Član Gradskog vijeća mr.sc. Zvonimir Peranić je, temeljem čanka 73. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke, postavio sljedeće pitanje:
„Intendant za vrijeme mandata može umjetnički djelovati i obavljati umjetničke poslove izvan kazališta jedino uz suglasnost kazališnog vijeća koja mora sadržavati uvjete za obavljanje takvih poslova.
Intendant HNK sklopio je s Rijekom 2020 ugovor o autorskom djelu koji se odnosio na Suautorstvo ukupnog koncepta programa otvaranja – Izrada elemenata dramaturško-redateljskih aspekata programa.
Je li intendant imao suglasnost kazališnog vijeća i koji su bili uvjeti za obavljanje ovoga posla?“

Odgovor

Temeljem postavljenog pitanja, dostavljam odgovor sukladno očitovanju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

U očitovanju se napominje da se pitanje člana Gradskog vijeća Grada Rijeke, gospodina Zvonimira Peranića temelji na nekoliko promašenih premisa.

Ponajprije, član gradskog vijeća postavlja pitanje o umjetničkom djelovanju intendanta izvan kazališta, što je netočna kvalifikacija rada o kojem je riječ. Naime, autorsko djelo o kojem se radi nije umjetnički, nego neumjetnički intelektualni rad jer intendant nije režirao niti bio angažiran kao dramaturg, niti glumio, niti bio angažiran kao autor glazbe, već je bio samo suautor koncepta dijela programa, na temelju kojeg koncepta je netko drugi mogao, a i nije, režirati, biti dramaturgom, glumcem, skladateljem, scenografom, riječju – umjetnikom. Kao što dotičnom gradskom vijećniku izgleda nije poznato, „koncept“ se može smatrati umjetničkim radom (djelovanjem i djelom) samo u konceptualnoj umjetnosti (tzv. «conceptual art»). U drugim, a napose izvedbenim umjetnostima, koncept je tek idejna, intelektualna, odnosno misaona pretpostavka za nečiji umjetnički rad, odnosno djelovanje, a ne umjetničko djelovanje samo, još manje pak dovršeno umjetničko djelo. Ovdje se, dakle, radi o nepoznavanju i nerazumijevanju osnova estetike kao filozofske discipline, a i suvremenih teorija i znanosti o umjetnosti, te pravnih regulativa koje iz njih proizlaze. Kazališno vijeće ni po kojem scenariju ne može imati pravo nadzora nad konceptualnim, dakle autorskim intelektualnim mišljenjem i djelovanjem intendanta.

Nadalje, članak 30. Zakona o kazalištima odnosi se na sprječavanje sukoba interesa, štoviše upravo je i naslovljen «Sprječavanje sukoba interesa» i glasi: “Intendant, pomoćnik intendanta, umjetnički voditelj – ravnatelj te ravnatelj i pomoćnik ravnatelja javnog kazališta i javne kazališne družine, za vrijeme trajanja mandata mogu umjetnički djelovati i obavljati umjetničke poslove izvan kazališta, odnosno kazališne družine jedino uz suglasnost kazališnog vijeća, koja mora u svakom pojedinom slučaju sadržavati uvjete za obavljanje takvih poslova.”

Smisao citiranog članka je eventualno sprječavanje sukoba interesa intendanta ili umjetničkog ravnatelja u smislu obavljanja umjetničkog posla, odnosno umjetničkog djelovanja, primjerice, za konkurentsku kazališnu kuću ili festival, ili za privatnu umjetničku agenciju itsl., a da usto i izbivaju s radnog mjesta te u nekom periodu ne obavljaju poslove iz svojeg djelokruga intendanta ili ravnatelja. Kako je HNK Ivana pl. Zajca nacionalno kazalište još uvijek u Gradu Rijeci, dakle i samo realizira dio programa Europske prijestolnice kulture (ne, međutim, i program otvorenja u gradskoj luci, nazvan «Opera Industriale»), nemoguće je da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o sukobu interesa, odnosno takva je teza zapravo apsurdna.

Iz pitanja člana Gradskoga vijeća Zvonimira Peranića moglo bi se zaključiti da gospodina Blaževića smatra umjetnikom. Prema njegovom očitovanju, intendant sebe ne smatra umjetnikom, kao što niti svoj povremeni rad u svojstvu redatelja ili dramaturga ne smatra umjetničkim radom, pa shodno tome nije niti član strukovnih udruga, što znači i da ne ostvaruje nikakva strukovna prava koja bi proizlazila iz takvog «članstva». U očitovanju se navodi kako u tom pogledu zadržava ono pravo koje mu daju suvremena znanstvena tumačenja umjetničkog, a koja ga postavljaju u domenu performativa, odnosno govornog čina. Drugim riječima, umjetničko djelovanje i djelo, dakle umjetnikom, mogu se smatrati ona djela, ona djelovanja i oni dionici koji takvu kvalifikaciju daju – govornim činom. To što performativ gospodina Peranića označuje kao umjetničko djelovanje, djelo ili dionika, ne znači automatski da ono to i jest. Gospodin Blažević, kao doktor znanosti u području teatrologije i izvedbenih studija, svoje povremene režije i dramaturgije ne smatra umjetničkim djelima, niti djelovanjem, već intelektualnim i producentskim radom za koji je kvalificiran i kompetentan, temeljem referenci dostupnih u njegovoj profesionalnoj biografiji.

S poštovanjem,
Gradonačelnik
Mr.sc. Vojko Obersnel