Druge nas godine očekuje 150. obljetnica otvaranja željezničke pruge od Beča do Rijeke, kao i od Budimpešte – do Rijeke. Zahvaljujući Mjesnom odboru Podmurvice i njihovom programu iz kulture ove subote smo prošetali tim vremenom kada je Mađarska (Ugarska), odnosno Austro-Ugarska vladala našim gradom.
-
- Banhof and Corso Deak, kako se nekad zvao Trg kralja Tomislava i naravno njemački naziv za željezničku stanicu
-
- Renovirana željeznička stanica
-
- Spiralno stubište u stambenoj zgradi na kbr. 3 u Krešimirovoj ulici
Početak putovanja ( pilot , odnosno vodič ovog putovanja je prof. Theodor de Canziani ) kroz vrijeme je bio ispred stambeno-poslovne zgrade Hrvatske željeznice iz 1911. ( Mađarska kraljevska državna željeznica ), druga stanica je bilo dvorište zgrade i cijeli kompleks željezničkih skladišta koja se protežu prema željezničkom kolodvoru. Treća stanica je napuštena zgrada nekadašnjeg Doma željezničara ( ex Graziani ). Četvrto stajalište su stambene kuće za činovnike zaposlene na željeznici, dvije blizanke jedna odmah istočno , a jedna odmah zapadno od željezničkog kolodvora ( s prekrasnim stubištem ).
I naravno kraj putovanja je bio na željezničkom kolodvoru sagrađenom 1891. za čiji je projekt bio zadužen glavni arhitekt Mađarskih državnih željeznica ing Ferenc Pfaff.
Zašto vam sve to pričamo? Za 140. obljetnicu otvaranja željezničke pruge, kroz prošlost željeznice provozao nas je tu na Podvežici mr.sc. Emil Crnković. Putovanje je počelo 1869. na sam početak gradnje pruge Karlovac – Rijeka i završilo 1873. s otvaranjem.
Saznali smo tada da pruga Karlovac – Rijeka ima dužinu od čak 176,2 kilometra i penje se do najviše točke od čak 837 m nadmorske visine. Gradnju pruge financiralo je Ministarstvo za javne radove i komunikacije Ugarske, na kojoj je sudjelovalo i do 23 000 radnika.
Otvorena je u listopadu 1873. i još se vozimo njome.
G.P.