Pogled na Pećine

Područje mjesnog odbora Pećine obuhvaća pet kategorija hodonima: park (Park Augusta Cesarca, Park Nike Katunara i Vidov park), prolaz (Vevčevski prolaz), stube (Stube Malika Tintilinića i Stube Trinaestorice strijeljanih), šetalište (Šetalište Trinaeste divizije) i ulica (Brajdica, Janka Polić Kamova, Pećine, Radnička i Spinčićeva). Šetalište Trinaeste divizije i Ulicu Brajdica  dijeli sa Mjesnim odborom Centar-Sušak, a Radničku ulicu sa Mjesnim odborom Podvežica. Riječ hodonim dolazi od grčkih riječi hodos – put i onim – ime.

Park Augusta Cesarca projektirao je tridesetih godina 20. st. ing. Zlatko Prikril. Park je do 1946. nosio naziv Perivoj don Ive Prodanića. Među građanima park je bio poznat pod nazivom Kairo.

August Cesarec (Zagreb, 1893 – 1941) – romanopisac, novelist, pjesnik, dramatičar i esejist.
U književni i javni život javio se vrlo rano: pripovijetka Iz svijeta potlačenih objavljena je 1910, a 1912. sudjelovao je u atentatu na banskog namjesnika Slavka Cuvaja te je utamničen. Jedan je od začetnika hrvatskoga komunističkoga pokreta. Godine 1937. odlazi u Španjolsku gdje se pridružio obrani Republike.
Usprkos političkom angažmanu, August Cesarec ostvario je raznovrstan i zanimljiv opus u kojima razrađuje bitna egzistencijalna pitanja.
Sa Miroslavom Krležom pokrenuo je 1919. časopis Plamen. Nakon knjige Stihovi (1919) slijede romani Careva kraljevina (1925), Zlatni mladić (1927) i Bjegunci (1933) u kojima se bavio dekadencijom hrvatskoga građanskoga društva prije i neposredno nakon Prvog svjetskog rata.
Manji dio od sedamdesetak novela uvršten je u zbirke koje su mu tiskane za života – Sudite me (1925), Za novim putem (1926), Izraelov izlazak i druge legende (1938) i Novele (1939). Drama Sin domovine (1940), o Eugenu Kvaterniku, dobila je Demetrovu nagradu i važna je kao pokušaj interpretacije pravaštva.
Cesarčeva Sabrana djela, u dvadeset svezaka, objavljena su u Zagrebu (1982-1986).

Park Nike Katunara projektirali su 1951. Zdenko Kolacio i Zdenko Sila. Oblikovan je u suvremenom pejsažnom stilu, a zbog izloženosti bure zasađeno je otpornije bilje (crni bor, zimzeleni crveni glog, lovor višnje, brnistra, crnika i dr.).
U parku je 3. lipnja 1980. postavljena kamena lanterna, dar prijateljskog japanskog grada Kawasakija.
Lanterna je rad majstora kamenorezaca, visoka je tri metra i teška šest tona.
Ispred nje su postavljene dvije mramorne ploče: jedna s urezanom posvetom tadašnjeg gradonačelnika Kawasakija, Saburo Itoa, na kojoj uz potpis piše Gradovi prijatelji i druga s natpisom U znak prijateljstva ovu spomen lanternu darovao je Rijeci grad Kawasaki Japan.

Celestin Katunar-Niko (Sušak, 1926 – negdje u Istri, 1944) pripadnik antifašističkog pokreta.
Nakon okupacije Sušaka 1941. uključio se u narodnooslobodilački pokret. Sa ostalim mladima članovima prikupljao je materijal za borce, prenosio tiska i vrlo brzo postao član SKOJ-a. Zbog svojih sposobnosti i rada izabran je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJA-a, a uskoro postaje i članom Kotarskog komiteta KPH za Sušak. U trenutku smrti obnašao je dužnost političkog sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Istru.

Vidov park projektirao je tridesetih godina 20. st. ing. Zlatko Prikril, tada nazvan Park kraljice Marije. Godine 1946. naziv Perivoj grofice Zrinske promijenjen je u Vidov park.
Park se nalazi sa južne strane bivše vile Kozulić (Šetalište Trinaeste divizije 21).

Vladimir Švalba-Vid (Rijeka, 1905 – Jurdani, 1944) – profesor na sušačkoj gimnaziji i pripadnik antifašističkog pokreta već od 1941.
Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Nakon hapšenja od strane talijanskih fašista 1942. odlazi sa oba sina u partizane.
Bio je jedan od glavnih urednika novina Primorski borac, Primorski vjesnik, Sloboda – La libertà.
Početkom 1944. upućen je na rad u Istri gdje se posvetio njegovanju i razvijanju bratstva i zajedničkoj borbi Hrvata i Talijana Istre protiv fašista.
Poginuo je u neprijateljskoj zasjedi sjeverno od Jurdana.

Vevčevski prolaz dobio je ime prema nekadašnjoj Krajevnoj skupnosti Vevče, pobratimskoj mjesnoj zajednici Pećine.
Naziv mjesta nastalo je prema imenu Valentina Velca (zvanog Vevc), nekadašnjeg posjednika papirničkog kompleksa uz rijeku Ljubljanicu.
Današnje mjesto Vevče dio je istočnog dijela Ljubljane.
Vevčevski prolaz spaja ulice Janka Polić Kamova i Šetalište Trinaeste divizije.

Stube Malika Tintilinića spajaju ulice Janka Polić Kamova i Šetalište Trinaeste divizije, a prolaze između Doma Crvenog križa Rijeka i Osnovne škole Pećine.

Malik Tintilinić najpoznatiji je od malih patuljaka zvanih Domaći iz bajke Šuma Striborova književnice Ivane Brlić-Mažuranić.
Prema mitologiji istočnih Slavena dok je Svarog stvarao nebo i zemlju, neka bića su se pobunila protiv njega te ih je protjerao na zemlju gdje su se udomaćili i postali kućna božanstva Domovoji ili Domaći. Domovoj se brinuo o blagodati kuće, posebno o stoci, bio je blag i umirujući. Najviše se nalazio na tavanu, najčešće u napuštenim kućama. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještavao je nedaće i smrt.

Stube trinaestorice strijeljanih vjerojatno su podignute 1933. kada je započela i gradnja ulice Janka Polić Kamova (tada Istarska ulica). Stube povezuju ulice Janka Polić Kamova i Šetalište Trinaeste divizije.
Na stubama su Nijemci 10. ožujka 1945. u znak odmazde za dvojicu ubijenih policijskih agenata strijeljali trinaest rodoljuba: Anton Baffo (Sušak, 30 godina, funkcionar NOP-a na Sušaku i borac NOVH-a), Rudolf Džodan (Sušak, 18), Mirko Kancianić (Bregi, 22), Josip Lovrić (Crikvenica, 29), Josip Perhat (Jadranovo, 21), Anton Pičuljan (Banjol, 18), Antun Polonio (Vrbnik, 35), Dušan Svadlinac (Opatija, 27), Anton Sergo (Bregi, 33), Antun Šarar (Grižane, 35), Rudolf Tomšić (Rijeka, 26), Ottavio Valić (Rijeka, 21) i Alfredo Zustović (Rijeka, 25).
Na mjestu strijeljanja podignut je 1984. spomenik, rad prof. Zvonimira Pliskovca.

Šetalište Trinaeste divizije prolazi iznad obalnog pojasa i spaja Piramidu sa Plumbumom. Sa obje strane prometnice podignute su u razdoblju od prve polovice 19. st. do početka Drugog svjetskog rata vile i obiteljske kuće.

Trinaesta divizija (Primorsko-goranska) formirana je naredbom Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije 13. travnja 1943. u Brinju od 6. i 14. primorsko-goranske brigade koje su preimenovane u 1. i 2. brigadu. Divizija je imala 1.986 boraca, a djelovala je na području Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i sjevernog dijela Like. Surađivala sa 8. kordunskom, 35. ličkom i 18. slovenskom divizijom i jedinicama Druge operativne zone Hrvatske.
Imala je veliku ulogu u razvoju narodnooslobodilačke borbe u Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, Kastavštini i Istri te povezivanju borbenih aktivnosti na graničnom teritoriju između Slovenije i Hrvatske.
Naziv udarna dodijeljen joj je 20. prosinca 1944.

Ulica Brajdica dobila je ime po predjelu Brajdica, a ono prema nekadašnjem predjelu Brajda, ispod Trsatskog brijega do Karolinške ceste. Predio je bio izbrazdan lehama (brajdama) građana, bratovština, samostana i kaptola.
Kako bi se onemogućilo izlijevanje Rječine prema gradu, gradske vlasti su od franjevaca otkupile brajdu kako bi se iskopalo novo korito kojim bi se Rječina kod velikih vodostaja ulijevala u more.
Novo korito izvedeno je 1855. i time je zapadni dio Brajde dobio, zbog trokutastog oblika, ime Delta, po grčkom slovo tog izgleda, a istočni manji dio nazvan je Brajdica.

Ulica Janka Polić Kamova paralelna je sa Šetalištem Trinaeste divizije, ali u smjeru istok-zapad i spaja Plumbum sa Piramidom.

Janko Polić Kamov (Sušak, 1886 – Barcelona, 1910) – hrvatski književnik.
Kamov potječe iz bogate i brojne obitelji. Gimnaziju je pohađao u Rijeci i Senju, ali je izbačen zbog neposluha te školovanje nastavlja 1902. u Zagrebu, gdje se preselila obitelj.
Bio je sudionik proturežimskog pokreta te je tri mjeseca proveo u zatvoru.
S glumačkom družinom putovao je po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. U kratko vrijeme umiru mu roditelji, dvije sestre i brat. Neko vrijeme boravio je u Italiji, a u proljeće 1909. odlazi u Španjolsku, gdje umire u bolnici Santa Cruz u Barceloni. Pokopan je u sirotinjskoj grobnici bez imena.
Kamov se najprije javio u novinama (Pokret, Riječki novi list, Zvono i Bosanska vila), dopisima iz Italije u Pokretu.
Godine 1907. objavio je u vlastitoj naknadi: zbirke pjesama Psovka i Ištipana hartija te drame Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi. U njima je progovorio protiv lažnog morala, otvoreno uobličavao erotizam, socijalnu satiru i sarkazam.
Većina Kamovljevih djela objavljivana je tek nakon njegove smrti: novela Ćaskanja, 1914, kritika Novele i eseji, 1938. Roman Isušena kaljuža, napisan između 1906. i 1909, u cijelosti je objavljen tek 1957. godine.
S njegovim djelom u punom smislu riječi počinje hrvatska književna avangarda.
Pseudonim Kamov izabrao je po biblijskom liku Kama, starozavjetnom Noinom sinu.

Ulica Pećine dobila je ime prema ovom dijelu grada, a ono prema obalnom pojasu što se proteže od Brajdice do Plumbuma.
Područje je izrazito strmo i klisurasto s obalnim pećinama.
U prvoj polovici 20. st. ovdje je podignuto nekoliko vila i obiteljskih kuća: vila Dworsky, vila Preisler-Richtmann, vila Müller, vila dr. Nikole Bačića, visoka prizemnica Marthe Gatti, vila Ružić i vila Ciotti.

Radnička ulica jedna je od dužih ulica na Sušaku koja prolazi mjesnim odborima Krimeja, Pećine i Podvežica.
Njome je prije Prvog svjetskog rata u talionicu olova dolazilo oko 500 radnika. Tvornica je podignuta na području kod starijih stanovnika poznato kao Turnić. Za iznos prodanog zemljišta Podvežica je sagradila školu. Talionica je bila vlasništvo njemačkog dioničkog društva sa sjedištem u Frankfurtu na Majni.
Početkom 70-tih godina 20. st. asfaltiranjem je postala važna riječka prometnica, a u drugoj polovici 80-tih bila je dijelom Jadranske magistrale.

Spinčićeva ulica nalazi se na kraju Pećina. Od Radničke ulice, kod poduzeća Vulkan-Nova, spušta se na Ulicu Šetalište Trinaeste divizije nasuprot Parka Nike Katunara.

Vjekoslav Spinčić (Spinčići kraj Kastva, 1848 – Sušak, 1933) – političar i svećenik.
Nakon studije teologije u Gorici i Trstu zaređen je 1872. U Pragu i Beču studirao je povijest. Radio je kao nastavnik u Kopru (1876-1882), školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882-1888) i u Učiteljskoj školi u Gorici (1888-1892). Godine 1892. otpušten je iz službe zbog izjave kako Istra pripada Hrvatskoj te se treba ujediniti sa banskm Hrvatskom.
Uz Matka Mandića (1849-1915) i Matka Laginju (1852-1930) najznačajniji je preporoditelj drugoga naraštaja među istarskim Hrvatima. Bio je zastupnik u Istarskom saboru (1882-1915) i u Carevinskom vijeću u Beču (1891-1918). U Zagreb odlazi 1918, nakon talijanske okupacije Istre i otoka. Bio je član Privremenoga narodnoga predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu (1919-1920). Iz političkog života povlači se zbog ustupanja Istre Italiji, ali se još jednom, 1931, pojavljuje kao zastupnik u jugoslavenskoj skupštini.
U Crticama iz hrvatske književne kulture Istre želio je obuhvatiti hrvatsku kulturu i umjetnost Istre s kvarnerskim otocima.

Priredio i snimio: Marijan Matković
Rijeka, kolovoz 2018.

Literatura:

Park August Cesarec
1. GRGURIĆ Mladen, TRKULJA Milica, SABLJIĆ-BUTORAC Nada. Parkovna baština Rijeke. Rijeka, Muzej grada Rijeke, 1996.
2. BOGIŠIĆ Vlaho, ČALE FELDMAN Lada, DUDA Dean, MATIČEVIĆ Ivica. Mali leksikon hrvatske književnosti. Zagreb, Naklada Naprijed d.d, 1998.

Park Niko Katunar
1. GIRON A., STRČIĆ P. NOB i socijalistička revolucija. Zagreb, Školska knjiga, 1975.
2. GRGURIĆ Mladen, TRKULJA Milica, SABLJIĆ-BUTORAC Nada. Parkovna baština Rijeke. Rijeka, Muzej grada Rijeke, 1996.
3. Novi list, LXIV/2010, br. 20.348, str. 17.

Vidov park
1. GIRON A, STRČIĆ P. NOB i socijalistička revolucija. Zagreb, Školska knjiga, 1975.
2. GRGURIĆ Mladen, TRKULJA Milica, SABLJIĆ-BUTORAC Nada. Parkovna baština Rijeke. Rijeka, Muzej grada Rijeke, 1996.

Vevčevski prolaz
1. PEĆINE – Informacije društveno-političkih organizacija Mjesne zajednice Pećine, godina I, listopad 1982, broj 2.

Stube Malika Tintilinića
1. Wikipedia.

Stube trinaestorice strijeljanih
1. MATOVINOVIĆ, Izidor. Pola stoljeća ”Orijenta”. Rijeka, Tipograf, 1970.
2. BUTOROVIĆ, Radule. Sušak i Rijeka u NOB. Rijeka, Centar za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, 1975.
3. GRGURIĆ, Mladen. Riječke škale / Scalinate fiumane. Rijeka, Muzej grada Rijeke, 1991.

Šetalište Trinaeste divizije
1. Leksikon narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945. Beograd, IRO “Narodna knjiga”-Beograd, IRO “Partizanska knjiga”-Ljubljana, OOUR “Izdavačko-publicistička delatnost”-Beograd, 1980.

Ulica Brajdica
1. RAČKI, Dr. Andrija. Povijest grada Sušaka. Sušak, Primorski štamparski zavod d.d, 1929. (reprint izdanje – Rijeka, Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka, 1990).
2. MATEJČIĆ, Radmila. Kako čitati grad. Rijeka, Adamić d.o.o, 2007.

Ulica Janka Polić Kamova
1. Hrvatska enciklopedija. Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2006.

Ulica Pećine
1. GRGURIĆ, Mladen. Riječke škale / Scalinate fiumane. Rijeka, Muzej grada Rijeke, 1991.

Radnička ulica
1. DMITROVIĆ Saša: Moja ulica, RI TELEFAKS.

Spinčićeva ulica
1. Istarska enciklopedija. Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.

Skip to content