Franjo Kresnik (1869. – 1943.) rođen je u Beču, završio studij medicine u Innsbrucku, a violine privatno u Rijeci i Genovi. Od 1900. radio je u Rijeci kao liječnik opće prakse. Kao odličan poznavatelj glazbala starih majstora u Cremoni je prozvan “čovjekom koji čita violine″.

Usporedno s tim, gradio je vlastite, nagrađivane violine, po uzoru na Guarnerija ″del Gesu″. Njegovih osam violina (od 52 sagrađene) pohranjeno je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja u Rijeci. Mali Franjo je od ranog djetinjstva pokazivao izuzetnu nadarenost i učio je violinu u Rijeci kod prof. Alessandra Scaramellija.

Po završetku Hrvatske gimnazije u Rijeci poželio je nastaviti studij violine u Beču. No po očevoj želji otišao je u Innsbruck na studij medicine. Naime, ondašnji nazori o izboru zanimanja u dobrim građanskim obiteljima nalagali su da sin studira nešto ozbiljno (O tempora, o mores!).

Svestrano nadaren Franjo Kresnik je s optimalnim ocjenama završio studij medicine i postao asistent dr. Loosu od 1888. – 90. Katkad je sudbina pojedinaca da u dvojbi između svojim osobnih nagnuća i roditeljskih želja i nadanja poslušaju volens – nolens svoje roditelje.

Činjenica je ipak da je otac svog sina slao na sate violine, ni manje ni više već samom Ernestu Camillu Sivoriju u Genovu (jedinom pravom Paganinijevu učeniku, ako tu ne računamo poduku iz violine kćerima i sinovima plemićkih i bogataških obitelji).

Godine 1951. tiskana je Kresnikova disertacija Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata u izdanju tadašnje Jugoslavenske akademije, s iscrpnim esejom akademika dr. Aleksandra Ugremovića, na talijanskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu.

(Đ.D.)