Francuska je prva je otvorila konzulat u Sušaku. Konzularna agencija u Strossmayerovoj ulici broj 16 obavljala je sve konzularne poslove osim izdavanja viza koje su se dobivale u francuskom Generalnom konzulatu u Zagrebu. Za konzularnog agenta imenovan je Chenard Philippe.

Na Sušak je 6. svibnja 1926. godine doputovao novoimenovani britanski vicekonzul R. K. Leeper, direktor riječke podružnice britanske pomorske firme “Cunard Line”. Gospodina Leepera primio je tadašnji gradonačelnik Sušaka Juraj Kučić i tim je činom otvoren konzulat na Trgu kralja Aleksandra kućni broj 2. Ured je izdavao vize i obavljao druge konzularne poslove.

Sjedište konzulata kasnije je premješteno u Strossmayerovu ulicu broj 3, a poslove vicekonzula obavljao je R. H. H. Chaplin.

Belgija je konzularnu agenciju otvorila 1927. godine u Tomislavovoj ulici broj 2. Konzularni agent Joseph  Barbier spominje se kao prvi konzularni agent.

Agencija je izdavala je vize i obavljala i druge konzularne poslove do 28. svibnja 1940. godine kada je Belgiju okupirala Njemačka.

Talijanski vicekonzulat uspostavljen je 1. siječnja 1928. godine, dok je konzulat bio u Zagrebu. Za prvog vicekonzula imenovan je grof Alberto Barbarich, do tada konzul u Šibeniku. Prostor vicekonzulata uređen je na Pećinama u Kopajtićevoj vili, Šetalište Prijestolonasljednika Petra broj 3. Svi su natpisi bili na talijanskom jeziku što je izazvalo prosvjede domaćeg stanovništva. Nakon godinu dana na Barbarichevo mjesto imenovan je Lodovico Buoncompagni-Ludovisi.

Vicekonzulat je kasnije preseljen u Strossmayerovu ulicu broj 6. Kraljevskim dekretom od 2. lipnja 1936. godine vicekonzulat je promaknut u konzulat prve kategorije, a konzulom je imenovan Dott. Cav. Guido Zecchin.

Konzulat je izdavao vize i obavljao druge konzularne poslove do 1941. godine kada je prestao djelovati nakon okupacije i djelomične talijanske aneksije sušačkog prostora.

Danski vicekonzulat otvoren je početkom 30-tih godina. Za vicekonzula izabran je Dragutin Pavlović Antunov, veletrgovac drvom i tvorničar. Uredi vicekonzulata otvoreni su na Delti u pisarnici njegove tvrtke. U konzulatu su se izdavale vize i obavljali ostali konzularni poslovi.

Ured je radio do 9. travnja 1940. godine kada je Njemačka okupirala Dansku.

Španjolska konzularna agencija otvorena je 25. srpnja 1930. godine u Zvonimirovoj ulici. Za konzularnog agenta imenovan je Joaquin Ponce Barcel.

U prosincu iste godine otvoreni su novi uredi na Masarykovu šetalištu broj 9, u Vilharovoj kući. Agencija je izdavala vize i obavljala i ostale konzularne poslove. Za honorarnog konzula imenovan je Nikola Vilhar.

Argentina je vicekonzulat otvorila 1930. godine u Tomislavovoj ulici broj 5. Za vicekonzula imenovan je pomorski kapetan Eduard Pajkurić. U vicekonzulatu izdavale su se vize i odrađivali ostali konzularni poslovi.

Godine 1937. ured se seli na Prestolonasljednikovo šetalište broj 3, a poslove vicekonzula obavlja Anton Martinolić.

Pod teritorijalnu nadležnost su pripadali srezovi Sušak, Bakar, Crikvenica i otok Krk.

Na Jelačićevom trgu otvoren je 3. svibnja 1931. godine vicekonzulat republike Urugvaj, a za počasnog vicekonzula je imenovan Ante Ivanović Josipov. U vicekonzulatu izdavale su se vize i odrađivali ostali konzularni poslovi.

Sredinom 1931. godine otvorio se poljski počasni konzulat sa sjedištem u ulici Pećine broj 6.

Počasnim konzulom imenovan je Emanuel Klement Dworski, umirovljeni kapetan korvete austrougarske mornarice rodom iz Lavova.

Za izdavanje viza i potvrda trebalo se obratiti Generalnom konzulatu u Zagrebu.

Napadom Njemačke na Poljsku 1. rujna 1939. godine, čime je započeo Drugi svjetski rat, konzulat prestaje djelovati.

Grčki honorarni konzulat počeo je djelovati 1931. godine u Masarykovom šetalištu broj 5. U njemu su se izdavale vize i obavljali ostali konzularni poslovi. Za konzula je imenovan grčki državljanin Dionisie Zafirion Dimitriev koji je u Rijeci posjedovao trgovinu vinom. Kasnije je poslove konzula obavljao i Gustav Brelić.

Konzulat prestaje djelovati njemačkom okupacijom Grčke 1941. godine.

Njemačka je otvorila počasni konzulat 9. veljače 1932. godine. Za počasnog konzula imenovan je Josip Premrou, veletrgovac i industrijalac drvom, rodom iz Martinjaka kod Cerknice u Sloveniji.

Za njegova mandata konzularni ured bio je smješten na Kačićevom šetalištu. Ured je izdavao vize i obavljao ostale konzularne poslove.

Konzulat republike Kostarike djelovao je na Jelačićevom trgu broj 5 od 1933. do 1938. godine.

Počasni konzul bio je Milorad Smokvina Josipov, ravnatelj Prve hrvatske štedionice. Uz to bio je član riječkog ”Rotary kluba” te masonskih loža ”Kvarnerska Luč” (Sušak) i ”Pravednost” (Zagreb).

Čehoslovačka je konzulat otvorila 20. listopada 1937. godine sa sjedištem na Karađorđevom pristaništu u pisarni Javnih i slobodnih carinskih skladišta na Sušaku.

Za počasnog konzula imenovan je Viktor Cerić mlađi, direktor navedenih skladišta.

Konzulat je izdavao vize i obavljao sve konzularne poslove do 1938. godine kada je Čehoslovačku okupirala Njemačka.

Austrija je vicenkonzulat imala na Šetalištu Prijestolonasljednika Petra broj 38. Poslove  vicekonzula obavljao je Ante Sablić.

Nazivi pristaništa, trgova i ulica danas:

• Trg kralja Aleksandra – Ulica Rade Šupića
• Tomislavova ulica – Ulica Milana Smokvine-Tvrdog
• Šetalište Prijestolonasljednika Petra – Šetalište Trinaeste divizije
• Zvonimirova ulica – Ulica Tome Strižića
• Masarykovo šetalište – Šetalište Andrije Kačića Miošića
• Kačićevo šetalište – Šetalište Andrije Kačića Miošića
• Jelačićev trg – Titov trg
• Karađorđevo pristanište – Senjsko pristanište

Priredio: Marijan Matković
Rijeka, siječanj 2021.

Izvori:

1. Plan grada Sušaka, studeni 1937.
2. Almanah Grada Sušaka. Turistička biblioteka Jadran. Sušak, 1938. (reprint izdanje: Adamić i Klub Sušačana. Rijeka, 2002.)
3. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod ”Miroslav Krleža”, 2020.
4. http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_povijest_1900-1925.html