Članica Gradskog vijeća Iva Davorija je na 29. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, 18. srpnja 2024. godine, postavila pitanje vezano za projekt izgradnje pročišćivača otpadnih voda na Delti. Iznijela je da su u nekoliko navrata i na presici problematizirali i lokaciju u centru grada oko koje se sada vodi polemika, budući da je i Mjesni odbor Centar- Sušak reagirao, te smatraju da pročišćivaću nije mjesto u centru grada, kao i samu tehnologiju, ali i potrebu za ovim cijelim projektom. Ne zna da li je revidirana procjena rizika dijela projekta koji se odnosi na proizvodnju bioplina iz aktivnog mulja. Prema podacima iz projektne dokumentacije i procjene rizika predviđen je maksimalni volumen od 5400 kubičnih metara bioplina u postrojenju pri standardnim uvjetima. Ta količina je sve samo ne zanemariva, posebice ako se zna da je sastav bioplina dosta varijabilan i ovisi o kvaliteti rada postrojenja. Napomenula je da je metan kao glavni sastojak bioplina zapravo lakši od zraka, iako se u jednom od sažetaka i studija utjecaja na okoliš miješaju ti pojmovi ili se objašnjavaju različito, dok je većina ostalih sastojaka teža od zraka i topljiva u vodi. Stoga je zanima na koji način se predviđa kontrola sastava bioplina? Gdje je predviđeno njegovo ispuštanje u slučaju akcidenata te koliki su radijusi zona opasnosti u slučaju akcidenata na sustavu bioplina prema posljednjoj reviziji projektne dokumentacije i što će se učiniti s aktivnim muljem?
Odgovor
Generalnim urbanističkim planom grada Rijeke definirani su osnovni prostorno-planski uvjeti izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV). Položaj UPOV-a određen je kao optimalan s obzirom na konfiguraciju terena i mrežu spojnih cjevovoda, dok bi svaki drugi položaj UPOV-a zahtijevao dodatne financijske troškove po pitanju transporta otpadnih voda, što se pak odnosi na dodatne transportne pumpe i cjevovode, znatne troškove električne energije, dodatne emisije CO2 i dr.
Aktivni mulj obrađivat će se procesom anaerobne digestije, pri čemu će se proizvoditi bioplin. Nakon digestije, preostali mulj stabilizirat će se i sušiti do sadržaja suhe tvari od 90% kako bi se povećala njegova kalorijska vrijednost te kako bi ga se moglo termički oporabiti, odnosno spaliti u odgovarajućim postrojenjima. Otpadni mulj neće se skladištiti na novom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda na Delti, a svi prostori novog uređaja bit će u zatvorenim objektima te neće dolaziti do stvaranja neugodnih mirisa.
Procjena rizika dijela projekta, koji se odnosi na proizvodnju bioplina iz aktivnog mulja, nije revidirana s obzirom na to da se predviđeni maksimalni volumen od 5400 m³ nije povećao. Na novom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda na Delti, spremnik bioplina imat će maksimalnu zapremninu od 3000 m³ i dva reaktora.
Između ostalog, spremnik bioplina imat će dvostruku membranu, unutarnju za prihvat plina i vanjsku za zaštitu unutarnje membrane i bit će opremljen sigurnosnom bakljom za spaljivanje bioplina u slučaju incidentne situacije. Lokacija spremnika bioplina definirana je temeljem smjernica za projektiranje i ugradnju spremnika bioplina koje propisuju potrebne sigurnosne udaljenosti kao uvjet zaštite od mogućeg utjecaja požara, kao i sigurnosne udaljenosti protueksplozijske zaštite.
Prema referentnom modelu, udaljenost od točke ispuštanja bioplina do donje granice opasnosti iznosi 220 m. U najgorem mogućem slučaju, koji je definiran kao ispuštanje cjelokupne količine bioplina iz jednog procesa, zonom ugroženosti smatra se područje polumjera 220 m.
Isto tako, moram napomenuti da je tlak u spremniku plina nizak. Ispitivanja su pokazala da spremnici za skladištenje bioplina s ovojnicom od EPDM membrane u slučaju požara ne eksplodiraju, upravo zbog niskog tlaka bioplina. Umjesto toga, on slabo gori tijekom curenja, a zatim se spali cjelokupni volumen bez detonacije, kako se plin ne bi ispustio u okoliš. Zbog niskog tlaka plina u spremniku, rizik za susjedne objekte puno je manji od spremnika s UNP-om, odnosno ukapljenim naftnim plinom ili plinskih boca.
Tehnologija uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s anaerobnom digestijom, usvojena je kao optimalna varijanta u pogledu omjera troškova investicije i održavanja te je potvrđena Studijom izvodivosti projekta aglomeracije Rijeka. Studija izvedivosti odobrena je od strane JASPERS-a i Europske komisije, u 2018. godini. Paralelno sa Studijom izvodivosti, izrađena je i Studija utjecaja na okoliš kojom je obrađena procjena posljedica izvanrednog događanja na bioplinskom postrojenju.
Na temelju izrađene Studije utjecaja na okoliš, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je, 2016. godine, izdalo Rješenje o prihvatljivosti zahvata aglomeracije Rijeka za okoliš. U postupku ishođenja lokacijske dozvole za UPOV, Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo je posebne uvjete iz područja zaštite od požara te je u postupku ishođenja građevinske dozvole, isto Ministarstvo izdalo potvrdu da su glavnim projektom predviđene sve propisane i posebnim uvjetima tražene mjere zaštite od požara.
S poštovanjem,
Gradonačelnik
Marko Filipović