S obzirom da je 13. 06. 2019. stupila na snagu Odluka Gradskog vijeća o promjeni naziva Muzejskog trga u Trg Riccarda Zanelle i s obzirom da je postavljena nova tabla TRG RICCARDA ZANELLE, zanima me slijedeće:
Od 1991. godine mnoge ulice u Rijeci su preimenovane povijesnim ličnostima i uvedena je praksa da na novopostavljenoj tabli pored novog naziva ulice u nastavku ispod manjim slovima piše ime i prezime osobe po kojoj je imenovana ulica (u nominativu), godina rođenja i smrti (od do) i njegovo zvanje. Navest ću samo neka od primjera:
ULICA FRANA SUPILA
Frano Supilo 1870-1917
političar i novinar
utemeljitelj Novog Lista
ULICA IGINIA SCARPE
Iginio Scarpa
1794-1866
patricijski vijećnik
Moje pitanje zašto se ova praksa ne odnosi i na tablu Trg Riccarda Zanelle ? Da li se mogla dodati godina rođenja i smrti kao i njegovo zvanje (političar i državnik) ?
S obzirom da ovim povijesnim trgom prolazi veliki broj turista potreba za dodatnim podacima na ploči je nužna.
Odgovor
Kao što i sami znate, nazive ulica i trgova na području Grada Rijeke utvrđuje Gradsko vijeće Grada Rijeke na prijedlog Odbora za mjesnu samoupravu koji prethodno provodi odgovarajuće postupke, sukladno odredbama Odluke o načelima, kriterijima i postupku za određivanje imena ulica i trgova na području Grada Rijeke.
Navedenom Odlukom, koja se naslanja na odgovarajuće odredbe državne regulative odnosno Zakona o naseljima i Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te o obilježavanju zgrada brojevima, nije utvrđena obveza isticanja dodatnih podataka o osobi po kojoj se imenuje javna površina. Činjenica je, međutim, da se prilikom prvih preimenovanja uspostavila takva praksa, ali ne na jedinstven i dosljedan način te bez promišljenog oblikovanja. Naime, radi iste veličine slova prateći podaci službeni naziv nerijetko čine nerazgovjetnim. Na taj način uspostavljena su različita rješenja, pa osim primjera “dobre prakse” koji su navedeni u upitu, postoje i suprotni primjeri, odnosno isticanje uopćenih podataka iz kojih nisu vidljivi razlozi imenovanja, neujednačeno stiliziranje dijelova natpisa, nepoštovanje sintakse i sl.
Sve navedeno vidljivo je na primjerima: Ulica Bože Milanovića (1890-1980), svećenik ili Ulica Fra Serafina Schöna, franjevac slikar, itd. Više je razloga koji su doveli do ovakvog stanja, a jedan od temeljnih je činjenica da je Gradsko vijeće donosilo odluku o imenovanjima kojima je bio utvrđen samo tzv. službeni naziv, ali ne i cjeloviti sadržaj kojim se pojašnjava novi naziv javne površine. Drugim riječima, a upravo u cilju pravilnog funkcioniranja “prakse”, neophodno je da Gradsko vijeće raspravi i utvrdi što sve sadržava odluka o imenovanju, odnosno cjeloviti sadržaj natpisa i njegov grafički izgled, kako bi se nakon postavljanja službene ploče na javnoj površini izbjegle daljnje rasprave.
U konačnici, nije naodmet napomenuti kako po ovom pitanju u velikim hrvatskim gradovima ne postoji jedinstvena praksa. Naime, većina gradova prilikom označavanja ulica koristi metalne ploče na kojima je tehnikom emajla istaknut samo osnovni, odnosno službeni naziv javne površine, dok je isticanje osobnih podataka, poput godine rođenja i smrti te zanimanja rijetkost. U Pravilniku o izgledu i veličini ploča za označavanje imena ulica i trgova, dopunskih ploča te pločica za označavanje zgrada brojevima, a koji je 2014. donijela Gradska skupština, Grad Zagreb u cijelosti je regulirao dimenzije i grafički izgled ploča na kojima je pretpostavljena i mogućnost isticanja dodatnih podataka u odnosu na službeni naziv.
S poštovanjem,
Gradonačelnik
Mr.sc. Vojko Obersnel