Na komemoracijskom skupu, kojem su prisustvovali i članovi njegove obitelji, oproštajne govore održali su gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, predsjednik Skupštine Primorsko-goranske županije Erik Fabijanić, dekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci izv. prof. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra, u ime Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa dr.sc. Adriana Car Mihec, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Rijeci Goran Crnković, predsjednica riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika Silvija Benković, u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Petar Strčić te intendant HNK Ivana pl. Zajca dr. sc. Marin Blažević.

„Odlazak Darka Gašparovića nenadoknadiv je gubitak za naš grad, za kulturu i akademske krugove u kojima je bio iznimno cijenjen“, rekao je gradonačelnik Vojko Obersnel. Istaknuo je i njegov izniman dramaturški doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, podsjećajući da mu je 2006. godine uručena i godišnja nagrada Grada Rijeke, a 2015. Nagrada za životno djelo – za izniman doprinos sveukupnom kulturnom, umjetničkom i znanstvenom razvoju grada Rijeke.

„Neki vole i obožavaju kazalište, a Darko Gašparović je živio kazalište. Teško je nabrojiti sve ono čime nas je u kazališnom životu zadužio, ali želim izdvojiti njegovo i Fabriovo „Vježbanje života“ kao kultnu predstavu riječkoga kazališta. To djelo i sam je Gašparović izdvojio jer je u njemu vidio vrijednosti i poticaje za buđenje i osvješćivanje riječkog identiteta. Upravo tom riječkom kulturnom identitetu neprestano je davao svoj pečat i poticaj za daljnji razvoj, i u vrijeme kad je radio u Gradskoj upravi kao zamjenik gradonačelnika i pročelnik za kulturu. Njegova fascinacija djelima Janka Polića Kamova može se shvatiti i kao nastavak njegova djelovanja na učvršćivanju riječkog kulturnog identiteta“, zaključio je Obersnel.

Predsjednik Skupštine Primorsko-goranske županije Erik Fabijanić za Gašparovića je rekao da je bio strastveni zaljubljenik u kazalište i čovjek nevjerojatne stvaralačke energije, o čemu svjedoči i njegova impresivna sveučilišna karijera.

Gradonačelnik Vojko Obersnel članovima Gašparovićeve obitelji izrazio je sućut

Dekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Ines Srdoč-Konestra anegdotom iz njegovih profesorskih dana na Filozofskom fakultetu ilustrirala je njegov rad sa studentima koje, kao i svoje kolege, nikada nije ostavljao ravnodušnima.

Akademik Petar Strčić zahvalio se Gašparoviću na svemu što je učinio za razvoj hrvatske akademske znanosti, posebno scenske, dr.sc. Adriana Car Mihec istaknula da je bio i vrsni kazališni kritičar – „kompletan kazališni čovjek“, dok se Silvija Benković osvrnula se na njegov bogat književni rad.

Intendant HNK Ivana pl. Zajca dr. sc. Marin Blažević, govoreći o utjecaju dr. Gašparovića na riječko kazalište u vrijeme dok je bio njegov intendant, naglasio je da je prije svega “znao kako misliti kompleks kazališta, ali i kako kompleksno misliti kazalište”. „Dr. Gašparović i ja možda nismo bili na istim stranama, ali nikada nismo bili nasuprot kazalištu, nikada protiv kazališta i nikada protiv kompleksnog mišljenja kompleksa kazališta. Na tome mu se mogu najdublje zahvaliti“, zaključio je Blažević.

Darko Gašparović rođen je u Zagrebu 27. travnja 1944., a od 1974. godine živio je u Rijeci. Preminuo je 7. siječnja nakon kratke i teške bolesti, u 73. godini života. Doktor je humanističkih znanosti, ugledni teatrolog, dramaturg i književnik. Diplomirao je komparatistiku s romanistikom, a magistrirao i doktorirao tezama o Krleži i Kamovu.

Bio je glavni urednik kazališnoga časopisa Prolog, dramaturg u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, zamjenik gradonačelnika Grada Rijeke i pročelnik za kulturu, umjetnički ravnatelj Hrvatske drame i intendant. Predavao je teoriju književnosti, stilistike, scenske umjetnosti i teatrologije na Filozofskome fakultetu u Rijeci, zatim svjetsku književnost, teatrologiju i povijest hrvatskoga kazališta na Hrvatskim studijima u Zagreb te hrvatsku književnost, konverzaciju, poeziju i dramu na Odjelu za južnoslavenske studije Korejskoga sveučilišta za strane studije (HUFS) u Seoulu.

Objavio je petstotinjak kazališnih kritika, ogleda, feljtona, polemika i kolumni u mnogim hrvatskim i nekim stranim časopisima i listovima. Sudjelovao je na teatrološkim i filološkim znanstvenim skupovima, publicirao pedesetak znanstvenih radova. Autor je desetak knjiga iz područja teatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisne književnosti te objavljivao kolumne duhovnoga značaja u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana.

U Rijeci se intenzivno bavio dramaturškim radom, surađujući s nizom hrvatskih i inozemnih redatelja. Njegove dramatizacije romana Nedjeljka Fabrija “Vježbanje života” i Milutina Cihlara Nehajeva “Vuci” te scenska adaptacija creske “Muke” izvedene su s velikim uspjehom. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, Družbe Braća Hrvatskog Zmaja te član Vijeća za kulturu HBK.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Nagrada Dubravko Dujšin za kazališnu umjetnost 1993.; Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1995.; Nagrada Grada Rijeke 2006.; Medalja zahvalnosti Svetoga Vida Riječke Nadbiskupije 2011.; Nagrada Marko Fotez za teatrologiju 2012.; prva nagrada za putopis na 5. susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva “Stjepan Kranjčić” u Križevcima 2013 . Dobitnik je Svjetske nagrade za humanizam za 2016. godinu Ohridske humanističke akademije.

Nakon komemoracije u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke otvorena je knjiga žalosti.

(A.V.)