Odgovor

Planiranje trgovačkih sadržaja nije regulirano zakonskim ili podzakonskim aktima, osim kategorizacije trgovačkih građevina koja je utvrđena Pravilnikom o minimalnim tehničkim uvjetima za poslovne prostorije u kojima se obavlja trgovina i posredovanje u trgovini i uvjetima za prodaju robe izvan prostorija.

Pravilnikom je određeno kako trgovački centar predstavlja građevinu trgovačke namjene s najmanje 3.000 m² površine prodajnog prostora, a sadrži različite vrste prodavaonica kao što su specijalizirane prodavaonice, samoposluge, robne kuće i sl., kao i netrgovačke sadržaje poput banaka, poštanskog ureda, ugostiteljstva, sadržaja za slobodno vrijeme i dr. Ukoliko građevina trgovačke namjene ne sadrži opisane sadržaje, tada se, sukladno istom Pravilniku i ovisno o površini, takva građevina klasificira kao supermarket (površina prodajnog prostora od 400-2.500 m²), hipermarket (površina prodajnog prostora od najmanje 2.500 m²), robna kuća (površina prodajnog prostora od najmanje 600 m²) itd.

Sadržaj Pravilnika dijelom odražava aktualne pristupe razvoju trgovačke mreže prema kojima se klasifikacija trgovačkih građevina temelji na gravitacijskom području, morfološkoj strukturi i funkcionalnoj  strukturi. S obzirom na veličinu gravitacijskog područja koje se analizira, ne samo po osnovi broja korisnika i domaćinstava, već i po osnovi prihoda, kupovne moći, stupnju motorizacije i dr. izdvajaju se četiri tipa trgovačkih centara:

• Središnji poslovni centar – gradsko središte u kojemu je trgovina jedan od glavnih i lako dostupnih sadržaja kao, primjerice Korzo;
• Regionalni centar – kratkoročne i dugoročne potrebe do oko 100.000 stanovnika do 90.000 m², u pravilu smješten uz brze komunikacije regionalnog značaja;
• Komunalni centar – kratkoročne i dugoročne potrebe do oko 20.000 stanovnika, do oko 9.500m²;
• Centar stambenog naselja – za kratkoročne potrebe više tisuća korisnika, do oko 3.000 m².

Morfološka klasifikacija odnosi se na izgled i strukturu trgovačkog centra te se razlikuju Strip, Court, Mall, Plaza  i Cluster centar. Najzastupljeniji morfološki oblici trgovačkih centara u Hrvatskoj su mall centar, a to je zatvoreni tip s dva reda trgovina uz pješačku „ulicu“ te plaza centar koji predstavlja veći broj kratkih ulica s trgovinama koje su često raspoređene i na katovima, okupljene oko središnjeg „trga“.

Konačno, prema funkcionalnoj strukturi trgovački centri dijele se na centre u užem smislu, a to je jedna ili više osovinskih trgovina, u našim prilikama najčešće supermarketi hrane, s puno manjih trgovina i uslužnih prostora te tematske trgovačke centre koji nemaju osovinskih trgovina, ali nude posebnost izgleda i sadržaja kao što su, primjerice outlet centri,  modni centri i sl.

Brojni ulagači u preferiraju izgradnju trgovačkih centara jer isti, radi okupljanja većeg broja trgovina, uslužnih i zabavnih sadržaja te organizacije prostora koja se zasniva na oponašanju ugođaja trgova i ulica, što više privlači posjetitelje i potiče sinergijski učinak. U tom smislu, trgovačkim centrima u užem smislu može se označiti manji broj građevina trgovačke namjene, a u Rijeci Tower centar na Pećinama, Zapadni trgovački centar u Zvonimirovoj ulici, TC Kaufland  na Krnjevu i Konzumov centar Fiume u Škurinjama od novijih te Robna kuća “Ri” od ranije izgrađenih.

Daleko veći broj starijih i novijih građevina spada u skupinu super, odnosno hiper marketa, čiju izgradnju forsiraju pojedini trgovački lanci kao što su Lidl, Spar, Plodine i sl., kao dio vlastite strategije razvoja, osvajanja tržišnih udjela. Noviji trendovi trgovanja posebnu pažnju usmjeravaju na razvoj, tzv. trgovine u susjedstvu, pa se i veliki trgovački lanci sve češće orijentiraju na tzv. maloformatne trgovine tj. izgradnju novih ili prenamjenu postojećih prostora za smještaj samoposluga unutar gradskih četvrti.

Razvoj trgovačke djelatnosti može se pratiti i analizirati korištenjem brojnih pokazatelja. Za osnovnu ilustraciju stanja, ovom prilikom koristi se samo podatak o prosječnoj površini prodajnog prostora u trgovini na malo u odnosu na broj stanovnika. Prema raspoloživim podacima 2016. godine u Republici Hrvatskoj u funkciji je bilo 1,10 m² maloprodajnog prostora po stanovniku. Hrvatski zavod za statistiku pokazuje istu vrijednost, ali za 2014. godinu kao baznu, pri čemu od prosjeka odstupaju Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska i Šibensko-kninska županija s 1,3 m²/ st. Iste, 2014. godine, u Republici Hrvatskoj u funkciji je 4.465 mil m² maloprodajnog prostora od kojih samo u Gradu Zagrebu 996.000 m². Budući da je u razdoblju od 2015. do 2017. godine izgrađeno novih 527.000 m² građevina za trgovinu na veliko i malo, može se zaključiti kako se površina maloprodajnog prostora u međuvremenu približila veličini od 5 mil m². Ukoliko se uzme u obzir kako je površina maloprodajnog prostora u Republici Hrvatskoj 1989. iznosila oko 1,7 mil m², 2004. oko 3,5 mil m², 2014. oko 4,5 mil m², pri čemu se istovremeno bilježi kontinuirani pad stalnog broja stanovnika, tada je jasan izvor percepcije zasićenosti trgovačkim sadržajima.

Grad Rijeka i dalje izaziva interes za nova ulaganja u izgradnju trgovačkih sadržaja, posebno tipa malla, outleta i tematskih trgovačkih centara. U tom smislu prepoznat je potencijal područja Rujevice, koje je važećim Generalnim urbanističkim planom grada Rijeke određeno za razvoj Sekundarnog gradskog središta, novog područja centralnih sadržaja, među kojima se mogu naći i trgovački sadržaji, ali ne kao primarni i dominirajući. S obzirom da je riječ o izrazito kvalitetnom i prilično velikom području, čiji je potencijal posebno naglašen blizinom prometnica od regionalnog značaja, ovaj je prostor potrebno pažljivo i odgovorno planirati.  U tom cilju, za područje Rujevice potrebno je najprije provesti natječaj za urbanističko-arhitektonsko rješenje te potom izraditi urbanistički plan uređenja koji će predstavljati osnovu za daljnju pripremu i provedbu zahvata u prostoru, najprije u cilju izgradnje infrastrukture i prometnica kao preduvjeta izgradnje drugih sadržaja. U programu rada Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, za ovu godinu predviđena je provedba natječaja, a izrada plana tijekom sljedeće godine. Tek po izradi i donošenju urbanističkog plana uređenja bit će moguće utvrditi daljnje aktivnosti u izgradnji.

Vezano za planiranje izgradnje benzinskih postaja, neosporna je činjenica kako je tijekom proteklog desetljeća u Rijeci, ali i u susjednim gradovima i općinama kao što su Opatija, Matulji, Kastav, Bakar, Čavle, Viškovo i Kostrena, izgrađen značajan broj benzinskih postaja. Analiza postojećeg stanja pokazuje kako je na području Grada Rijeke u radu 19 benzinskih postaja, uz koje djeluju i dvije postaje za punjenje auto-plina. Doduše, sve one se ne mogu promatrati na jednak način. Naime, postaja 1 koja je smještena na tzv. zaobilaznici, zapadno od čvora Rujevica, primarno je u funkciji korisnika brze ceste, postaje za punjenje auto-plina (Baračeva ul. i Pehlinska cesta) specijalizirane su samo za prodaju ove vrste goriva, dok se preostalih 18 može promatrati kao mreža koja zadovoljava potrebe građana i drugih korisnika, bez obzira na kategoriju ceste, odnosno ulice uz koju su izgrađene. Naime, prema službenoj kategorizaciji, 7 postaja smješteno je na državnim cestama, a 11 na nerazvrstanim (gradskim) cestama.

Prema vremenu izgradnje, od 19 postaja, njih 8, sve u vlasništvu INA-e, d.d., pokrivalo je potrebe korisnika do, približno, kraja 90-ih godina 20. st., 10 postaja izgrađeno je nakon Domovinskog rata, a jedna postaja trenutno je u visokoj fazi izgradnje (Ul. A. Barca) i bit će puštena u rad sredinom ove godine. U vlasništvu benzinskih postaja dominiraju INA (8 postaja, 42%) i Petrol (8 postaja, 42%),  Crodux pruža usluge na 2 postaje (11%), a na 1 (5%) “Adria-Oil”.  Tijekom zadnjih nekoliko godina pripremljena je dokumentacija I izdane dozvole za izgradnju još dviju postaja i to na Donjoj Drenovi, na lokaciji spoja Ulice braće Hlača i Drenovskog puta (Petrol) te na Novoj cesti na lokaciji ex Toplane Krnjevo (KD “Energo”). Prema važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji, benzinske postaje moguće je izgraditi na još dvije lokacije na Ljubljanskoj cesti, u blizini ex Panorame.

Prilikom planiranja smještaja ne postoje propisi od značaja za utvrđivanje lokacije poput, primjerice, propisa koji reguliraju otvaranje ljekarni, ali postoje određene zakonitosti na koje je potrebno ukazati. U pogledu određivanja lokacije vodi se računa  o kategorizaciji prometnih koridora i njihovom gravitacijskom potencijalu koji se očituje kroz broj i strukturu vozila. U tom smislu, benzinskim postajama pokriveni su gotovo svi radijalni koridori od državnog i županijskog značaja, a to su Liburnijska, Zvonimirova, Martinkovac, Rujevica-Marinići, Osječka ulica i na njima su smještene postaje u paru kako bi se izbjegle incidentne situacije u odvijanju prometa. Pojedinačnim lokacijama pokriven je dio gradskog središta, Školjić, te većina gradskih stambenih područja: Podmurvice-Čandekova,  Srdoči-ex Rijekatank, Gornji Zamet-Dražička, Donja Drenova-I.L. Ribara, Krimeja-Radnička ulica/Orijent, Pećine-Radnička ulica-Vatrogasni dom, Vežica-Belulovićeva, s izuzetkom područja Pehlin i Brašćine-Pulac.

Velikoj zamjetljivosti postaja u prostoru svakako pridonosi i njihovo dimenzioniranje. Nažalost, izostanak propisa pogodovao je investitorskoj praksi koja je i u Hrvatskoj i u Rijeci bila i ostala usmjerena na izgradnju benzinskih postaja maksimalno mogućih dimenzija i opsega usluga, radi čega je svaka angažirana lokacija  gotovo jednaka i ne odražava stvarne makro i mikro prometne i tržišne uvjetovanosti.

Gradonačelnik
Mr.sc. Vojko Obersnel