“Podvežica ili ispravnije Vežica, jest mjesto, što no leži u području upravne općine Sušak a tvori samostalnu imovnu općinu, ili kako se navadno veli, zemljišnu zajednicu. Rekao sam, da bi se mjesto imalo zvati Vežica! Razlog jest, jer ga tim imenom krste i tamošnji žitelji a i njihovi najbliži susjedi. Ne veli se: idem u Podvežicu, idem iz Podvežice, već se kaže: idem u Vežicu, idem iz Vežice. Kod geografskih imena ima da se pazi jedno na govor puka a nimalo na službeno nazivlje, na mnijenje hisoričara, gramatičara i dr. Mimogred napominjem, kako su nekorektno postupali oni, koju su htjeli, da se ime Sušak deklinuje, Suška, Sušku, jer da tako biva kod otoka Suška (Sansego). A ipak se u nas redovito kazuje: bio sam na Sušaku, putujem iz Sušaka. Tako se je isto uvuklo u službenu uporabu Fužine, u Fužinama, pa ipak tamošnji narod redovito kaže Fužina, u Fužinu. Napomenuti mi je, kako naše oblasti postupaju ispravno, jer ulični napisi nose korektno nazivlje Veživa Gornja, Vežica Doljnja. U starije doba zvala se današnja Vežica “Podvežica” ili još bolje “pod Vežicun”.

Nastaje pitanje, odakle ime Vežica odnosno Podvežica? Kako da se protumači to sa stajališta historije i filologije? Imao sam prilike desiti se čestokrat u društvu, u kome se je nabacilo to pitanje, no gotovo se nitko nije usudio, da na nj dade barem koji odgovor. Pokušat ću ja reći svoju.

Na mjestu, gdje danas leži seoce sv. Ana (kuća g.Lovre Rahelića i najbliže susjedstvo) bilo je jednoć zgrada neke imućne obitelji, a pripadao je tog zgradi i lijepi posjed, koji se je bio protegao onamo do prvog željezničkog mosta (t.zv.Kalina) te do Karolinske ceste. K rečenom dvorcu ulazilo se kroz velika kamena vrata, smještena tik do današnjeg željezničkog mosta, a na kojima je stajao latinski napis:”Benedicte montes et colles Domino, benedicte universa germinantia in terra Domino”. “Hvalite Gospoda gore i bregovi,neka hvali, sve što raste na zemlji, Gospoda”). Taj posjed pripadao je u prvoj polovici prošloga vijeka nekoj obitelji Zandonati, te ga i danas zovu stariji ljudi katkada Zandonatovo ili gospodsko. Kome je pripadao taj posjed prije Zandonatia, nije poznato. Uza stari dvorac bila je jednoć i kapelica, koje je nestalo pred par decenija. Oltar imao je kip sv. Ane, a odatle ime onome kraju. Šteta što je propala kapelica, spomenik starijih vremena, a bila bi šteta kad bi nestala ploča s navedenim napisom, a koja sad leži u blatu i prahu, izložena milosti i nemilosti vremena i prolaznika.

U jednoj ispravi iz g. 1670.g. spominje se današnja kapela sv. Križa riječima: “sv. Križ nad Vesicha”, a u drugoj ispravi u isto nekako doba spominje se samo selo – današnja Vežica pod imenom “pod Vesichu”. Dakle nije se onda govorilo Vežica, već Vešica, a žitelji se ovog mjesta zovu, u istoj ispravi: Vesichani, čitaj Vešičani. Pošto se spominje u rečenim ispravama selo, što leži ispod “Vešice”, pa zatim kapela sv. Križa što leži iznad  “Vešica”, jasno je, da je ta Vešica ležala izmed samog sela i brda, na komu se nalazi sv. Križ. Ta pak Vešica bila je bez sumnje ovaj zaselak, što ga gore napomenusmo, kasnije “Gospodsko” ili “Zandonatovo”, a današnja sv. Ana. Taj dakle zaselak dao je ime današnjoj Vežici.

Iza ovoga, što je sad napomenutom, neće nam biti teško odgovoriti na pitanje odakle potječe riječ “Vežica” To je tim lakše kad znamo da se je jednoć govorilo “Vešica”. Riječ ta dolazi bez sumnje od stare riječi “vas”, što je značilo selo (rus, Dorf). Pred koju stotinu godina bila je ta riječ na našoj obali u općoj uporabi, te se je izgovaralo: ves. Danas je posve nestala iz našeg kraja tek žive u nekim mjestima Kastavštine. O riječi dakle vas odnosno ves potječe ime Vežica odnosno Podvežica. Gotovo je suvišno napomenuti da Vežica odnosno Vešica znači malo selo, mali zaselak.”
(Nastavak slijedi)

P.S.

Ovaj članak bi mogao pokrenuti raspravu o porijeklu imena Vežica, odnosno Podvežica, jer ne znamo tko se krije iza inicijala R. te bi svaka teorije o porijeklu imena Podvežice mogla proći, u koliko nije znanstveno utemeljena.

(G.P.)