Piše Nada Paladin rođena Blečić, 1943. godište, Blečići - Srdoči, višegodišnja predsjednica Udruge „Mavrica“ – Srdoči; udruge za očuvanje zavičajne baštine i tradicije, kulturnih običaja, povijesnih posebnosti i lokalnog čakavskog govora mjesta Srdoči. Pisano 10.03.2021., Srdoči.

Za ovaj zapis koristila sam svoja sjećanja iz djetinjstva, kontaktirala neke starije mještane i širu obitelj (Zvezdana Kunštek, Simčić Neda, Budimir Vjekoslava, Stambulić Smilja), nažalost sve je manje oneh skemi se o tim našim starim običajima može pogovorit. Radi tega najveć san koristila i puno mi je pomogla knjiga Ive Jardasa Kastavština, zapravo i sama sam saznala puno malih detalja ke i nisan znala pa mi je se ovo bilo i velo zadovoljstvo.

Niman puno svojeg sjećanji na te dane, osim moje noni kad bi jutro va košiću (košarici) nosila hranu na blagoslov, a to ča se je nosilo tada vrlo skromno ma posebno lepo omotano z belun salvetun ka je bila naštikana z belen koncen (beli vez), neč od tega imam i danas sačuvano. Kako se živelo skromno mi deca smo nestrpljivo čekali da se nona z crekvi vrne (vrati) doma da se to posložimo na stol i gremo jist. Mene je to bil kod neki poseban svet događaj, a blagoslovljena hrana kod drugačija, boja od onega dela ki je ostal doma. Nona je najprvo z košića (košarica) zela (uzela) jedan blagoslovljeni luk (ljutika) i hitila (bacila) ga va šternu. Našla san da je taj običaj zapisan va Kastavštine Ive Jardasa, uz dodatak da se uz luk (ljutiku) hiti (baci) sa obje raširene pesti (šake) ruke blagoslovjena sol.

Mladi lukIako se živelo jako skromno hrana za Vazanj parićevala (pripremala) se sa posebnom pažnjom, skromno ma opet najboje ča se va kući imelo (imalo), lepo o temu piše Ive Jardas, posebe i o vazmenoj pogače i šišerima za decu.
Zvezdana Kunštek spamećuje se (sjeća se) da su pul nje doma hranu na blagoslov nosili va većoj beloj salveti, ili je to morda (možda) bil neki manji beli stolnjak ki je bil na vrhu vezan z velun mašnun, bimo rekli da je na vrhe bil veli fijok (mašna). Kako
se hrana nosila na blagoslov i posložil košić (košarica) ili vela bela salveta bil je izbor domaćice kuće, sakako moralo je to zgledat lepo i va rede.

Običaji Vazma va Kastavštine Ivo Jardas fanj (dosta) lepo opišuje, pa ćemo ovde neč
malo o temu povedet kakovi su bili ti običaji nekad va našeg krajeh.
Kod i blagdani Božića i blagdani Vazma danas imaju nova imena, ma je lepo znat i spametit se (sjetit), nekad i koristit oneh od nekada.

ULIČNICA – CVJETNICA
Blagoslovljena ulikaNedeja pred Vazmom se zove Uličnica aš se pul nas reklo da se na blagoslov nosi ulika, a ne maslina, pa je ta nedeja dobila ime po ulike. Na blagoslov se nosilo par kitic uliki, neki i malo više.
Bilo je za blagdani dosta razneh verovanja, pa se tako verovalo da će vazmena pogača al slatki kruh bit boji ako su boje(bolje) vremenske prilike te nedeji (nedjelje).

Blagoslovljena ulika (maslina) se nosila doma i čuvala, nekad se kitica uliki znala važgat (zapalit – stara beseda je podkurit) protiv loših uroki ili ako se spravjalo grdo (ružno) vreme ko će oštetit nasadi i vrti.

VELI ĆEDAN – VELIKI TJEDAN

Vreme od Uličnice do Vazma se zove Veli ćedan va ken se judi parićevaju (pripremaju) za Vazanj. Tako se već od četrtka čisti i redi kuća i se oko kuće mora bit čisto i va rede.
Škrebetalnica od drva
Nekad su stari judi delali (radili) škrebetalnice od drva i kad se one vrte čuje se jaki zvuk za ki (za koji) se reklo da skrebeće, pa se sten (s njima) pozivalo jude va crekvu ti dani Od Velega četrtka do Vele soboti kad su zvona crekvi bila zaprta (zatvorena). Delali su nekad judi (ljudi) još jednu vrstu slično škrbetalnice, ma ona je davala drugačiji zvuk za ki se reklo da rošće, pa se to zvalo roštalnica, ma je imela istu svrhu za vreme kad su zvoni zaprti (zatvoreni). Škrebetalnicu i danas morete videt i kupit na ken samnje (sajmu), ja san je našla na zadnjoj Beloj nedeje va Kastve, ma tamo ima i roštalnic.Škrebetalnica od drva

Spominje se i da je nekad na neken zvonike crekvi bila vela škrebetalnica, ma nisam našla jušto (točno) kade je to moglo bit. Va ti dani od četrtka do suboti kad su zvoni zaprti, va zamjenu za zvona neki odrasleji frkalasi (dečkići) su vrteli škrebetalnicu i na polne i za Zdravu Mariju i sten jako glasno pozivali „molite se aš je polne“ al „molite se aš je Zdrava Marija“.

VELI PETAK – VELIKI PETAK
Na Veli petak je post, pa se slično kod na Viliju božju jutro pije črno kafe, a za obed zelje od broskve (kelj) i mlade koprivi ča se ji (jede) z palentun, a frigaju (peču) se i friške i slane ribi. Verovalo se da će oni ki na Veli petak jedu koprivu bit zdravi, aš da ona čisti krv. Za večeru je bila užanca (običaj) parićat (pripremit) radić (salata) i kunpir.

Na zemje se taj dan ne dela (radi), a ne delaju (rade) se ni druga dela ka su vezana
uz križ i čavli s čen je Isus bil pribijen na križ.

Voćka u cvatu

Neki gospodari ki još nisu cepili (cjepili) voćke moru to delat (napravit) još taj dan do polna, jer da je za cepit (cjepljenje) voćki najbojo vreme od Josipovi (19.03.blagdan Sv. Josipa) do Velega petka. Ono ča se pak cepi (cjepi) na Veli petak da se jako rado primi rast (uspješno cjepljenje), i veže uz Isusa i njegove rane.

Zapolne se gre va crekav (crkvu) božji grob gledat, a neke mame da vode na to i miću (malu) decu ka još nisu nikad va crekve bila. Neki gredu (idu) i na cimiter (groblje) obać (obići) pokojne i za njih se pomolit.

Uz se to bilo je i drugih verovanja i mesta ka se hodilo (išlo)obać (obići), a se kako bi se nekemu pomoglo al neč dobro storilo (napravilo),a bila je to i pomalo provjera ki je koliko dobar al loš, ovisno o temu ča je na tim mestima ćutil al čul. (osjećao ili čuo).

VELA SOBOTA – VELIKA SUBOTA

Na ovaj dan već od jutra je vela graja i šršur (velika strka i užurbanost).
Stari judi i deca spravjaju (spremaju) se k maše (na misu) da bi z crekvi prnesli (donesli) blagoslovljenu vodu i oganj (vatru), za ča se pripravjaju saki na svoj način

Oganj je služil kad se je doma prnesal (donesao) da se stari oganj z ognjišta pobere (pokupi), pak se z blagoslovljenen sneti (zapali) drugi novi oganj (vatra), a kad se tisti (taj) razgori da se lagnjica (žar te vatre, ugarak) nosi susedu kemu (kome) ni bil ki prnest (donest) da i on doma stari oganj zameni z noven blagoslovljenen.

Za vodu prnest (donest) su zimali (uzimali) malu limenu posudu z drškun (sa držačem) aš (jer) da bi deca bocu razbila pa bi se onda za to reklo “trubilo bocu razbilo”.(trubilo= otprilike pomalo šaljivo nekad i pogrdno ime za nespretnjakovića).

Kad se na 10.00 ur(sati) zvoni otpru (otvore) počnu zvonit sva zvona, a judi se teču (trče, žure) umiti, i to kade god su se taj čas zatekli i na razne načine najdu (nađu) vodu da se umiju. Verovalo se da ki se (tko se) ne bi taj čas na Velu subotu umil (umio) da bi mu se po lete (u ljeti) lišaji (kožni osip) po obraze (po licu) hitili (napravili).

Na Velu subotu zapolne peču (peku) se vazmene pogači (pinca, slatki kruh) i dece šišeri (tjesto kao vazmena pogača, oblik pletenice sa kuhanim jajem u kori, preko jaja križ od tjesta) nekad su ih nazivali jajniki.

Šišor al jajnik

Pogača se dela (radi) z mlekon, jaji, cukaron (šećer) i cizibun (grožđice), pa neki reču da je to slatki kruh. Peče se taj dan i obični sakidajni (svakodnevni obični) kruh ki ni sladak. Slatki kruh se ji (jede) s kafon ili sam, ma s hranun ji (jede) se sakidajni (svakodnevni,
obični) kruh i palenta.

Šišor al jajnik kako su nekad zvali speče (peče) se za Vazanj dece. Umešen je od testa kod i slatki kruh. Dug je “dva peda” ča bi bilo otprilike 20 cm, va glave mu je jaje ko da bi jeno (jedno) oko, a preko jaja jedan križ od testa, to se zove krunica. Nogi su šišoru skupa zapletene onako kako ženske kosice opletu (pletu pletenice od kose). Te nogi na kraje imaju prsti.

Slatki kruhZa šišori se reklo da su slični pupe (lutke), a delaju se za mušku i žensku decu do jedno
osan, devet let (godina). Deca na Velu subotu okol južini (doručka) pohajaju (hodaju) po sele z šišori, gledaju ki je lepči (lepši), mere ki je veći, va ken je debje jaje i nose ga susedon pokazat.

Zapolne muški nacepaju (cjepaju) dosta drv za blagdani. Ženske se očiste i urede va kuće i oko kuće i parićuju ča će se jutro na Vazanj nosit na blagoslov. Kuhaju jaja, suho svinjsko meso, najveć je to bil zarebrnik (suho svinjsko meso-pečenica), očiste luk (ljutika). Parićaju sol, ulja od uliki i vina aš se to rabi blagoslovit.

Za Vazanj se je pekal i presnac (presnaci je puno vrsta, pa tako i Srdoči imaju svoj presnac čiji je recept u prilogu), kašnjeje (kasnije) se počela delat (raditi) i orehovica (orehnjača).

TulipaniJaja se nisu načarala (ne ukrašavaju i ne bojaju), na Velu subotu se skuhaju pa se puste bela al pak (ili) va vodu stave črjene (crvene) al modre boji, a beseda (riječ) “pisanica” se va Kastavšćine ne pozna.
Neki su za zafrkanciju va vodu kad se jaja kuhaju stavljali fundaće (talog kuhane kave) od kafa al kapulu (luk), aš da onda jaja dobiju trju (tvrđu) koru, a kako se onda već igrala igra picanja jaja, z takovemi jaji teže se je mogla probit kora z kovanicun od soldi i lagje(lakše) se moglo prit (doći) do pobjedi.

Bil je običaj i da mladići večer pridu (dođu) divojke po garoful (karanfil) ki njin je obećan na Pust. Ma ako se oni ča pokaraju (posvađaju) divojka mu ne da garoful (karanfil) pa se onda o temu večer i kantalo (pjevalo) ,
“Ova je ružica mane obećana, Mene obećana, drugemu je dana.”

VAZANJ – USKRS

Na Vazanj jutro divojke su se užale (običavale) umit (umiti) va jajnoj vode, to je voda va koj su se kuhala jaja. Umile su se radi tega da ih po lete sunce ne očrni i da ne bi po lice imele lišaji ni pedoće( razne ljetne kožne reakcije). Nakon umivanja tu vodu okol (oko) kući škrope (prskaju) , i ča daje (dalje) od kući to da j’boje (bolje)da do kuda škrope (prskaju) ne će prit (doć)
lesica (lisica) zet (uzet) kokošu.

Blagoslovljeni luk (ljutika)Parićana (pripremljena) hrana jutro se nese (odnese) va crekav za blagoslov, a to je već večer parićano (pripremljeno). Kad pop fini (završi) blagoslov, ženske brzo z košarama gredu (idu) z crekvi i jako brzo žele doma prit (doć), ka će brže, aš (jer) da ki na Vazanj prvi prnese (donese) blagoslov va selo da prnese (donese) va kuću sreću. Zato se teče (trči, žuri) aš (jer) bi saki otel (htio) bit prvi doma i tu sreću prnest (donest).

Kad blagoslov prnesu (donesu) va kuću najprvo hite (bace) va šternu jedan blagoslovljeni luk (ljutika) i sa obje raširene pesti ruki blagoslovljene soli da bude va celen lete va šterne dobra mrzla (hladna i zdrava) voda i da se va njoj ne zaležu (zalegu) nikakovi šenci (uši) i druga živjad (drugi nametnici).

Jutro saki mora najprvo pojist (pojest) jedan blagoslovljeni luk (ljutiku), a onda more (može) kafe (kavu) pit. S kafon se ji (jede) blagoslovljeni kruh od pogači, a za kafon isto tako blagoslovljeni zarebrnik (suho svinjsko meso-pečenica). Kad se popije kafe, saki dobije jedno kuhano vazmeno jaje, a posebno deca.

Stareji judi redu na Vazanj k maše ma se po kućah susedu ne gre kako ni na Božić. Ki bi šal va tuju kuću na Vazanj bi mu rekli da je prišal po pokvareno jaje ko polože va kokošje njazlo (gnjezdo) da kokoše ne bi šle (išle) ća nest (drugdje nesti jaje). Takovo jaje zove se i mutnjak.

Deca gredu susedon po jaje ko njin obećaju.
Pa tako su znali neki stareji od deci iskat da njin neč store i zato njin obećaju jaje za Vazanj do kega je užalo bit još fanj vremena. Ma deca ne bi to pozabila (zaboravila) pa kad su prišli po to jaje, morali su starejeh spametit (podsjetit) kad su i za ča to bili obećali.

Veća deca, ma i malo stareja uževali su i va Kastavšćine su se igrale dvi igri na jaja i zvale su se “picat” al “drcat” jaja. To se je va nekeh mesteh i do danas održalo, ma je z istemi pravili nisam sigurna. Va tu igru nisu se smela stavit blagoslovljena jaja aš da je to greh. Blagoslovjeno jaje da se mora olupit (skinut koru), svu koru pobrat i hitit (bacit) va oganj i nijedna mrvica ne sme past na tlo.

Garoful (karanfil)Na Vazanj k maše (na misu) gre staro i mlado. Pred crekvun se pozna sakega mladića ki ima frajaricu (djevojku) aš nosi garoful (karanfil) va škujice (rupica na reveru) od jaketi (jakni) na levoj strane pul srca. Garoful na Velu subotu daruju djevojke svom mladiću, obećan još od Pusta. Sramota je bila ako je neki mladić nosil na Vazanj garoful ako ga ni dobil od divojki. Drugu rožicu(cvijet) more nosit, ma garoful (karanfil) ne.
Užanca je bila da mladi taj dan budu va novoj robe i saki treba imet (imat) neč
novega (nešto novoga od odjeće).

Na Vazanj za obed se parićuje (priprema) mesna juha, goveja al kokošja. Z meson se ji ofrigan (pečen) kunpir i kakova salata. Parićuje se i kiseli kapuz z kobasicami. Neki su užali (običavali) kupit i janjetinu, aš (jer) da su apostoli jili (jeli) vazmeno janje.

Ako ki pride (dođe) va kuću ponudi se z pogačun i zarebrnikon (suho svinjsko meso- pečenica) i vinom, ma kako je već rečeno na Vazanj ni užanca (običaj) poć okole, nego se judi doma drže.
Jutro se pije belo kafe kod saki dan samo s kruhon od pogači. Neki store presnac, al orehnjaču, ma druge stvari se ne peču. Za večeru se ji (jede) najveć ono ča je od polna ostalo, al pak radić s kunpiron i kuhana jaja.

VAZMENI BLAGDAN – USKRSNI PONEDJELJAK

PincaDrugi dan za Vazmon je Vazmeni blagdan, danas je to Uskrsni ponedjeljak, i da su nekad na taj dan judi bili puno koražneji (življi, otvoreniji) nego na Vazanj. Rodbina i prijatelji prihajaju (dolaze) jedan drugemu. Ki god pride ponudi mu se pogača, zarebrnik, presnac, orehnjača i vino.

Oženjena hćer nese doma matere (majci) vazmenu
pogaču. Zapolne (popodne) je tanac i puno judi.
Vaje (ubrzo) za obedon se gre boćat, i stari i mladi. Oni ki nikad ne boćaju, daju na Stipanju i na Vazmeni blagdan. Boća se do zalaza sunca. Mlaji onda gredu (idu) na tanac (ples), a stareji malo
va oštariju (gostionu) da se pogovore. Sako (svako) mesto je na taj dan imelo (imalo) neki svoj običaj ki se nastojalo održat.

MALI VAZANJ – MALI USKRS
Va Kastavšćine je Mali Božić (Mlado al Novo leto), ma i Mali Vazanj. Kastavci rado delaju pa je bilo i oneh ki nisu bili kuntenti (zadovoljni) na dele (poslu) ako se jako ne dela (radi), a voleli su i blagdani. Za njih se reklo da nisu brontulali (prigovarali) da preveć delaju (previše rade), ma ni njurgali (prigovarali) da je preveć (previše) blagdani.

Mali Vazanj je šetemanu (tjedan) dan potle (poslije) Vazma. I za Mali vazanj su se pekle pogače kako i za Vazanj. Hodilo (išlo) se susedon i posjećivala familija.

Hćer ka je oženjena (udata) nekamo ća (van) z svoje kuće i ni za Vazanj svojoj matere nosila pogaču stori (napravi) to na Mali Vazanj. I taj dan stareji hode boćat, a mlaji na tanac.

Za obed se kuha hrana kod i za Vazanj i navečer se završe Vazmi. Za večeru se
kuha makaruni (tjestenina) s tenfanjen (gulaš) i radić s kunpiron.

Stari Kastavci su užali (običavali) reć da se Vazanj posladi z Malen Vazmon.

Prilog:
Recept za Presnac od Srdoč
Recept za Vazmenu pogaču al pincu – pripremila Sanja Kunštek-Šimatov

SRDOČEV PRESNAC al’ PRESNAC OD SRDOČ
– kako ga dela MARICA SRDOČ, r. Blečić, z’Martinkovca

Testo

  • Pol kila mehkega cveta (brašno)
  • Friški (svježi)kvas
  • 10 dkg putra (maslac) (rastopit, dodat se more i malo ulja al masti)
  • 10 deki cukara (šećera)
  • 3 žutanjka
  • 1 celo jaje

Testo je slično otprilike kod za pincu. Njega se stori (napravi) najprvo da ima
vremena za počivat i zdignut se.

Nadjev

  • 1 litra mleka (more se dodat i malo vodi)
  • pol kila riži
  • kora od 2 lemuncina (limuna)
  • 2 ribane jabuke
  • paketić putra od 25 deki – rastopit i stavit ribane jabuke
  • 2 vanilije
  • 6 – 8 celeh (cijela) jaj
  • 25 dkg cukara (šećera)
  • začini: cimet, klinčići, ciziba (grožđice)

Riži se skuhaju al dente. Putar se otopi posebe, naribane jabuke se stavi va otopljeni putar, a onda se pomalo sve dodava da se dobro zmešaju(izmješaju) si (svi) sadržaji presnaca. Va nadjev se more, ako je preredak (prerjedak), dodat ribanega suheha(suhog) kruha ili ribani petit keks.

Testo se premesi (premjesi)i razvalja za 2 dužine pleha i najprvo (najprije) se z’ razvaljanen testom pokrije dno pleha, stavi nadjev i sega drugega (sve drugo) i preklopi gornji del (dio) z ostatkom testa.
Testo je znači va jednen komade, tako da je nadjev va presnace omotan sa sveh stran(sa svih strana).

PINCA, Sanja Kunštek-Šimatović
Sastojci:

  • 500 g cveta mehkega (T-500)
  • 40 g kvasa friškega (1 kockica)
  • 2 jaja
  • 90 g cukara
  • 75g putra
  • 1,5 dl mleka
  • 1 čajna žlica soli
  • 1 vanilin cukar
  • 1 pest cizibi
  • 3 žlice ruma
  • korica od jednega limoncina
  • 1 jaje za premazat pince

Priprema:

  1. Cizibe namočit va rume jedno dve ure.
  2. Cvetrabi proset, pomešat s soli i cukaron ,vaniln cukaron i koricun od limoncina i nadrobljenen kvason.
  3. Otopit putar , zmešat z mlekon i pomalo primešat malo stučena jaja.
  4. Se to skupa dodat va cvet,dodat i cizibe z rumon i zmešat va mekano testo. Testo ne sme bit preveć lepljivo, ako rabi primešat još malo cveta.
  5. Testo pustit da se zdiže jedno 1/2 do 3/4 ure ( mora duplo narast).
  6. Zdignuto testo malo premesit i podelit na dva dela i storit dve boće, pa pustit da se zdižu dok opet ne nerastu za duplo.
  7. Premazat iz z pinelom s stučenim jajom i zarezat s škarami na tri deli od sredine prema kraje. Stavit ih peć na 170 -175o C oko 25 minuti.