Reguliranje i izgradnja stambenih objekata na Pećinama započinje početkom 20. stoljeća. Stambena četvrt Pećine oblikovana je u skladu sa Statutom za izgradnju Boulevarda, koji urbanizaciju Sušaka u cjelini usmjerava na podizanje slobodnostojećih stambenih objekata u zelenilu.

Graditeljski fond Sušaka s početka 20. stoljeća uglavnom projektiraju riječki projektanti Giovanni Randich, Raffaell Cullotti, Carlo Conighi, Giovanni Maria Curet i Conrad La Grasta, koji kasnije prelaze na Sušak. Uz njih javljaju se Franjo Matković, Vlatko Vidmar i Francesco Mattiasi. Najplodniji sušački graditelj među njima je Giovanni Randich, kojem u projektiranju služe primjeri francuskog i njemačkog stambenog graditeljstva i prepoznatljiv je po kontinentalnom izgledu vila i po primjeni crvene pročelne opeke.
Gotovo sva značajnija stambena izgradnja na Sušaku između dva svjetska rata vezana je uz imena Davida Bunette i Borena Emilija uz povremene bljeskove Franje Matijasića (Francesco Mattiasi / Franjo Matiassi / Matijašić) i Konrada La Graste. Krajem tridesetih godina na sceni se pojavila mlađa generacija domaćih arhitekata: Kazimir Ostrogović, Davor i Milan Schwalba i dr.

BUNETTA DAVID (Ledenice kod Novog Vinodolskog, 1891 – Rijeka, 1964)
Graditeljsku školu završio je 1912. u Zagrebu. Odlazi na usavršavanje u Berlin i Stuttgart. Kod arhitekta Paula Bonatza radio je na projektima stuttgartske željezničke postaje. Neposredno pred Prvi svjetski rat vraća se u Rijeku gdje surađuje s prof. ing. M. Čalogovićem na izgradnji lučkih skladišta.
U razdoblju između dva svjetska rata radi u Sušaku kao projektant i samostalni izvođač i jedan je od najtraženijih i najplodnijih graditelja. Iako nije bio akademski obrazovan, prilagodio se zahtjevima lokalne sredine i njenome građanskom ukusu.
Drugi svjetski rat prekinuo je njegovu djelatnost, a nakon završetka rata radio je u Puli i Rijeci.
U projektiranju se oslanjao na tradiciju, poštujući zahtjeve primorskoga graditeljstva, ali je u nekim ostvarenjima pokazao pomak prema moderni.
Bavio se rješenjima arhitekture namijenjene intimnom prostoru u riječkom Starom gradu.

Radovi u Rijeci:
• Vila Kezele, Šetalište Trinaeste divizije 45 – 1930.
• Vila Vitezić, Šetalište Trinaeste divizije 60 – početkom 1930.
• Vila Korlević, Šetalište Trinaeste divizije 62 – početkom 1930.
• Vila Müller, Pećine – početkom 1930.
• Kuća Gatti – Pećine 6 – 1931.
• Crkva Presvetog Srca Isusova, Vrazov prijelaz – 1932.
• Kuća Gaber, Šetalište Trinaeste divizije 5 – 1933.
• Kuća Alga, Šetalište Trinaeste divizije 11 – 1937.
• Kuća Brozičević, Janka Polić Kamova 15 – 1933.
• Kuća Brozičević, Janka Polić Kamova 11 – 1934.
• Kuća Brozičević, Janka Polić Kamova 13 – 1934.
• Kuća Benco, Strossmayerova 13 i 15 – 1933.
• Kuća Wortmann, Trg braće Mažuranića 6 – 1937.
• Hotel Park (adaptacija), Šetalište Trinaeste divizije 68 – 1937.
• Vila Ružić, Pećine 5 – 1938.
• Vila Braun, Šetalište Trinaeste divizije 65 – 1939.
• Kuća Marocchini, Šetalište Trinaeste divizije 93 – 1939.
• Kuća Cuculić, Janka Polić Kamova 45 – na prijelazu 1939/1940.
• Kuća Cuculić, Janka Polić Kamova 47 – na prijelazu 1939/1940.

GIOVANNI MARIA CURET
Diplomu građevinskog majstora stekao je u Trstu 1893, a potom je učio u Budimpešti.

Radovi u Rijeci:
• Tvornica torpeda (pogonski objekti), M. Barača – 1888.
• Vila Dworsky, Pećine 3 – početkom 20.st.
• Kuća Jelušić-Weber, M. Gupca – 1901.
• Kuća Polonio-Balbi (rekonstrukcija), Koblerov trg – 1901.
• Kuća Rubelli-Smoquina, Titov trg 10 – 1902.
• Ubožnica časnih sestara Svetog Srca Isusova, Pomerio 17 – 1907.
• Obiteljska kuća Mikocz, Tizianova 27 – 1909.
• Kuća Curet II, Agatićeva 6 A – 1908.
• Vila Hassenteufel, Fućkovo 10 – 1909.
• Kuća Curet III, Agatićeva 6 B – 1910.
• Crkva Gospe Lurdske (izvedena visina od 3 do 5 m), Kapucinske stube 5 – 1910.
• Uglovnica Curet I, Agatićeva 2-4 – 1911.
• Kuća Burgstaller, Vukovarska 44 – 1911.
• Obiteljska kuća Host II, Lukačićeve stube 5 – 1911.
• Kuća Papetti, Simonettieva / Stipana Konzula Istranina – 1913.

DUMENGJIĆ SELIMIR (Velika kraj Požege, 1903 – Zagreb, 1983)
Arhitekturu je diplomirao 1927. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Iduće godine radi u Građevinskoj upravi mornarice u Tivtu, a od 1929. do 1942. zaposlen je u Higijenskom zavodu i Školi narodnog zdravlja u Zagrebu.
Tijekom Drugoga svjetskog rata radio je Ministarstvu zdravlja Nezavisne države Hrvatske, a nakon završetka rata u Ministarstvu građevina (1945) i Ministarstvu narodnog zdravlja Narodne repulike Hrvatske (1945-1951).
Kao samostalni projektant radio je od 1962. do 1966. u Arhitektonskom projektnom birou Dumengjić. Pri projektiranju često je surađivao sa suprugom Zojom Dumjengjić.
Projektirao je i izveo, rekonstruirao i adaptirao niz školskih i zdravstvenih objekata (školska poliklinika u Đakovu – 1929, Higijenski zavod u Banjoj Luci – 1931, kompleks dječjeg odmarališta u Strmcu kraj Nove Gradiške – 1936-40, Zavod za duševno zaostalu djecu u Stančiću kraj Dugog Sela – 1954, industrijska ambulanta u Krapini – 1966). Na arhitektonskim je natječajima dobio oko 50 nagrada i otkupa.
Kao odgovorni inženjer Selimir Dumengić, specijaliziran za zdravstvene i prosvjetne ustanove, ocijenio je prvotni projekt škole na Pećinama prekapacitiranim (18 učionica) te ga je izmijenio u korist manjeg broja učionica. Izgradnja je dovršena 1934, a unutrašnjost je opremljena u prvoj polovici 1935. Škola je otvorena 8. rujna 1935.
Godine 1936. projektirao je i izveo obnovu pogorjelog sela Donji Kraljevec u Međimurju. Na međunarodnoj izložbi Umjetnost i tehnika (Pariz, 1937) dobio je posebno priznanje za rad na temu Seoska kuća.
Bavio se načelima projektiranja zdravstvenih ustanova, izradom dokumentacije, uputstava i normativa za projektiranje zdravstvenih zgrada. Bio je i predavač na Školi narodnog zdravlja.
Kao stručnjak za sanitarnu tehniku izveo je mnoge seoske asanacijske objekte na području Hrvatskog primorja i Međimurja.

EMILI BOREN (Sušak, 1901 – Rijeka, 1990)
U Budimpešti je maturirao na Građevinskom tehnikumu 1918, a zatim se usavršava na visokogradnji u Zagrebu i Sušaku.
Godine 1928. otvorio je u Sušaku obrtnu radnju Građevinsko poduzeće Boren Emili, između dva svjetska rata najjače, najsolidnije i moderno građevno poduzeće. U početku je radio uz pomoć oca, inženjera Hinka Emilija.
Najaktivniji je bio tridesetih godina 20. st. kao projektant i izvođač. U razdoblju od 1927. do 1941. projektirao je 50 novogradnji, 28 adaptacija, izgradio 60-tak novih zdanja i usporedo je izvodio i pregradnje.
Značajnija ostvarenja poduzeća Borena Emilija: Prva tvornica ukočenog drva (tri zgrade na Plumbumu), pravoslavna crkva Sv. Đorđa (izvođač radova), stambeni objekti za carinske činovnike, privatne stambeno-poslovne višekatnice Benco i Alga (izvođač radova), kuća Marocchini (izvođač radova), vila Braun (izvođač radova), Kuća Banić (uređenje kino dvorane za Jadran ton kino) i Gradska vijećnica Sušak.

Radovi u Rijeci:
• Kuća Smokvina-Vlašić (adaptacija), Ružićeva 17 – 1929.
• Kuća Josipa Negovetića (adaptacija zgrade za mlin), Ružićeva – 1929.
• Kuća Lenac, Šetalište Trinaeste divizije 63 – 1930.
• Vila Bačić, Pećine ? – 1930.
• Kuća Mačukat, Vidikovac 18 – 1931.
• Kuća Emili, Šetalište Trinaeste divizije 9 – 1932.
• Kuća Pajkurić, Strossmayerova 19 – 1934.
• Kuća Mohorić-Emili, Strossmayerova 17 – 1936.
• Dom Jadranske straže, Janka Polić Kamova 32 – 1937/1938.
• Hrvatski kulturni dom, Strossmayerova 1 – izvođač radova 1937/1941.
• Vila Pjerotić, Šetalište Trinaeste divizije 43 – 1939.
• Kuća Pjerotić, Šetalište Trinaeste divizije 44 – 1939.
• Vila Spinčić, Šetalište Trinaeste divizije 85 – 1940.
• Crkva Sv. Terezije od Djeteta Isusova, Martina Kontuša 49 – odgovorni inženjer – 1940.

GLAVAN, MATE (Sušak, 1836 – 1905)
Školovao se na Politehnici u Grazu. Djelovao je u Sušaku i Rijeci kao poduzetnik i projektant. Najpoznatije djelo hotel Kontinental izgrađen je 1887. Njegovim projektiranjem zacrtao je poteze novih ulica, a time i smjerove izgradnje tog dijela grada. Hotelska kavana ubrzo je postala središtem društvenog i umjetničkog života Sušaka.
Istaknuo se kao kulturni i javni djelatnik. Osnivač je tiskare na Kortilu, bio je predsjednik rodoljubnog društva Jadranska vila te pokretač zaklade za đačke stipendije pri Gradskom poglavarstvu u Sušaku.

Radovi u Rijeci:
• Radnička kuća R.O.M.S.-a, Milutina Barača – 1885.
• Rafinerija nafte, Milutina Barača – projekti prvih postrojenja izgrađenih 1883/1886.
• Hotel Continental, Šetalište Andrije Kačića Miošića 1 – 1885.
• Uglovnica Bačić, Šetalište Andrije Kačića Miošića 1 – 1886.
• Osnovna škola Centar, Podhumskih žrtava 5 – projekt 1886.
• Uglovnica Glavan-Marač, Šet. Andrije K. Miošića 2 – 1888.
• Tvornica kože, Ružićeva 29 – 1889.
• Kuća Tićak (nadogradnja), Titov trg 1 – 1894.
• Kuća Pigassi, I. Zajca / Vatroslava Lisinskog 2 – 1896.
• Hrvatska čitaonica Trsat, Šet. J. Rakovca 33 – 1897.
• Kuća De Re, Laginjina 2 – 1903.
• Kuća Jugo, Studentska 2 – 1903.
• Vila Ana, Šetalište Trinaeste divizije 99 – 1903.
• Kuća Srića I, Laginjina 5 – 1905.
• Kuća Srića II, Laginjina 7 – 1905.

MATTIASSI FRANCESCO (Matijašić / Matiasić Franjo, Trst, 1865 – Sušak, 1946)
Diplomu građevinskog majstora stekao je 1886. u Zagrebu nakon čega radi u Budimpešti kod Wilhelma Freunda gdje je sudjelovao u projektiranju riječke palače Jadran (Adria).
U Rijeku dolazi za stalno 1898, a nakon 1918. preselio se na Sušak pod imenom Franjo Matiasić. Ovdje kao ovlašteni graditelj nastavlja plodnu djelatnost između dva svjetska rata.
Monumentalni projekt nove bolnice (1908-1921) na današnjem igralištu na Belvederu nije realiziran zbog političkih prilika i nedostatka financija.
U Rijeci i na Sušaku ostavio je kvalitetan opus eklektičkih i secesijskih građevina.

Radovi u Rijeci:
• Kuća Ružić, Strossmayerova 20 – 1890.
• Banca e cassa di risparmio per litorale, Žrtava fašizma 2 – 1900.
• Uglovnica Kopaitich I, Kapucinske stube 2 – 1904.
• Hotel Zagreb, Korzo 6 – 1906.
• Ubožnica braće Branchetta, Braće Branchetta 20/1 – izvođač radova – 1903/1907.
• Uglovnica Kucich, Ivana Grohovca 2 – 1908.
• Uglovnica Mattiassi, Frana Supila 11 / Frana Kurelca 2 – 1908.
• Kuća Gerbaz, Frana Kurelca 4 – 1908.
• Kino Corzo-Kuća Mattiassi, Korzo 38 – 1913.
• Zgrada jadranske plovidbe (nadogradnja), Ružićeva 2 – 1927.
• Gradska štedionica, Titov trg 2 – 1930.
• Vila Mikuličić, Janka Polić Kamova 52 – 1933.
• Kuća Hohnjec-Čekada, Janka Polić Kamova 43 – izvođač radova – 1940.

OSTROGOVIĆ KAZIMIR (Sv. Vid na otoku Krku, 1907 – Zagreb, 1965)
Tehnički fakultet završio je u Zagrebu 1934. Tijekom studiranja radio je u arhitektonskom birou Stanka Kliske, a kod S. Löwyja 1935. i 1936.
Zatim odlazi u Sušak gdje radi samostalno od 1937. do 1943.
Tijekom Drugoga svjetskog rata je hapšen i 1943. uključuje se u Narodnooslobodilački pokret kao društveni i kulturni radnik.
Godine 1946. bio je načelnik Saveznog ministarstva građevina u Beogradu.
Dužnost šefa Odjela arhitektonsko-projektnog zavoda obnašao je od 1946. do 1951.
Nakon 1951. vodi arhitektonski biro Ostrogović u Zagrebu.

Radovi u Rijeci:
• Kuća Radonić,Vidikovac 5 – 1938.
• Kuća Prosen, Bulevar oslobođenja 37 – 1939.
• Kuća Kauzlarić, Šetalište Trinaeste divizije 15 – 1939.

RANDICH GIOVANNI (1850 – 1908)
Bio je građevinski majstor koji se specijalizirao u projektiranju te se na nacrtima potpisuje kao inženjer. Na prijelazu iz 19. u 20. st. aktivan je na području Sušaka (Bulevard, Pećine i Brajdica) gdje se iskazuje kao najplodniji graditelj.

Radovi u Rijeci:
• Kuća (rekonstrukcija), Fiumara 15 – 1882.
• Kuća Randich, Fiumara 15 – 1883.
• Kuća Tuirrini, Vodovodna 19 – 1883.
• Casa Com. di Risparmio (adaptacija i nadogradnja), Vodovodna 27/1 – 1884.
• Kuća Mohovich, Korzo 32 – 1886.
• Vila Chiempa, Vikovarska 19 – 1885.
• Kuća (rekonstrukcija), Janeza Trdine 21 – 1886.
• Kuća Vicich (dogradnja), Ivana Grohovca 3 – 1886.
• Kuća Ürmeny ili Zeli-amt, Jelačićev trg 3 – 1887.
• Kuća Lenaz, Vodovodna – 1887.
• Kuća Barbier, Slaviše Vajnera Čiče 1 – 1887.
• Kuća Grini I, Alessandra Manzonia 5 – 1888
• Kuća Manasteriotti, Barčićeva 1 / Ciottina – 1888.
• Kuća Grini II. (nadogradnja radničke kuće), Manzonieva –1888.
• Kuća Frémont-Sagan, Vukovarska 23 i 25 – 1888.
• Kuća Rinaldi (bivša zgrada Croatia line), Riva 8 – 1891.
• Kuća Battaglierini, Krešimirova 6 – 1891.
• Radionica železnine, Šetalište Trinaeste divizije 34 – 1892.
• Vila Cosulich (nadogradnja), Šetalište Trinaeste div. 21 – 1898.
• Kuća Večerina, Strossmayerova 6 – 1894.
• Uglovnica Marušić, Podhumskih žrtava 3 – 1895.
• Vila Schmidt, Šetalište Ivana Gorana Kovačića 2 – 1895.
• Kuća Pajcurich, Slaviše Vajnera Čiče 3 – 1896.
• Kuća Haramija, Franje Brentinija 4 – 1896.
• Vila Randich, Vukovarska 49 – 1895.
• Vila Vio, Vukovarska 15 – 1896.
• Vila Cuculić, Šetalište Ivana Gorana Kovačića 1 – 1898.
• Vila Celigoi, Bulevar oslobođenja 31 – 1899.
• Vila Cosulich (nadogradnja), Šetalište Trinaeste divizije 23 – 1899.
• Tvornica octa i likera, Šetalište Trinaeste divizije 28 – 1900.
• Kuća Justin, Franje Račkoga 20 – 1902/1903.
• Ljetnikovac Cosulich, Šetalište Trinaeste divizije 19 – 1902.
• Vila Dalibor, Šetalište Trinaeste divizije 29, 31 – 1902.
• Kuća Cosulich, Šetalište Trinaeste divizije 22 – 1903.
• Kuća Cosulich, Šetalište Trinaeste divizije 30 – 1903.
• Kuća Justin, Franje Račkoga 12 –1904.
• Podzid s uličnom rasvjetom, Žrtava fašizma – 1907.

VIDMAR VLATKO (Sušak, 1882 – ?)
Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Beču 1905. Djelovao je Beču, Rijeci i Sušaku.

Radovi u Rijeci:
• Vila Riboli (adaptacija), Šetalište Trinaeste divizije 68 – 1909.
• Kuća Šepić, Bulevar oslobođenja 29 – 1914.
• Stambena kuća, Šetalište Ivana Gorana Kovačića 15 – 1911.

NOVAK STJEPAN
• Kuća Grgurić, Šetalište Trinaeste divizije 20 – 1940/1941.

SCHWALBA MILAN
• Kuća Schwalba, Šetalište Trinaeste divizije 80 – 1941.

ŠVAB DRAGUTIN
• Vila Ciotti, Pećine 4 – 1937.

TOMIČIĆ MILAN
• Vila Olga, Šetalište Trinaeste divizije 54 – 1925.

 

Priredio: Marijan Matković
Rijeka, listopad 2018.

Literatura:
1. Hrvatski biografski leksikon – Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb, 1989.
2. Hrvatski biografski leksikon – Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb, 1993.
3. Hrvatski biografski leksikon – Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb, 1998.
4. LABUS, Nenad. Arhitekti Rijeke i Sušaka. Rijeka, 1996.
5. Moderna arhitektura u Rijeci. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1996.
6. Arhitektura secesije u Rijeci. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1998.
7. Arhitektura secesije u Rijeci – katalog objekata. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1998.
8. LOZZI BARKOVIĆ, Julija: Izgradio pola Sušaka. Sušačka revija, VI/1998, br. 2-23, str. 91-99
9. LUKEŽIĆ, Irvin: Obitelj Emili. Sušačka revija, VI/1998, br. 24, str. 81-87
10. LOZZI BARKOVIĆ, Julija: Boren Emili. Sušačka revija, VII/1999, br. 28, str. 71-81
11. Arhitektura historicizma u Rijeci. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2001.
12. LOZZI BARKOVIĆ, Julija. Secesija u arhitekturi Rijeke. Izdavački centar Rijeka, 2010.
13. LOZZI BARKOVIĆ, Julija. Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka. IK Adamić. Rijeka, 2015.

Skip to content