Svaki mjesni odbor ima neku znamenitu građevinu, manifestaciju i sl. čime se građani tih mjesnih odbora ponose ili žele o tome informirati druge ljude. Nažalost, isto tako postoji veliki broj građana koji znaju jako malo o tim građevinama kao i o povijesnom kontekstu u kojem su nastale. Zato na ovoj podstranici želimo pružiti svim posjetiocima stranice našeg mjesnog odbora barem osnovne informacije o zgradama kraj kojih svakodnevno prolaze, a da ih praktički ni ne primjećuju. Mislimo da bar toliko dugujemo ljudima koji su ih podigli u dugačkoj i burnoj povijesti našeg lijepog grada. Želimo Vam ugodnu šetnju našim mjesnim odborom.

GRADSKI TORANJ

Rijeka je do pred kraj 18. st. bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni gradski život. U Rijeku se ulazilo ispod “Vrata od mora” i “Gornjih vrata”. Preko drvenog mosta, prebačenog preko rova u kojemu je bila voda, ulazilo se neposredno na glavni trg pred Vijećnicom. U 17. st. na tornju je postavljen sat te se udomaćuje naziv “Satni toranj”, “Torre d orologio”, Na ulaznim vratima nalazi se habsburški dvoglavi orao i natpis iz 1695. g. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na Leopolda I; on je Rijeci 6. lipnja 1659. diplomom odobrio grb, dvoglavog orla, sa obje glave okrenute na istu stranu, kako stoji na posudi iz koje teče voda..Ispod grba je deviza Indeficienter (znači “nepresušivo”). Taj je grb također na tornju. Drugi natpis evocira uspomenu na dolazak Karla VI u Rijeku 1728. g. Po projektu inspektora gradnji, arhitekta Antuna Gnamba, 1801. g. dovršena je obnova Gradskog tornja, dodani su tambur i kupola, te Gradski toranj, građevina između Starog i Novog grada, izgrađivanog na potezu Korza po liniji srednjevjekovnih bedema, postaje jedna vrsta likovnog simbola grada Rijeke. Godine 1890. arhitekt dr. Filibert Bazarig dodao je tornju novoruho historicizma i pokrio ga sadašnjom kupolom. Gradski toranj je kao značajan spomenik kulture obnovljen i konzerviran 1983. g.

HNK IVANA pl. ZAJCA

Nakon rušenja starog “Adamićeva teatra” grad je odlučio sagraditi novo moderno kazalište, za koje je 1883. projekt naručen u Bečkom ateljeu Fellner i Helmer, specijaliziranom za gradnju suvremenih srednjoeuropskih kazališta. Velebna kazališna kuća otvorena je 03.10.1885.g., a elektrifikaciju zgrade je izvršila bečka tvrtka Kremenczky te je na dan generalne probe 1885. prvi put službeno zablistalo električno svjetlo u Rijeci. Zgrada je građena za potrebe sezonskog teatra. Nakon posljednje obnove, zgrada je modernizirana i funkcionalno prilagođena potrebama stalnog kazališta, dobila je pokretnu pozornicu i suvremene tehničke uređaje. Poznati slikar Oton Gliha izradio je novi zastor, na kojem su prikazane primorske gromače. Pred kazalištem u parku smješten je kip Riječanina, hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca, po kojem kazalište nosi ime te kontroverzna fontana u obliku kugle Dušana Džamonje.

PALAČA “MODELLO”

Palača “Modello” sagrađena je na mjestu srušenog «Adamićevog teatra». Po projektu bečkog ateljea Fellner i Helmer, kao palača Riječke banke i štedionice. Građevina je zasnovana u stilu kasne povijesti, u kombinaciji bogatih ukrasnih elemenata preuzetih iz visoke renesanse i kasnog baroka. Dekorativnu plastiku izveo je kipar Ignazzio Donegani.

VELIKA TRŽNICA

Preko puta palače «Modello» nalazi se Velika tržnica, harmoničan sklop od dva paviljona i zgrade Ribarnice.

ZGRADA RADIO-RIJEKE

Sagrađena je 1848. po projektu arhitekta Antona Deseppia, u stilu kasnog bidermajera.
Na elegantnom pročelju je koncentracija dekorativnog ukrasa. Ispod isturenog balkona, koji počiva na stupovima, nalazi se prolaz koji veže Korzo s Trgom. Zgrada je građena za «Casino patriotico», a od 1889. u njoj je Hrvatska čitaonica, glasovito središte kulturnog, umjetničkog i političkog života riječkih Hrvata. U njenoj dvorani, okrenutoj prema Trgu, donesena je čuvena “Riječka rezolucija”, po kojoj je trg i dobio ime (Trg riječke rezolucije je u Mjesnom odboru Školjić).

PRAVOSLAVNA CRKVA SV. NIKOLE

Srpskopravoslavna parohijska crkva sv. Nikole, sagrađena je 1790. godine po projektu riječkog arhitekta Ignacia Henckea sredstvima malobrojne, ali veoma bogate kolonije Srba tzv. “Sarajlija” koji su se (16 obitelji) doselili u Rijeku 1768. g. Gradnji crkve u središtu grada pružala je otpor riječka općina. Prema legendi riječki guverner, stojeći ispred Gradskog tornja, na opetovane molbe Srba za dodjellu lokacije za crkvu, ljutito je bacio kamen u more i rekao: “Tu gradite crkvu!”. Uporni Srbi zasuli su more i na nasipu izgradili hram. To je legenda, no istina je da je prema projektu arhitekta Antuna Gnamba veliki dio Predgrada  izgrađen na terenu oduzetom od mora.

ZGRADA ADMINISTRACIJE

Zgrada administracije Županije primorsko-goranske, ex Hotel “Europe”, građena je 1874. godine po projektu tršćanskog arhitekta Giuseppea Brunia, graditelja palače Modello i Municipia u Trstu.
Veleposjednik Josip Gorup vizionarski je osjećao da se Rijeka pretvara u kozmopolitski emporij, te investira u kapital u prvi riječki palace-hotel smješten na putničkoj obali, koji je u vrijeme intenziviranog parobrodskog prometa postao nova fasada grada.

ZGRADA “EUROHERCA”

Zgrada “Euroherca” (biša zgrada “Croatia line”), nastala je po projektu arhitekta Vladimira Grubešića, na kompleksu starih srušenih zgrada. To je reprezentativan objekt u bijelom mramoru s refleksnim ostakljenjem, raščlanjen u nekoliko cjelina što smiruje povijesnu parcelaciju.
U ovo modernističko zdanje uspješno je uklopljena palača Muchovich-Rindali, građena po projektu arhitekta Randich iz 1890. godine.