Tunel je gradila talijanska vojska u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Građen je prvenstveno za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimice na dubinu od deset metara. U svrhu skloništa koristio se i za vrijeme Domovinskog rata.
Tunel ima ulaz pored katedrale sv. Vida i proteže se ispod riječkoga Staroga grada do dvorišta Osnovne škole Dolac. Širok je oko 4 metra i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija (nije obuhvaćen ovom fazom uređenja), i drugi prema katedrali sv. Vida.
Na više mjesta duž tunela još uvijek se mogu vidjeti originalni natpisi iz Drugog svjetskog rata “Riservato all U.N.P.A.” („Rezervirano za protuzračnu obranu“). Ona je u to doba bila smještena u zgradi Osnovne škole Dolac.
Tunel, čija unutarnja temperatura iznosi 15 stupnjeva, u sklopu otvorenja oplemenjen je video-instalacijom TUNEL-RI medijskog umjetnika Sandra Đukića iz Zagreba. Rad se sastoji od niza projekcija apstraktnog karaktera koji markiraju i dinamiziraju prostor povijesnog tunela. U narednoj fazi projekta rad bi se trebao referirati na povijesni kontekst i zadobiti edukativni karakter. Osim što posjetitelji imaju priliku upoznati se vojnom poviješću grada, tunel ugošćuje različite izložbe te događaje.
U uređenje tunela Grad Rijeka uložio je 300 tisuća kuna. U tunelu su izvedeni zahvati na strujnim instalacijama, postavljena su nova rasvjetnih tijela i strujni priključci te izvedeno čišćenje i dosipavanje partera pijeskom.
Vojni tunel za javnost je otvoren u svibnju 2017. godine.