Kako je to bilo u prošlosti, tko je, kada i za koju svrhu gradio zdanja pored kojih svakodnevno prolazimo i gledamo ih. Neki od nas malo o njima znaju pa smo se potrudili nabrojiti vrijedne primjere graditeljstva, o njima saznati nešto više, i to vam prezentirati.
Nalazimo se na zapadnoj strani Grada. U donjem dijelu stisnuti i svedeni na dio Prvomajske, na prometnicu i zgrade uz nju. Zatim se širimo prema gore i zauzimamo prostor topografski označen kao Mihačeva draga što je predio nekadašnjih brežuljaka, draga i vrtača do istočno prema Kozali. Sjeverno se “kroz nas” izlazi na Drenovu. Zatim se preko Ulice Lipa prostiremo na zapad do zaobilaznice a južno graničimo s područjima zvanim Banderovo i Potok.
Siromašni smo znamenitostima i poznatim povijesnim zgradama kojima obiluju neki dijelovi grada. Mi imamo trgovačke centre, auto kuće, razne gospodarske objekte, lošu kvalitetu zraka, gusti promet… Mnogi bi rekli da je sa ovog područja bolje pobjeći nego tu ostati. Ipak, ovdje život nije tako loš. Dinamično je, sve je lako i brzo dostpno. Imamo “najvišu ulicu” u gradu, nebodere (koje zovemo – eševi) od 26 katova, u uličici od svega 3 ha. S naših nebodera se pruža najljepši pogled na Kvarner, a prvo su što će putnik opaziti ako morskim putem dolazi u Rijeku.
Pažljiviji promatrač na našem području naći i će vrijedne primjere graditeljstva minulih razdoblja, secesije i moderne.
RAZDOBLJE SECESIJE
Posebno mjesto zauzima naselje koje se je nekad zvalo Centocelle a danas Porečka ulica. 1911. godine ekološki osviješten i moderni arhitekt Giovanni Rubinich osmislio je naselje od sto kuća na periferiji Rijeke, na samom kraju nove “zdrave” ulice (Strada nuova per Scurigne) pretežno za radnike. Centocelle su naseljavali ljudi koji su dolazili uglavnom iz obližnjih primorskih mjesta ili sa otoka i bili su siromašni, što je arhitekt projektirajući ovo naselje itekako imao na umu. Osmislio je dvojne objekte koji se ponavljaju na 4 nivoa. Ispred je ulaz s pješačkim prolazom. To je bio prostor gdje su njihovi stanovnici mogli nakon obavljenih poslova sjesti na klupice, družiti se i njegovati socijalni život uobičajen za ove prostore.
Panoramski vidokrug pojedinog nivoa nije bio ničim ometen, jer su kuće u prednjem nizu dovoljno niske. Sjeverna dvorišta su omeđena zidom koji nadvisuje kuću i podupire gornju terasu s nizom nastambi. Tako je svaka obitelj imala iza kuće mali vrt i štalu što je moglo biti dovoljno za prehranjivanje obitelji. Građene su na način “kuća iznad kuća” na ispupčenju padine obronka, a zakrivljene “cestice” među kućama se gube u vizuri. Stubišta između nivoa su uvučena između kućica pa postaju neprimjetna. Ove osobine omogućuju da se prolaznici izgube iz vida, prepuštajući njihove stanovnike intimnosti njihovih “privata”. Iako prevladava mišljenje da je ovaj način manipulacije jednakih kućica u nizu monoton i depresivan, u ovom naselju efekt je upravo suprotan. Sretno je pogođena mjera čovjeka i duh primorske sredine, te ostvaren pitom i humaniziran okoliš.
Ulice Prvog maja (nekad Via Risorta) Osječka (Via Valscurigna i Strada nuova per scurigne) danas jedne od najopterećenijih i najprometnijih ulica u Gradu nekada su bile mjesto gdje se živjelo tihim obiteljskim životom. Prije nepunih 100 godina bile su ogledni primjer najamnog graditeljstva kojem je bitan cilj bio da ljudi koji u sagrađenim zgradama žive, žive zdrav, miran, opušten i lagodan život, što podrazumijeva osunčane stanove i pogled na more. Kuće su građene uglavnom desnom stranom a na lijevoj je bio drvored.
Nešto niže u današnjoj Prvomajskoj ulici gradile su se manje kuće, često za obiteljske potrebe po načelu jedan kat – jedan nasljednik. Rječit primjer takve gradnje je kuća Frank-Kiss, trokatnica bočno smještenog stubišta i balkona s dvama pročeljima prekrivenima grubom žbukom i potkrovnim frizom jednostavnih, ljubičastih keramičkih pločica, što je rijetkost riječkih secesijskih pročelja.
RAZDOBLJE MODERNE
Arhitektura moderne kod nas ostavila je svoje tragove u nekoiko vrijednih objekata koje ćemo ovdje spomenuti. Građeni su u Prvomajskoj i Osječkoj ulici u periodu izmedu dva svjetska rata.
Giulio Duimich autor je zgrade koja ga je istaknula u vrhunskog akhitekta riječke Moderne jedinstvene u dotadašnjoj izgradnji. Interpoliranjem objekta u niz fasada razbijena je monotonija postojećeg stanja isticanjem tornja i nizom prozora.
Postavljajući ga u prostor iznad ulice omogućio je interijeru širi vidokrug i ulazak istočnog, jutarjeg svjetla u unutrašnji prostor.
Druga zgrada čije autorstvo Duminich supotpisuje s Clericijem dvojni je objekt 3 i 5. Zgrada ima glavne karakteristike Duimichevog stila – asmietrično raspoređivanje masa i razigravanje volumena, uz istodobnu pažnju prema ispunjavanju uvjeta funkcionalnosti objekta kao njegove osnovne zadaće.
Velike polukružne terase asimetrično okrenute prema jugu i jugozapadu, naizmjenično mijenjnje punih volumena i praznina natkrivenih pergolom na vrhu zgrade i s njezine sjeverne strane, projektiranje vanjskog stubišta kao dodatnog volumena ispred površine ulične fasade neki su od načina raspršivanja ideje o zgradi kao kubičnoj kompaktnoj cjelini.
Spomenut ćemo još jednu zanimljivu zgradu koja se nalazi na križanju nekadašnjih Vakscurigna i Via Gorizia (današnje Osječka i Mihačeva draga). U izvedbi inženjera Giusesppea Posoa. Na zanimljiv način riješena je uglovnica na križanju dvaju ulica. Uglovnice zapravo i nema.
Dvije su kuće postavljene okomito jedna na drugu dok je ugao izveden samo na razini prizemlja. Ostali katovi uvučeni su do mjesta gdje u tlocrtu zatvaraju pravokutnike dviju kuća, ostavljajući prazan prostor iznad izvedenog prizemlja.
Iz ovog kratkog prikaza vidiljivo je da se karakter naselja u stotinjak godina bitno promijenio. To je zato što je u njemu život koji stalno teče i mijenja sve kroz što prolazi. Lijepo je bilo živjeti ovdje prije a još je ljepše živjeti ovdje sada. Problemi koje smo uvodno naveli objektivno postoje. No vremenom će se oni riješiti, a ljudima u budućnosti naši bi se sadašnji problemi mogli činiti skoro nepostojećima i izazvati sjetan osmijeh na licu, baš kao i nama ova pričica o prošlosti…
(D.I.)
Pri izradi članka korišteni podaci iz:
1. Kataloga arhitekture Secesije u Rijeci
2. Kataloga arhitekture Moderne u Rijekci