Nagnuti zvonik / Kosi toranj /



Zvonik je stoljećima bio dograđivan. Sve do kraja 18. stoljeća nijedan crkveni zvonik u Rijeci nije smio, kao u liburnijskim mjestima, biti vertikalni akcent naselja. Kako je grad bio ujedno i tvrđava, visina zvonika podlijegala je zakonima za gradnju utvrda, stoga nisu smjeli stršati izvan linije bedema. Tek će se 1727. godine zvonik pred Velom crikvom podići do sadašnje visine. Izgled zvonika bio je bitno izmjenjen 1824. godine kada je crkva dobila sadašnje klasicističko pročelje, po projektu arhitekta Josefa Storoma. Tom je prilikom od građana skupljen doprinos za uljepšanje zvonika u iznosu od 1.066 fiorina. Nacrt za njegovu obnovu načinio je gradski edil Adam Olf, a balustradu oko lože za zvona izveo je poznati riječki kamenorezac Marco Chiereghini, koji je izradio stupove i vijence na pročelju crkve. Cijelu tu obnovu inicirao je Andrija Ljudevit Adamić, koji je ujedno odigrao ulogu i poduzetnika gradnje. Zahvaljujući njegovu zalaganju nije došlo do rušenja te starodrevne građevine koja se, izgleda, već nagnula na jednu stranu krajem 18. stoljeća. Općina je 1808. odlučila da se zvonik zbog dotrajalosti sruši, jer je, prema mišljenju stručnjaka, prijetila opasnost od njegove oštećenosti. Provedbu te odluke djelomično je osujetila francuska okupacija Rijeke, ali i privrženost građanstva prema tradicionalnim vrijednostima.

Dodavši nisku balustradu oko najgornjeg kata i poligonalni podložak za šiljastu piramidu, Adam Olf nije pogriješio, budući da se ugledao na slična rješenja vrha zvonika na Liburnijskom primorju i u Istri. Na drugom je katu postavio sve četiri strane ure, a cijeli je zvoni ožbukao. Na jednom akvarelu iz 1832, koji je naslikao Ch. v. Mayr, lijepo se vidi zvonik pred Zbornom crkvom nakon te obnove. Kasnije, kad se obnavljao unutrašnji svod u glavno brodu crkve, 1864, izmjenjena je piramida na zvoniku, koja je zadržala izgled one, postavljene 1826. godine. Zvonik je cjelokupan generalno obnovljen i ožbukan po projektu dr. Filiberta Bazariga, 1876. godine. Cijeli je zvonik pokriven žbukom na kojoj su u stilu historizma bile simulirane fuge pa je tako izgubio osnovnu osebujnost primorske građevine.

Taj se Bazarigov zahvat na zvoniku nije sviđao jednom krugu Riječana pa su se oko 1928. obratili pokrajinskoj komisiji za konzervaciju spomenika u Trstu za dozvolu da zvonik očiste od žbuke, da skinu podložak i piramidu te da mu vrate izgled tipične srednjovjekovne građevine. Tu je akciju vodio direktor Gradskog muzeja Riccardo Gigante a sredstva za uređenje zvonika poklonio je advokat John Stiglich. Krajem srnja 1928. započeo je izvođenje radova na obnovi zvonika arhitekt Arrigo Comadini, inače veliki ljubitelj starina i Giganteov suradnik. Sa zvonika je skinuti sve što se nataložilo od 1826. godine. Unaprijed su znali da će građanstvo, naviklo na ožbukan zvonik sa šiljastim završetkom, reagirati s negodovanjem. Riccardo Gigante je putem tiska objašnjavao da je ruho koje su dodali arhitekti ovoj građevini jednako neophodno kao kad bismo idući za modom obuli kip apostola u charleston obuću.

Nakon tog konzervatorskog zahvata cijeli je zvonik osvanuo kao prizmatična kamena građevina kojoj su obijeni kordonski vijenci kad su je ožbukali. Međutim, nikada nisu bili zanemareni gotički prozorski otvori te su do danas bifore u prvom katu ostale neoštećene kao i veće bifore na katu lože za zvona. Donje bifore su starije i mogle bi se datirati oko 1377. godine kad je izgrdađen i ulaz u zvonik, dok su bifore na sve četiri strane lože za zvona mlađe, a mogle su biti postavljene oko 1445. godine kad je crkvu u gotičkom stilu prošitivao majstor Juraj iz Zadra. Postoji verojatnoća da su te bifore izvedene u stilu cvjetne gotike kao rad onog istog majstora koji je dotirao DIE. X. JAN. MDXVI. predivnu ružu na pročelju crkve, u vrijeme kada se cijeli grad užurbano obnavljao nakon mletačke najezde 1509. Tom je zgodom Zborna crkva bila opljačkana i znatno oštećena, pa sigurno i zvonik.

Na svim grafikama Starog grada ucrtan je ovaj zvonik i na svakom nacrtu ima na najgornjem katu balustradu, a na vrhu piramidu na podlošku. Čudno je da je Riccardo Gigante odlučio da podložak i piramidu potpuno likvidira i da zvonik pokrije običnim četverovodnim krovom. Vjerojatno je želio da mu akcentira masivnost kamene konstrukcije i tjelesnost prizmatičnog oblika. Nagib zvonika Sv. Marije zanimao je Građevinski ured riječke općine, pa su 1920. godine ustanovili da mu je nagib 40 cm. Vjerojatno je sada taj nagib veći, budući da je upravo u tom dijelu grada palo mnoštvo bombi za vrijeme prošlog rata.

Zvonik Vele crikve nije u estetskom smislu velebna građevina, međutim, na njemu se prate od 14. stoljeća sve stilske mijene, proživljavao je istu povijest kao i Zborna crkva, obnavljan je i dotjerivan kad i ona, čak je doživio i električno pokretanje klatna zvona da se nebi vibracijama i težinom zvona oštećivao njegov korpus. Ovaj je zvonik jedna od rijetkih srednjovjekovnih građevina sačuvanih u riječkom Starom gradu. Upravo njegovo kulturno-povijesno mjesto u fondu gradske baštine obavezuje nas da ga zaštitimo od proizvoljnog imena "Kosi toranj". Unatoč svojoj nagnutosti, on je još uvijek stojeći zvonik Zborne crkve.

 
mail print