Eduard Jardas

Rođen je 1901. na Zametu. Po završetku Trgovačke škole u Celju i naukovanja u Rijeci, iselio se 1926. u Kanadu, gdje radi na željeznici, kao drvosječa, ribar i rudar. Godine 1929. stupio je u Komunističku partiju Kanade, djelovao u korist Jedinstvenoga radničkog saveza (Workers Unity League) te uređivao hrvatske listove Nezaposleni radnik i Borba.
Okupivši 27 antifašističkih dobrovoljaca, krenuo je 1937. u Španjolski građanski rat, gdje je bio zapovjednik satnije. Teško ranjen, vraća se u Toronto te uređuje listove Slobodna misao, Hrvatski radnički kalendar i Novosti.

Radi kao tajnik Saveza kanadskih Hrvata i zauzima se za priznavanje jugoslavenskoga partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu.
Sudjeluje u osnivanju Pokreta za pomoć staroj domovini 1943. i Vijeća kanadskih Južnih Slavena za pomoć slobodnoj Jugoslaviji 1944. Godine 1942. postao je član CK KP Kanade, legalizirane 1943. kao Napredna radnička stranka (Labour Progressive Party). Iz nje je isključen nakon Rezolucije Informbiroa.

Odlazi u Jugoslaviju, gdje radi kao pomoćnik ministra za vanjsku trgovinu, savjetnik u veleposlanstvu u New Delhiju te predsjednik Narodnog odbora Grada i Kotara Rijeka.

Bio je zastupnik u Saveznoj skupštini te član CK SKH i CK SKJ. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke za životno djelo 1979. Dokumenti o njegovu životu i radu čuvaju se u Državnom arhivu u Rijeci. U pojedinim fazama života služio se pseudonimom Ivan Ilić. Preminuo je 1980.