Ovo nije slika sa Cresa, već s Podvežice. Gromača ili suhozid (zid delan bez morta da ne rečen bez veze, odnosno cementa – ni ga bilo), naša najstarija i trajna pučka arhitektura .

Umjetničko su djelo i skulptura domaćih ljudi. Spomenik teškog života i golemog truda ljudi nastali vještim slaganjem kamena – onoga svugdje oko nas – kao što bi rekao D. Gervais – ovo je kraj na kojem kamen na kamenu raste.

Podignuti su kao prirodne granice (međe) dovoljno snažni da ih bura ne može srušiti i dovoljno visoki da ih ovce ne mogu preskočiti. Na kosinama su sprečavali urušavanje zemlje (i onda je bila borba protiv oborinskih voda). I onda i danas u svojim šupljinama nudili su stanište biljkama i životinjama. Naši otoci, Istra, Kvarner i Dalmacija prešarani su njima i to još od davnina.

Na Podvežici ostalo ih je malo. Zaboravljeni su od svih. Na nekim mjestima ruše ih zelenilo – stabla i penjačice, a na nekim se delaju ispupčenja – stari ljudi kažu «trbuh» (zbog zemlje). Ispod vam predstavljamo galeriju podvežičkih gromača (suhozida).

(G.P.)