Priopćenje gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela i članova Pregovaračogi odbora Grada Rijeke kojeg čine: Ivan Šarar, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu, Marin Blažević, intendant HNK Ivana pl. Zajca, Magdalena Lupi Alvir, ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka, Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeka, Niko Cvjetković, ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka, Slaven Tolj, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Tatjana Veljačić, savjetnik za ekonomske poslove u Odjelu gradske uprave za kulturu i Anna Dumičić, Savjetnik za pravne poslove u Odjelu gradske uprave za kulturu.

Priopćenje:
“Sindikat navodi kako Grad Rijeka ne želi odnose s radnicima urediti kolektivnim ugovorom. To nije točno. Grad Rijeka jest za kolektivni ugovor što dokazuje i činjenica da su pokrenuti pregovori za njegovo potpisivanje još u mjesecu studenom 2016. godine. U suprotnom, zašto bi se Grad Rijeka uopće uključivao u pregovore? Ono što Grad Rijeka ne želi je da nazivi radnih mjesta i odgovarajući koeficijent složenosti poslova budu dijelom kolektivnog ugovora.
Dosadašnja praksa i varijanta kolektivnog ugovora za ustanove u kulturi neodrživa je i nefleksibilna. Da pojasnimo: kolektivni ugovor za ustanove u kulturi Grada Rijeke sadrži radna mjesta (postojeća i potencijalna), s precizno određenim koeficijentom složenosti poslova za svako od navedenih radnih mjesta iz kojega u konačnici proizlazi i visina plaće. Za svaku, pa i najmanju izmjenu odnosno dopunu radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova potrebno je da za isti pregovarački stol sjednu predstavnici osnivača – Grada Rijeke, uprave svih ustanova u kulturi, njihovi sindikalni predstavnici odnosno Sindikat. I laiku je jasno da se u takvoj situaciji automatizmom odustaje od bilo kakve promjene upravo radi sporog, kompliciranog i demotivirajućeg postupka izmjene i dopune kolektivnog ugovora. To je razlog zašto smatramo da praksu takvog kolektivnog ugovora treba izmijeniti. Tim više jer niti jedan drugi kolektivni ugovor u sustavu javne uprave ili komunalnih društava ne sadrži koeficijente plaća!

Nadalje, ne postoji prijedlog uvođenja nejednakog rasporeda radnog vremena, kako to tvrdi Sindikat. O tome se razgovaralo prvenstveno u kontekstu samo jedne ustanove: Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, ali se od toga tijekom kolektivnog pregovaranja odustalo što je jasno naznačeno i u zapisniku s jednog od sastanaka pregovaračkih odbora.
I konačno, ne stoji tvrdnja da Grad Rijeka ne želi priznati viša zvanja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Muzeju grada Rijeke i Gradskoj knjižnici Rijeka. Točno je da Grad Rijeka i ravnatelji ustanova u kulturi smatraju da kao osnivač i poslodavci imaju pravo definirati strukturu zaposlenih, odnosno odlučiti koliko je zaposlenih s višim zvanjima potrebno u pojedinoj ustanovi. Grad Rijeka i ravnatelji ustanova smatraju da nije prihvatljivo da postoji automatizam prilikom napredovanja u zvanjima na način da to istovremeno znači obvezu poslodavca da zaposlenika koji je napredovao u stručnom zvanju rasporedi na drugo, bolje plaćeno radno mjesto unutar ustanove, ukoliko to ne koincidira s novim, složenijim opisom poslova i plana kadrovske popunjenosti ustanove kojeg je prethodno odobrio osnivač. Navedeni stav poslodavca jasno je istaknut tijekom kolektivnog pregovaranja, te je naveden u zapisniku s istoga.

Moramo reći i da je iz priopćenja Sindikata, ali i iz dosadašnjeg tijeka kolektivnog pregovaranja, više nego jasno da sindikati ne vide širi smisao kulture kao javnog servisa, već ustanove vidi kao priliku za nekritičko raspolaganje javnim novcem kako bi pojedinci uživali veća prava no što kvalitetom svojeg rada ili pak stručnim znanjem zaista i zaslužuju.

Naime, osim navedenih dezinformacija, zanimljiva je i eksplicitna nezainteresiranost Sindikata za bilo što osim njihovih plaća obzirom da su sindikalni pregovarači tijekom pregovora ustvrdili da ih se uopće ne tiču sljedeće činjenice:

Grad Rijeka je ukupan iznos proračuna ustanova u kulturi u proteklih 5 (pet) godina povećao za ukupno 4 (četiri) milijuna kuna, Grad Rijeka je u tom periodu osnovao jednu novu ustanovu u kulturi – Art-kino, te jedno novo Trgovačko društvo – RIJEKA 2020 d.o.o., te povećao ukupan broj zaposlenika u ustanovama u kulturi i Trgovačkom društvu RIJEKA 2020 d.o.o za 35 (tridesetpet) osoba, a planira se i daljnje povećanje ljudskih potencijala do 2020. godine.
Grad Rijeka ulaže velike napore u poboljšanje infrastrukturnih uvjeta rada djelatnika u kulturi pa je tako u svim gradskim ustanovama predviđen značajan infrastrukturni iskorak financiranjem kroz EU projekte ili pak izravno iz proračuna Grada Rijeke, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka je kroz upravljanje s Hrvatskim kulturnom domom na Sušaku postao prvo hrvatsko kazalište s dvije scene, u tijeku je realizacija prve faze nove zgrade Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradska knjižnica Rijeka dobila je 2 (dva) nova ogranka, Art – kino dobilo je drugi projekcijski prostor – Mini Art-kino itd.

Treba istaknuti i da Sindikat prigodno zaboravlja da je upravo angažmanom službenika u gradskoj upravi Grad Rijeka postao Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu, ali i da “kultura” i “uprava” nisu dvije suprotstavljene strane. „Kultura“ i „uprava“ su jedna strana, javni servis, a s druge strane su građani, publika, koja naš rad financira i koju itekako zanimaju i plaće, i uvjeti rada i infrastruktura te u konačnici kvaliteta programa. Fokusiranost Sindikata samo i isključivo na plaće pokazuje da su djelatnici u kulturi zaboravili na svoju javnu funkciju i da su vođeni isključivo svojim partikularnim interesima.

Vezano uz plaće i usporedbu plaća u „upravi“ i „kulturi“, potrebno je istaknuti da su koeficijenti složenosti poslova od 2,5 i 3,1, kakve ima niz djelatnika u ustanovama u kulturi s visoko stručnom spremom (VSS), znatno viši od onih koje imaju službenici u gradskoj upravi, pa tako i u Odjelu gradske uprave za kulturu, a koji nisu zaposleni na (ruko)vodećim (voditeljskim) pozicijama. U tom je kontekstu također zanimljivo kako u Tablicu za usporedbu koeficijenata Sindikat nije uvrstio plaće Intendanta odnosno ravnatelja ustanova, ali su uvrstili koeficijent složenosti poslova pročelnika Odjela gradske uprave za kulturu.

Kad smo već kod matematike, treba objasniti i 5% nižu osnovica za radnike u kulturi o kojoj govori Sindikat. Za posljednjeg od čak tri smanjenja plaća službenicima u gradskoj upravi koja su se dogodila u godinama gospodarske krize i smanjenog priliva sredstava u proračun, pokazalo se da ne postoji mogućnost da se koeficijenti djelatnika u ustanovama u kulturi smanje kroz kolektivno pregovaranje u za to optimalnom roku, dok su istovremeno službenici u gradskoj upravi s lakoćom prihvatili dogovor s poslodavcem pri tome shvaćajući u kakvim gospodarskim prilikama građani u Hrvatskoj žive posljednjih godina. Stoga je odabrano kompromisno rješenje prema koje je za 5% smanjena osnovica plaće u odnosu na osnovicu u Gradu Rijeci. Dakle, kad su u gradskoj upravi snižavani koeficijenti složenosti poslova, u ustanovama u kulturi smanjena je osnovica, uz izuzetak najnižih plaća u rasponu od 0,75 – 1,11 koeficijenata složenosti poslova koji su zadržali dotadašnju osnovicu identičnu onoj u gradskoj upravi čime je Grad Rijeka ponovno pokazao socijalnu osjetljivost.
Naravno da postoje i neke točke oko kojih se slažemo s našim sindikalnim partnerima.
Točno je da postoji dio neadekvatno plaćenih VSS radnih mjesta, prvenstveno u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, i kroz ovaj postupak kolektivnog pregovaranja Sindikatu je nedvojbeno rečeno da postoji namjera osnivača – Grada Rijeke da se plaće za ta radna mjesta povećaju. Nažalost, Sindikatu takvo rješenje nije prihvatljivo zato što bi se trebali odreći privilegije o kojoj drugi radnici (osim onih u ustanovama u kulturi) mogu samo sanjati: mogućnosti zapošljavanja na radno mjesto usprkos neodgovarajućoj stručnoj spremi!

Isto tako, postoji i tzv. „zaštitni dodatak“ odnosno odredba u Kolektivnom ugovoru koja propisuje da osoba zaposlena na radnom mjestu za koje nema odgovarajuću stručnu spremu, određenim protokom vremena (15 godina) zapravo kompenzira činjenicu da nema odgovarajuću stručnu spremu za predmetno radno mjesto, te se njegova plaća izjednačuje s plaćom osobe na istom radnom mjestu s odgovarajućom stručnom spremom. To u praksi znači da postoje djelatnici koji primaju plaću za VSS, iako u stvarnosti imaju SSS.

Toliko o lošijoj poziciji djelatnika u kulturi, pametnom dosta!

Kada već Sindikat teži prema komparaciji s gradskom upravom treba istaknuti da službenici u gradskoj upravi imaju osmosatno radno vrijeme odnosno da “cvikaju kartelu”, kao i da, u pravilu, nemaju mogućnost rada za drugog poslodavca “u odobrenom fušu”, a pogotovo ne mogućnost zapošljavanja s neodgovarajućom stručnom spremom. Primjerice, djelatnicima u HNK Ivana pl. Zajca Zakon o kazalištima omogućuje honorarni umjetnički rad izvan ustanove, uz prethodnu suglasnost poslodavca, strukovni običaji odnosno specifičnosti radnog procesa (radno vrijeme određeno terminima odnosno ciklusima proba, zbog čega pojedini djelatnicima po nekoliko tjedana nisu obavezni dolaziti na svoje radno mjesto pritom primajući plaću), odnosno Kolektivni ugovor (mogućnost zapošljavanja s neodgovarajućom stručnom spremom, što je svojedobno bilo neizbježno zbog deficita na tržištu rada, a što u posljednjih godina više nije slučaj u većini umjetničkih zanimanja).
Sve ovo su razlozi zbog kojih smatramo da je više nego jasan napor gradske uprave u poboljšanju kvalitete i kvantitete javno dostupne kulturne proizvodnje prema našim sugrađanima. Svi navedeni pokazatelji nedvojbeno idu tome u prilog, stoga je halabuka koju je podigao Sindikat tek pokušaj medijskog spina iz kojeg je više nego vidljivo da uopće nisu svjesni razvojnog trenutka riječke kulture niti potreba publike. Očito je, što i sami kažu, da ih zanimaju samo njihove privilegije kojih se, čak i kada su nelogične i nedopustive, nipošto ne žele odreći.

Gospodo sindikalisti, takav pristup stvaranju kulture, zajedničkog javnog dobra, nama nije prihvatljiv!

Namjera Grada Rijeke nije smanjenje troškova u ustanovama u kulturi već fleksibilniji odnos i pravednija i socijalno osjetljivija distribucija sredstava za plaće prema najslabije plaćenim radnicima kao i onim potplaćenim visokokvalificiranim kadrovima. No takva se preraspodjela ne može napraviti bez partnerskog odnosa sindikata i prihvaćanja činjenice da se neke stvari nužno moraju mijenjati.

Grad Rijeka spreman je odgovorno nastaviti s pregovorima, ali nismo spremni na ucjene.”, stoji u priopćenju kojeg potpisuju gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i članova Pregovaračkog odbora Grada Rijeke kojeg čine: Ivan Šarar, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu, Marin Blažević, intendant HNK Ivana pl. Zajca, Magdalena Lupi Alvir, ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka, Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeka, Niko Cvjetković, ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka, Slaven Tolj, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Tatjana Veljačić, savjetnik za ekonomske poslove u Odjelu gradske uprave za kulturu i Anna Dumičić, Savjetnik za pravne poslove u Odjelu gradske uprave za kulturu.

Ured Grada Rijeke
Suradnica za odnose s medijima
Iva Balen