Bio je to za nas polaznike još jedan praznik za oči i uši. Obnovili smo neka znanja, ali se upoznali i s mnogim nepoznatim zanimljivostima kulturne baštine vezane za ljude i vrijeme u kojem je ova gimnazija nastajala, opstala i zbog kojih živi i danas. Mi, bivši učenici vraćali smo se s vremena na vrijeme u našu mladost kada smo njenim stepenicama kročili u nova znanja, upijajući život i šireći naša obzorja.

Navirala su sjećanja, prepričavale dogodovštine, neke znane i ispričane, a neke još sakrivene koje čekaju neki novi obilazak.

Tako smo se nas dvoje nekadašnjih učenika ove Sušačke gimnazije, ulaskom u njenu svečanu dvoranu, sadašnjeg naziva Dr. Izidor Kršnjavi, prisjetili dana kada smo se upoznali. Dogodilo se to baš u ovoj prekrasnoj dvorani, na 3 katu, jedne subotnje večeri i uz zvukove Straussovog valcera. Prisjećam se tako 8.ožujka 1969. kada je grupica od nekoliko dugokosih maturanata, koje smo mi mlađe gimnazijalke zvali “bitnicima”, organizirala još jedan u nizu plesnjaka u improviziranom disku na trećem katu. Pohađala sam tada treći razred i vođenja željom za plesom, smogla sam hrabrosti doći u taj disko vidjeti kako se maturanti zabavljaju, pa možda i zaplesati. Disk jockey, jedan od tih “bitnika”, imenom S, puštao je ploče. Bio je tu njegov gramofon i poneke njegove ploče, a druge sakupljene od drugih maturanata organizatora Š, D, T…Opušteno se razgovaralo, plesalo i ni izdaleka nisam osjećala nelagodu što sam mlađa od njih “čak” godinu dana.

Kad je zasvirao valcer, iznenađena izborom, upitala sam: ko zna plesati valcer? S je u trenu digao ruku kao da je u školskoj klupi i viknuo “jaaa”. Sa Š je zamijenio cipele jer su njegove imale gumu, a od Š đon, očito želeći se prikazati u najboljem svijetlu plesača. Tako se dogodio taj naš životni valcer te večeri na tom istom parketu, koji danas obnovljen, krasi ovu ljepoticu. Plesali smo mi, D i S, cijelu večer i bezbroj valcera nakon toga… na našim maturalnim zabavama, slavljima diplome, našem vjenčanju, vjenčanju naše jedinice, a možda, ako bude sreće i naših dviju unučica. Duboki su to osjećaji koji nas dvoje bivših gimnazijalaca ove Sušačke gimnazije vežu već punih 56 godina.
Ovu je gimnaziju pohađao i moj djed, naši roditelji, sestre, naša kćerka…
Zato ova gimnazija, pored svega nemjerljivo vrijednog i važnog što ona predstavlja, zauzima posebno mjesto zauvijek spremljeno i u našim srcima.”

Koristimo priliku da se zahvalimo našim „gimnazijalcima“ što su sa nama podijelili prekrasnu intimnu priču iz njihovog života i lijepa sjećanja na davnu 1969. godinu.

(D.L.I. – D.D.)