Zgrada predstavlja donaciju braće Branchetta, Antonia i don Constantina, bogatih riječkih trgovaca, koji su gradu ponudili namjensku donaciju kojom bi se izgradio novi suvremeni Dom ubožnice (čije su se dotadašnje prostorije pokazale skučenim). Porijeklo Milosrdnog doma ubožnice braće Branchetta tijesno je povezano uz porijeklo Gradske bolnice osnovane već u 16. stoljeću koja se od 1572. javlja pod imenom Bolnica Sv. Duha (Ospedale dello spirito Santo).
Uz bolnicu se nalazi i ubožnica za starce, siročad i nahočad, koji se 1880. kao Opći sirotinjski zavod (Instituto generale dei poveri) odvaja od Gradske bolnice. Početkom 20. st. prostorje ubožnice pokazale su se skučenima, a bolnica osjeća potrebu za povaćanjem bolesničkih soba.
Ideja da se riješi problem bolnice izgradnjom novog Doma ubožnice bila je jedinstvena prilika da braća (koji su bili neoženjeni i nisu imali kome od potomstva zavještati toliko nasljedstvo) iskažu svoju darežljivost i patriotizam prema gradu Rijeci.
Donatori Antonio i don Constantino odlučili su da još za života korisno usmjere svoju donaciju za konkretne potrebe Rijeke pa su 29. kolovoza 1903. ponudili općini iznos od 460.000 kruna potreban za izgradnju novog Doma ubožnice i kapele, u kojoj se preciziraju obostrana prava i obaveze. Zaključeno je da će novi Dom ubožnica dobiti ime “Braća Branchetta” misleći i na njihovog brata Giacoma. Otkupljeno je zemljište smješteno na lokaciji “Nad Lazaret”, a na terenu ex Pongraz. Raspisan je natječaj za gradnju Doma ubožnice s time da u njemu bude mjesta za 200 osoba i da bude izgrađena tako da se moža povećati za još 100 štićenika. U ubožnici trebaju biti četiri odjela za 70 muškaraca, 70 žena, 30 dječaka i 30 djevojčica. U okviru Doma treba postojati i kapela, prostorije za administraciju, bolesničke sobe i stan ravnatelja. Od prispjelih 9 projekata prvu nagradu dibio je projekt “Aria e luce” (Zrak i svjetlost) čiji je autor talentirani riječki arhitekt Carlo Pergoli. Arhitekt Carlo Pergoli je na zgradi Doma dokazao svoj talent i likovnu kulturu ostvarivši s malo sredstava najbolje što se u to vrijeme moglo postići primjenom armiranog betona, željeza, stakla i kamenog bunjata. Pročelje je projektirao funkcionalno, bez velikog dekora. Četiri vertikalno isturena dijela zgrade naglašavaju dispoziciju unutrašnjosti koju je Pergoli izvanredno riješio – odvojivši muški od ženskog odjela koji su vezani jedino zajedničkim atrijem i kapelom. U kapeli koja je kasnije adaptirana za auditorij, zadržao je elemente historizma, dok iz pročelja i cijele zgrade izbija poruka koja opravdava naziv projekta “Zrak i svjetlost”. Zgrada impozantno stoji na uzvisini parka i k njoj vodi široka aleja kestenova, a sve to i danas upućuje na opredjeljenje k suvremenom i naprednom…
Nakon useljenja u Dom ubožnice 1908. postavljena je kamena ploča na kojoj su uz memorijalni natpis uklesana u visokom reljefu poprsja Antonia i don Constantina Branchette. Ploča je sačuvana i danas se nalazi na ulazu u zgradu Medicinskog fakulteta.
(korišten materijal prof. dr. Radmile Matejčić i dr. Marijana Matejčića)
(Đ.D.)