Frankopana, koji je 1453. godine započeo graditi novu crkvu i samostan za franjevce iz Bosanske vikarije. Sadašnja obličja crkve i samostana ponajviše zahvaljujemo barokozaciji provedenoj nakon velikog požara 1629. godine. Svetištem dominira raskošni glavni oltar iz 1692. godine. Na kasnogotički je trijumfalni luk 1707. godine postavljena barokna kovana rešetka a iznad njega, 1714. godine, velika slikana kompozicija Navještenja, u koju je mletački slikar C. Tasca uklopio prizor prijenosa Svete kućice.
Pale oltara sv. Mihovila i sv. Katarine, lijevo i desno od trijumfalnog luka, u prvoj polovici XVII. st. naslikao je Švicarac S. Schön. Uz svaki od devet crkvenih oltara sačuvane su vijesti o naručiteljima, donatorima i majstorima koji su ga izradili ili naknadno ukrašavali.
Najveća vrijednost trsatskih franjevaca je riznica zatvorena za javnost u kojoj su, između ostaloga, pohranjeni: srebrni relikvijar iz 1485. što ga je svetištu darovala srpska despotica Barbara; srebrni kip Majke Božje, dar Tome Erdӧdya; dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536.; srebrni relikvijar iz 1636., dar grofa Ferdinanda Porcie; dva srebrna svijećnjaka cara Leopolda, te misno odijelo od zelena baršuna vezeno srebrom, dar Marije Terezije.
Obilazak smo završili posjetom Kapele zavjetnih darova koja je jedini iz temelja novi dio samostanskog kompleksa, a građena je početkom XX. stoljeća. U njoj su u rasponu od drvo rezbarene skulpture preko srebrnine i drugih zavjetnih darova, naivnog slikarstva koje narativno opisuje konkretan događaj, zavjetnih prikaza brodova u oluji, goblena, odbačenih štaka i sličnih pomagala, prezentirana svjedočanstva o čudesnim izbavljenjima i ozdravljenjima prema zagovoru Majke Božje Trsatske. Osobito su dojmljivi prikazi iz smrtnih pogibelji čudom spašene djece. Darovi vjerno odražavaju snagu i međunarodno značenje Marijina svetišta na Trsatu. Izlošci se stalno mijenjaju i nadopunjuju novim darovima. Kapelom dominira vrsna gotička skulptura Gospe Slunjske iz XV. stoljeća.
Šetnja je protekla u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Saznali smo mnogo zanimljivih podataka zahvaljujući stručnom vodstvu g. Theodora de Canziania.
Najavljujemo slijedeću planiranu šetnju gradom za petak, 18. svibnja 2018. godine u 17 i 30 sati, kada ćemo posjetiti Kantridu, a o detaljima informirati putem medija.