Mjesni odbor Škurinjska draga sastoji se od 12 ulica. Neke od njih samo prolaze kroz naš MO pa ih možemo naći i u susjednim odborima, a neke su cijele naše. U nastavku ćemo o njihovim imenima reći nešto više, možda neki novi detalji koji do sada o njima niste znali.

 

Zanimljivosti o imenima ulica Mjesnog odbora

Naš Mjesni odbor zove se Škurinjska draga a imamo i Ulicu Mihačeva draga. Iako znamo da je riječ “draga” ovdje imenica, mi je shvaćamo kao pridjev i mislimo da ne griješimo kada kažemo da za nas važi ona latinska “nomen est omen”. Svejedno je da li smo iz ove ili one ulice, mi smo takvi – dragi ljudi.

O svakoj ulici reći ćemo ponešto, redoslijedom kako su ulice svrstane u Gradu, po imenima poznatih ličnosti, nazivima i toponimima.

ULICA LUKAČIĆEVE STUBE
Ivan Marko Lukačić (1585 – 1648), najvažniji je skladatelj u Hrvatskoj za vrijeme ranog baroka. Cijeli svoj životni vijek proveo je u Splitu. Spominje se kao dominantna stvaralačka osobnost. Uvjerljivo je baratao tehnikama polifonije i homofonskom izražajnošću. Njegova je ostavština zbirka od 27 moteta, Sacrae Canationes, koja je tiskana 1620 godine u Mlecima.

JELIĆEVA ULICA
Vinko Jelić/Jeličić (1596. – 1636.?) riječko je podrijetlo isticao uz naslove svojih tiskanih djela, dodajući imenu pridjevak “Fluminensi Sancti Viti”. Ranu mladost proživio je u Rijeci, da bi 1606. otišao u Graz, a kasnije i u druge gradove Europe. Godine 1618. zaređuje se. Djelima crkvene glazbe stječe ugled kao skladatelj ranobaroknih obilježja. Autor je zbirke duhovnih koncerata „Parnassia militia“ (1622.), zbirke moteta i drugih crkvenih skladbi nazvanih „Arion primus“ i „Arion secundus“ (1628.). Nijedna od njegovih zbirki nije u cijelosti sačuvana. Pretpostavlja se da je umro u Zabernu.

ULICA ANTUNA MIHIĆA
Antun Mihić – Mihich Antonio, (1909-1942) socijalsta i antifašista, rođen u Rijeci, živio na Kozali. Kao radnik Riječkog bordogradilišta upoznao se i povezao Narodno oslobodilačkim pokretom i bio član prve organizacije Komunstičke partije Hrvatske u Brodoradilištu.
Priključio se I partizanskoj četi u Istri i poginuo na Učki u kolovozu 1942. godine. Na tom mjestu postavljena je spomen ploča za sjećanje na njega.

TIZIANOVA ULICA
Poznati talijanski slikar renesanse, “stari majstor” (1490-1576), Tizaiano Vecelli ili Tizziano Vecellio – Tizian.
Superiorni majstor boje i ugođaja sa statusom službenog slikara Serenissime (venecijanske republike). Zahvaljujući svom talentu i često opisivanom odnosu s habsburškim monarhom Karlom V. na društvenoj ljestvici se je izdigao od statusa nižeg plemstva do intimusa najutjecajnijih vladara i duhovnih vođa svoga doba.

Tizian je svoj stvaralački vrhunac u umjetničkom smislu dostigao “Urbinskom Venerom” koju je naslikao 1538.

ULICA GIORDANA BRUNA
Giordano Bruno, talijanski filozof i pjesnik (1548-1600). zbog svojih uvjerenja je kao heretik spaljen na rimskom trgu Campo de’ fiori 1600. godine, u osnovi, zbog svojeg neslaganja sa moralnom i socijalnom statikom predugog feudalnog perioda. U području prirodnih znanosti Giordano zauzima vidno mjesto u znanosti o svemiru. Također je njegova inspiracija izvršila jak utjecaj na razvoj suvremenog simbolizma i lirske poezije. Bio jedan od najvećih mislioca svoga doba, fantastičan, slobodarski duh, na čelu povorke smjelih i hrabrih…

ULICA FRANCA PREŠERNA
Slovenski pjesnik (1800-1849), glasonoša narodnih ideja. Usmjerio je slovensku književnost prema kozmopolitskom romantizmu. Glavne teme Prešernovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva. Stvaralačkom sposobnošću oblikovao je novi pjesnički jezik polazeći od lirske narodne pjesme.

pod oknom
mjesec sije,
čekić bije pozni umorni već sat;
a neznane
srca rane ne daju mi mirno spat.
ti si kriva,
ljubežljiva nesmiljena djevo ti!
ti me raniš,
ti me braniš, pa mi doma se ne spi.
obraz mili
tvoj po sili stalno je na oku mom;
uzdišuć’
srce vruć stalno žudi za tobom.
k oku idi,
tko to vidi, tek nebeske zvjezdice;
i prikaži
se i kaži, srce hoće me, il’ ne!
nadu dahni,
rukom mahni ako t je reci strah!
ura bije
a nje nije, što ću jadnik u taj mah!
pogledajte
u dom, dajte, zvijezde, znak mi da li spi;
da li sluša
il’ me kuša, il’ o drugom ona sni
ako spava,
nek je zdrava, kuša li me, što ću tad;
ako ljubi
drugog, grubi srce će mi slomit jad.

Tri su ulice po nazivima; Osiječka, Porečka i 1. maja

OSJEČKA ULICA
Osječka ulica dobila naziv po gradu Osijeku. U zapisima se prvi puta spominje u 3. st.p.n.e. kao ilirsko i keltsko naselje Mursa. Kroz njega su prošli Rimljani, Huni, Avari i Slaveni.
Njegov današnji naziv, ime Osijek se spominje 1196. godine kao trgovište i prijelaz preko Drave. Bio je i pod vlašću Turaka, a procvat doživljava pod vlašću austrijske vlasti. Tada najviše profitira u kulturnom, gospodarskom, duhovnom i civilizacijskom životu grada. U to vrijeme nastaju osječki Donji i Gornji grad te barokna Tvrđa koja je i danas jedna kompletna baroknih cjelina, spomenički kompleks koji čeka na upis u UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.
Danas sjedište Osječko –baranjske županije, njegovi građani kažu da je usprkos brojnim političkim promjenama i ratnim razaranjima, zadržao svoju multinacionalnu, multikonfesionalnu i multikulturološku osobnost.

POREČKA
Ulica dobila ime po gradu Poreču koji je smješten na zapadnoj obali Istre, blage klime, razvedene obale s mnoštvom otočića i poluotoka obraslih u gustu borovu šumu s lijepim plažama, zaštićen s mora otokom Sveti Nikola, Razvijajo se iz malog ribarskog naselja, sa očitim materijalnim i dugovnim tragovima velikih kultura pretvorio se je u jedno od središta hrvatskog turizma.
Trobrodna Eufrazijana najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti iz VI. stoljeća s ostacima starokršćanskih podnih mozaika nastalih od II. do VI. stoljeća. Gornji dijelovi središnje apside ukrašeni su mozaicima izuzetne umjetničke vrijednosti i ljepote.

ULICA 1. MAJA
1. maj je Praznik rada. Najrašireniji je svjetski blagdan bez religijskih korijena.
Bilo je to u Chicagu, ondašnjem najvećem središtu sjevernoameričkog Srednjeg zapada, gdje su radnici, muškarci, žene i djeca radili po 10-16 sati dnevno, uz jadne nadnice.
1. svibnja 1886. godine, 80.000 radnika je pjevajući promarširalo s transparentima na kojima se tražilo 8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati rekreacije, kroz glavnu, najveću ulicu u gradu. Policija je rastjerivala štrajkače pucajući. Ubijen je jedan policajac a nekoliko radnika ranjeno. Kazna za organizaciju štrajka bila je smrt vješanjem.

Međunarodni socijalistički kongres je taj dan 1. maj, i događaj koji se zbio, odabrao kao paradigmatičan za obespravljivanje i proganjanje radnika, te ga je u spomen na chicaške žrtve odabrao kao Međunarodni praznik rada.

Toponimi kao imena ulica u Škurinjskoj Dragi su Mihačeva Draga, Lipa i Rastočine

ULICA MIHAČEVA DRAGA
Još do početka prošlog stoljeća riječka periferija a nadzorom inženjera Paola Grassija dobila je sadašnji oblik ulice. Od tada je nekoliko puta mijenjala ime a zvala se Canale Via Gorizira, Via Skurigne i Draga S. Michele i napokon Mihačeva draga. Područje krševita tla s dolcima, vrtačama, brežuljcima i dragama.

ULICA LIPA
Možda jedino ulica jorgovana ima ljepše ime od ove. U našoj Ulici lipa na žalost nema. Lipa je visoko listopadno drvo koje cvate potkraj lipnja. Mnoga su ljekovita svojstva listova ovog stabla koje stvara “debelu” hladovinu.
Brojne legende vežu se uz ovo stablo, a u hrvatskoj predaji najpoznatija je ona o lipi u Gornjoj Stubici, pod kojom je Matija Gubec okupljao svoje puntare.
Nekada u drvoredima a danas uglavnom u okućnicama lipa je simbol slavenstva, ljubavi i mira.

ULICA RASTOČINE
Predio između Mihačeve drage i Kozale. Ulica je dobila ime po radnom nazivu projekta za 5 nebodera koji su u njoj izgrađeni.
(D.I.)

Skip to content