Članica Gradskog vijeća Katarina Matak Radoš je, temeljem članka 73. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke, postavila pitanje:

„Kada će se hitno razmotriti i izmijeniti neadekvatna privremena regulacija prometa u Ulici Brune Francetića, koja svakodnevno izravno ugrožava živote i sigurnost naše djece?

Naime, spomenuta ulica je potpuno raskopana, nepregledna i ekstremno uska. Svakoga dana djeca školske dobi prisiljena su pješačiti kroz samo gradilište tik uz aktivne građevinske strojeve, bagere i nezaštićene iskope, bez ikakvog fizički odvojenog i osiguranog pješačkog koridora. Smatramo da takva situacija predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik za djecu i potpuni izostanak planiranja i logike mjerodavnih službi.

Dodatni kaos stvara privremeno okretište i nekoordiniranost autobusnih linija 5A i 5B, zbog čega su djeca prisiljena pješačiti kroz najopasniju zonu radova kako bi uopće presjela s linije na liniju.

Neadekvatna regulacija prometa prisiljava djecu na kretanje kroz neosigurano gradilište.

Stanovnici su još prije ljeta predlagali logično i sigurno alternativno rješenje – privremeno uvođenje jednosmjernog prometa kroz Kablarsku cestu i Šamburinski put uz organizaciju kombi prijevoza za školarce, no od mjerodavnih službi nisu dobili adekvatan odgovor. Istovremeno otvaranje gradilišta u Ulici sv. Jurja stvorilo je potpunu prometnu blokadu ovog dijela Drenove.

Budući da trenutačna situacija predstavlja izravno kršenje pravila o osiguranju gradilišta i ugrožava najranjivije sudionike u prometu, molim Vas za odgovore:

1. Kada će Grad Rijeka u suradnji s Rijeka Plus-om i izvođačem radova hitno izvršiti reviziju ovog prometnog rješenja?
2. Hoće li se razmotriti uvođenje predloženog kombi prijevoza i privremene jednosmjerne ceste kako bi se djeca maknula s gradilišta prije nego što se dogodi tragedija?
3. Na temelju kojeg prometnog elaborata je zaključeno da je sigurno preusmjeravati djecu pješke kroz gradilište umjesto uvođenja manje kombi-linije kroz alternativne pravce?

Ovo nije samo pitanje prometne gužve i dužeg putovanja, nego prvenstveno pitanje sigurnosti djece, i na tome treba ustrajati dok se ne osigura siguran prolaz ili adekvatan prijevoz.“