Knjiga koja je nastala povodom šezdesete obljetnice osnivanja HGSS Stanice Rijeka, 12. lipnja 2020. godine, nije tada mogla biti predstavljena zbog pandemijskih okolnosti. Predstavljena je stoga danas, u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu uz nazočnost gorskih spašavatelja, predstavnika jedinica lokalne samouprave s područja županije, predstavnika interventnih službi i ostalih uzvanika. Promociji knjige nazočio je i pročelnik Odjela za gradsku samoupravu i upravu Grada Rijeke Mladen Vukelić.

O HGSS-u su govorili Zdenko Vidmar, Maja Kriška i Marko Andrić

HGSS je neprofitna organizacija, njezino djelovanje, kao i djelovanje njenih članova, je dobrovoljno i oni za obavljene akcije spašavanja ne dobivaju naknadu, a službu čine alpinisti, speleolozi te visokogorski planinari i skijaši, koji su posebnom obukom osposobljeni za pružanje prve pomoći i obučeni za sve tehnike gorskog spašavanja.

Prema riječima Zdenka Vidmara, gorskog spašavatelja već dugih 40 godina knjiga opisuje rad i razvoj riječkog HGSS-a, a s obzirom na svoj dugogodišnji staž, Vidmar ističe da ono što se provlači kroz svih 60 godina i ne mijenja se su entuzijazam, žar i energija svih spašavatelja. „Ono što se s godinama mijenja je način i brzina dobivanja informacija o unesrećenima kojima je potrebna naša pomoć što se svakako ubrzalo s razvojem tehnologije pa nam je sad potrebno samo nekoliko minuta da dođemo do nama potrebnih informacija, a za što su nam nekada ranije trebali i sati“, objasnio je Vidmar.

Knjiga o 60 godina rada HGSS Stanice Rijeka

Uz to što su članovi  Stanice Rijeka alpinisti, penjači, skijaši i speleolozi, oni su i “obični” ljudi – majke, očevi, liječnici, inženjeri, menadžeri, visinski radnici, skiperi, bankari, majstori, programeri, umirovljenici, studenti odnosno osobe raznih zanimanja kojima je zajedničko to što većinu slobodnog vremena provode u planini. Spremni su na akcije spašavanja 24 sata na dan, spremni ostaviti svoju obitelj, posao i hobi kada stigne poziv na akciju spašavanja, poziv za spašavanje nečijeg života.

„Biti gorski spašavatelj znači živjeti GSS. To nije hobi, nešto privremeno. To je dio našeg života što iziskuje i određena odricanja i podršku naših najbližih, ali i veliko ispunjenje“, istaknuo je pročelnik HGSS-a Rijeka Marko Andrić. Objasnio je kako je dug put do toga da osoba postane gorski spašavatelj. „Osoba treba biti član nekog alpinističkog ili speleološkog kluba ili udruge  i njegove sposobnosti trebaju biti prepoznate od strane spašavatelja Stanice. Tada se na prijedlog može ući u sustav edukacije koji je dugotrajan i tek nakon izvjesnog vremena osoba može postati gorski spašavatelj“.

Promociji je prisustvovao i pročelnik Mladen Vukelić

Riječki HGSS danas broji oko 50 članova, od čega 30-ak aktivnih članova koji idu na akcije spašavanja, a prema riječima Maje Kriške, gorske spašavateljice već 22 godine, položaj žene unutar HGSS-a ne postoji, kao ni muški položaj. „Mi smo timski organizirana služba u kojoj se poštuju znanje i hijerarhija i u svim akcijama spašavanja sudjelujemo ravnopravno“, objasnila je Kriška.

Počeci gorskog spašavanja bilježe se početkom 20. stoljeća, kada su planinarske i alpinističke aktivnosti na našem području zadobile popularnost. S obzirom na udaljenost planinskog područja od civilizacije, u slučaju nesreće planinari su pomagali jedni drugima. Zato ne čudi da su prve organizirane skupine za spašavanja nastale baš u sklopu nacionalnog planinarskog saveza. Pri središnjici Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu 1936. godine, u okviru Alpinističke sekcije HPD-a, započela je s djelovanjem prva „izvježbana momčad za spašavanje“ koju su činili najistaknutiji hrvatski alpinisti, a krajem 1950. osnovane su spašavateljske momčadi GSS-a, prvo u zagrebačkim planinarskim društvima, a kasnije i u ostalim društvima u Hrvatskoj.