Članica Gradskog vijeća Tea Mičić Badurina je, temeljem članka 73. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke, postavila pitanje:
Poštovani,
molim da mi temeljem članka 73. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke odgovorite na vijećničko pitanje.
S obzirom da je na mrežnim stranicama HNK Ivana pl. Zajca tek sada objavljeno Programsko izvješće za 2022. godinu, a koje nismo dobili na uvid uz materijale za 21. sjednicu Gradskog vijeća, te da na samoj sjednici od osnivača nisam dobila odgovor na svoje pitanje, molim da mi ovim putem odgovorite na sljedeće:
Ako usporedimo osnovni programski i financijski okvir HNK Ivana pl. Zajca Rijeka za razdoblje 2021. do 2024. koji od Kazališta zahtijeva Grad Rijeka s Programskim izvješćem za 2022. godinu te informacijama dostupnima na mrežnim stranicama Kazališta, nameću se određena pitanja.
Naime, Grad Rijeka utvrdio je minimalni godišnji opseg naslova po kazališnim umjetničkim granama, pa je tako za Operu utvrđeno da minimalno mora izvesti 3 premijerna naslova te 3 reprizna naslova, a da Hrvatska drama mora izvesti 4 premijerna naslova (od kojih 1 namijenjen djeci, a 1 namijenjen mladima) te 3 reprizna naslova.
U 2022. godini realizirana su 2 premijerna naslova Arlecchino i Gianni Schicchi. U sezoni 2022./2023. kao premijere u Operi navode se samo naslovi koji spadaju u 2023. godinu – Cavalleria Rusticana i Pagliacci, Don Carlo, Erwarthung i Pikova dama.
U programskom izvješću navedene su kao premijere u Operi zapravo 2 prilagodbe predstava. Julije Cezar u Egiptu i Čarobna frula za djecu. Pritom, ni na stranicama Kazališta niti u medijima te predstave nisu najavljene kao Premijere, što je jako neobično s obzirom da premijerni naslovi svakako mogu izazvati veći interes publike.
Čarobna frula za djecu dramaturški je obrađena kako bi se skratila na 45 minuta, a ostalo je isto samo što u originalnoj verziji traje preko 3 sata. Na mrežnim stranicama Kazališta nije istaknuta kao premijera, već piše prilagođena verzija, dakle radi se o prilagodbi postojeće predstave koja je premijerno izvedena u 2021. godini.
Julije Cezar je, pak, osim 2016. godine bio premijera i 2020. godine, ali pod nazivom Julije Cezar – iznova, te treći put u 2022. godini za Finsku (Savonlinna Opera Festival). Na stranicama Kazališta predstava nije istaknuta kao premijera, već kao nova verzija režije. Intendant u medijima izjavljuje kako su prilagodbe trajale nekoliko dana te je izvedena treća verzija iste predstave.
Novu verziju je vidjela samo finska publika, riječka publika nije. Ako je to uistinu premijera, kako je prezentirano isključivo u Programskom izvješću, zašto nije tako predstavljena Riječankama i Riječanima, odnosnom gradu koji sve to i financira? Što riječka publika od toga ima?
Drugim riječima, od 2016.-2022. HNK je imalo 3 premijere istog naslova, istog redatelja. Nisam primijetila da ijedno kazalište ponavlja premijerne naslove u nekoliko godina.
Isto tako, u Hrvatskoj drami pojavljuje se isti obrazac: od 4 neophodne premijere prema osnovnom programskom okviru, jedna od navedenih u izvješću je Dekameron.hr.
Na stranicama Kazališta kao i u medijima, predstava Dekameron.hr najavljena kao Obnova, što nikako nije isto što i Premijera (koja je zapravo održana 2020.).
Ni u Hrvatskoj drami dakle nije zadovoljen minimalni programski okvir. Takvo proizvoljno korištenje terminologije pokazuje da se u Programskom izvješću navedene predstave navode kao Premijere samo kako bi se opravdao osnovni programski okvir koji traži Grad, dok evidentno nisu tako zamišljene niti prezentirane publici i medijima jer se zapravo radi ili o prilagodbi ili o obnovi nedavno realiziranih i izvedenih predstava u prethodnim sezonama.
S obzirom na čl. 30. i 31. novog Statuta HNK Ivana pl. Zajca, kako Grad gleda na činjenicu da nije zadovoljen minimalni osnovni programski okvir te, kad je već tako, je li barem i za koliko ostvarena ušteda, budući da se realiziralo manje novih predstava?
S poštovanjem,
Tea Mičić Badurina
Odgovor
Naime, kako ističu u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, od 2016. do 2022. godine, ovo je Kazalište, produciralo i izvodilo tri značajne, a u mnogim aspektima i suštinski različite, verzije inscenacije opere „Giulio Cesare in Egitto“. Dakle, radilo se o tri različite predstave. U drugoj i trećoj verziji, samo su djelomično ponovno uporabljeni kostimi i scenografija iz prve verzije, no režijski i dramaturški, sve tri verzije su do te mjere različite, da ih se može smatrati novim predstavama. Osim toga, od prve do treće verzije mijenjana je i podjela, pa su u trećoj verziji nastupile samo tri pjevačice iz prve verzije. Neke scene iz Handelove opere, nisu izvođene u prvoj, ali jesu u drugoj i trećoj verziji i obrnuto.
Riječka publika, vidjela je prve dvije verzije predstave „Julija Cezara u Egiptu“, a treća verzija izvedena je u Savonlinni. Informacija da je sve financirao Grad Rijeka nije točna, obzirom na činjenicu da je treću verziju u cijelosti financirao Savonlinna Opera Festival, a ujedno je Kazalište ostvarilo i prihod, kojim je dodatno financiran program u 2022. godini. Grad Rijeka ne financira u potpunosti program Kazališta, već se on financira i iz brojnih drugih vlastitih izvora, pa tako i od prihoda ostvarenih od gostovanja izvan Rijeke.
Nadalje, prema navodima Kazališta, predstava „Dekameron.hr“, u svim se bitnim odrednicama razlikuje od predstave „Decameron“, a razlike su sljedeće: dvojezična umjesto jednojezične, uvelike nova glumačka podjela, novi dramaturški i redateljski koncept (kako je obrazloženo u programu predstave), nova ciljana publika – primarno djeca i mladi umjesto primarno odrasli. Novu predstavu s prethodnom, povezuje djelomično ponovno uporabljena scenografija i kostimi, čime su ostvarene značajne uštede.
Također, kako je navedeno u programskom izvješću, Hrvatska drama, u 2022. godini, producirala je još jednu predstavu, „Yerma“ F. G. Lorce, u režiji Rajne Racz, koja je zbog bolesti glumca, umjesto u prosincu 2022. godine, izvedena odmah početkom 2023. godine, točnije u siječnju 2023. godine.
Programsko izvješće o radu HNK Ivana pl. Zajca za 2022. godinu, usvojeno je od strane Kazališnog vijeća, 15. svibnja ove godine, iz čega proizlazi da je stav Osnivača, iskazan putem tri predstavnika u tom tijelu, pozitivan u pogledu ostvarenja utvrđenog minimalnog godišnjeg broja premijera i repriza po kazališnim umjetničkim granama.