Foto priču o Podvežici koja nije od jučer, započeli smo s vodom i mukama kako doći do nje. Koliko su se naši stari mučili da bi do vode došli, zaboravili smo. Danas samo okrenemo špinu i ona teče, a nekada je za svaki žmulj (čašu) vode trebalo hodati, napuniti brentu (posudu u kojoj se nekada nosila voda, a i vino) i donijeti je do kuće.

Priča (koja bi današnjoj djeci bila naučna fantastika) počinje s potokom u Martinšćici, kada se išlo na perilo, za oprat robu (još je u vodozaštitnom području perilo – koje je nekada pripadalo Podvežici), a uz Stube braće Pavlinić, zaboravljeni “spomenici” na taj hod po vodu – tzv. počivala, mjesto gdje su se odlagala brente (posude za vodu) da bi se mogli odmoriti, dok su vodu nosili do kuće.

S izgradnjom pučke šterne muke, odnosno priča o vodi, nije završila, jer i do pučke šterne trebalo je stići, ali se je s njom obogatio društveni život Podvežice, jer ona je postala centar svijeta – glavni trg – okupljalište, odmorište, mjesto zabave i javna pozornica.

Izgradnjom vodospreme na Podvežici 1913. sve te muke za vodu pale su u zaborav, ostala je samo pučka šterna (okupljalište, javna pozornica) koju je na žalost proširenje Kvaternikove ulice, izbrisalo, a u spomen na tu “javnu pozornicu-pučku šternu” devedesetih godina uređen je trg s fontanom ispred crkve.

U petak je gosp. Emil Crnković otvorio izložbu uz počasne goste, gosp. Maksimilijana Peča (Sušačana srcem i sjećanjem) i maestra Dušana Prašelja, Podvežičana rodom, te Zdenkom Ćiković, gospođom koja dugo pamti i koja nas je u ime Podružnice antifašističkih boraca podsjetila na 67. godišnjicu oslobođenja i Romanu Tomašić Grdadolnik, koja je izgubila život 21. travnja 1945. braneći vodospremu.

Neke stvari se nikad nisu vidjele, neke su se zaboravile, a nekih se trebalo samo prisjetiti, a neke će kao fotoaparat gđe B. Crnković zabilježit za stalno sjećanje.

Gosp. I. Pedišić traži lokaciju svoje kuće na fotografiji iz tridesetih godina prošlog stoljeća, pejzaž je u potpunosti drugačiji. Orijentir su mu zgrada u Lupiševu i UKOD (Tvornica ukočenog drva), kao i bolnica na Sušaku (sagrađena tridesetih godina prošlog stoljeća).

Obnavljali su sjećanja na Podvežicu, jer nije tako davno bilo, da se izgradio Dječji vrtić Galeb, Zdravstvena stanica (osamdesetih godina ),tržnica, ljekarna i po koji neboder (poštanski i br. 6 u Ul. Tihovac).

Iduće godine bit će stota obljetnica vodospreme, kao i 90. rođendan otvorenja nogometnog igrališta “Orijent”, a uskoro će i “stotka” školi na Podvežici, pa se nadamo da će te se i vi svi sa Sušaka (i šire) uključiti u obljetnice koje nailaze.

Izložba će biti otvorena do 25. svibnja 2012. radnim danom od 8 – 12 i od 14 – 17 sati, te možete pogledati kako i koliko se je Podvežica promijenila u zadnjih dvadesetpet, a da ne pričamo o zadnjih sto godina.

(G.P.)

Skip to content