Članica Gradskog vijeća Iva Rinčić je, temeljem članka 67. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke, postavila pitanje:
Poštovani gradonačelniče,
molim da mi temeljem članka 67. stavka 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Rijeke pismeno odgovorite na pitanje koje sam postavila na prošloj sjednici Gradskog vijeća u okviru rasprave o Godišnjem izvješću Komunalnog društva Čistoća za 2020.
Kako će se na formiranje cijene usluge KD Čistoća, za građane i gospodarstvo, odraziti najavljeni rast cijena usluga na ŽCGO Marišćina? Naime, na prošloj sjednici Gradskoga vijeća sam upozorila na situaciju kojoj smo svjedočili u vrijeme prvog poskupljenja i ostavke tadašnjeg direktora ŽCGO Marišćine, gospodina Šarca. Nakon što je na Marišćini bila drastično porasla cijena, u javnosti su burno istupali bivši gradonačelnik Obersnel i direktorica KD Čistoće gđa Kukuljan, tvrdeći da neće dopustiti da zbog toga građanima poskupi usluga Čistoće. Bilo je to u predizborno vrijeme, pa je gospodina Šarca zamijenio novi direktor, gosp. Luka Traven, a cijena je snižena za 50%.
Kada je prije mjesec dana direktor ŽCGO Marišćina u članku u Novom listu najavio vraćanje cijene na „staro“ (odnosno pedeset postotno poskupljenje), koje „može i ne mora biti prebačeno na teret građana“, vaša je reakcija izostala. Gđa. Kukuljan je na sjednici Gradskoga vijeća izjavila da još nema saznanja hoće li usluga Marišćine poskupjeti, iako je na sjednici Odbora za komunalno gospodarstvo, na izravno pitanje hoće li zbog povećanja cijene na Marišćini poskupjeti usluge KD Čistoće građanima i gospodarstvu odgovorila : „Hoće, najvjerojatnije od 1. veljače iduće godine. Radimo izračun nove cijene.“ To je razlog da sam na prošloj sjednici Gradskoga vijeća rekla da smatram kako svaka politička opcija ili nezavisni vijećnik koji će podržati godišnje izvješće o poslovanju KD Čistoća zapravo odmah glasuje za poskupljenje. Prateći nekoliko uzastopnih godina poslovanja KD Čistoće, vidljivo je: da im je 2018. nakon poskupljena usluga od 109% prihod bio veći od 147 milijuna, a intenzivno je prihod rastao već od 2016 .godine. I godine 2019. im je prihod bio veći od 138 milijuna, 2020. pada na još uvijek relativno visokih 132 milijuna, ali su i tu tešku, kovidom opterećenu, 2020. godinu završili u plusu. Analizom izvješća o poslovanju, kao i usporedbom s njihovim poslovanjem u prethodnim godinama poslovanja, čini se kao da Čistoća nastoji ostaviti dojam komunalnog društva koje ne bi moglo podnijeti povećanje svojih ulaznih troškova. Pri tom i dalje ne znamo točne iznose novca što ih Čistoća troši u informativno-edukativne (i marketinške) svrhe te na koga se odnose, u izvješću navedeni otpisi potraživanja od 1.181.332 kn, s obzirom na to, da postoji i stavka otpisa potraživanja poduzetnicima zbog Covid 19 ograničenja (iznos od 739.091,00 kn, te nenaplativih 180.905,00 kn potraživanja dužnika)
S obzirom na to da je na sjednici Gradskoga vijeća rečeno da Čistoća teret ‘poskupljenja usluga na ŽCGO Marišćina ne može preuzeti“, pitam se tko može, odnosno hoće li poskupljenje usluga na Marišćini u potpunosti ili samo djelomično biti prebačeno na teret kućanstava i gospodarstva?
Unaprijed zahvaljujem
Iva Rinčić
Odgovor
Točno je da su 2020. godine bivši gradonačelnik, direktorica KD Čistoća Rijeka, kao i direktori ostalih 12 komunalnih društava s područja Primorsko-goranske županije, burno reagirali na jednostrano poskupljenje usluge obrade i zbrinjavanja otpada u CGO Marišćina, koje je s 470,00 kuna po toni otpada trebalo poskupjeti na 1.180,00 kn po toni (bez PDV-a). Tek nakon njihovog istupa, a kako bi se spriječilo drastično poskupljenje usluge CGO Marišćina, što bi itekako utjecalo na cijenu usluge Komunalnog društva Čistoća, tvrtka Ekoplus pristala je na privremenu cijenu od 540,00 kn (bez PDV-a) po toni obrade i zbrinjavanja otpada u CGO Marišćina.
Vezano za navod da KD Čistoća nastoji „stvoriti dojam komunalnog društva koje ne bi moglo podnijeti povećanje svojih ulaznih troškova”, pitanje je na koji način Čistoća može izdržati dodatni teret od 33.920.000,00 kuna (bez PDV-a), ukoliko bi se cijena podigla na 1.180,00 kn po toni. Naime, Čistoća trenutačno godišnje na obradu i zbrinjavanje predaje 53.000 tona otpada po cijeni od 540,00 kuna po toni, što iznosi 28.620.000,00 kuna godišnje bez PDV-a. Ako bi tvrtka Ekoplus podigla cijenu na 1.180,00 kuna po toni, tada bi se za istu količinu predanog miješanog komunalnog otpada plaćalo 62.540.000,00 kuna bez PDV-a.
Iz pitanja vijećnice Rinčić proizlazi da bi se godišnji troškovi radnika Čistoće koji su za 2020. godinu iznosili 39.931.461,00 kn trebali smanjiti za taj iznos, što znači da bi plaće 416 radnika na raspolaganju ostalo 6.011.461,00 kn, ili bi možda trebalo otpustiti većinu radnika? Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenika KD Čistoće je 5.836,00 kn, a prosjek Republike Hrvatske je 6.763,00 kn.
Pokazalo se da tvrtka Ekoplus može poslovati i po postojećoj cijeni, pa stoga svakako komentar na navedeni članak u Novom listu u kojemu direktor Ekoplusa iznosi tezu o „vraćanju cijena“ gospođa Rinčić treba zatražiti od Uprave TD Ekoplus koji će zasigurno dati kvalificirana objašnjenja izjave da iznos „može i ne mora biti prebačen na teret građana.”
Izjava od strane KD Čistoća iznesena na Odboru za komunalno gospodarstvo je krivo shvaćena ili namjerno krivo protumačena. Naime, sukladno novom Zakonu o gospodarenju otpadom od 23. srpnja 2021. godine, sve jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, pa tako i Grad Rijeka, dužne su do 1. veljače 2022. godine donijeti nove Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Obvezni dio navedene Odluke je definiranje iznosa obavezne minimalne javne usluge (OMJU) koja mora biti ista za sve korisnike iz kategorije kućanstvo i za sve korisnike koji nisu kućanstvo. Upravo za navedenu OMJU je na Odboru izjavljeno da se radi izračun. U Čistoći ističu da će se, sukladno zakonskoj odredbi, budući iznosi OMJU za obje kategorije korisnika promijeniti, pri čemu će nekima doći do povećanja, a nekima do smanjenja sadašnjih cijena. U ovom slučaju ne radi se o poskupljenju usluga Čistoće nego, sukladno zakonskoj odredbi, o drugačijoj raspodjeli troškova.
Eventualno poskupljenje usluga Ekoplusa, ako i kada do njega dođe, odnosi se i odrazit će se isključivo na varijabilni dio cijene javne usluge i nema veze sa iznosom obavezne minimalne javne usluge (OMJU). Dakle, ono što je rečeno na Odboru za komunalno gospodarstvo je zloupotrijebljeno, a pitanje o cijeni usluge tvrtke Ekoplus očito krivo adresirano.
Vezano za edukativno-informativne aktivnosti, a ne marketinške, napomenuo bih da se KD Čistoća ne bavi tržišnom, već komunalnom djelatnošću, u skladu s regulativom te svojim poslovanjem mora osigurati kvalitetnu uslugu i ekonomski održivo poslovanje. Naime, na edukativno-informativne aktivnosti KD Čistoća godišnje troši 243.633,53 kuna (bez PDV-a), odnosno 2 promila godišnjeg prihoda. Edukativno-informativne aktivnosti su, sukladno regulativi a i stvarnoj potrebi, iznimno važan segment gospodarenja otpadom koji, nažalost, i dalje ne postiže željene rezultate. Kako bi bilo jasnije o kolikom je iznosu riječ, dovoljno je reći da je samo za poštanske usluge slanja Izjava o načinu korištenja javne usluge, koji je također reguliran zakonom, potrošeno oko milijun kuna.
Što se pak tiče otpisa potraživanja u 2020. godini, stoje u više navrata do sada pojašnjeno, a kako je navedeno na str. 13 Izvještaja o poslovanju Čistoće, otpis potraživanja od kupaca u iznosu od 1.181.332,00 kn odnosi se na subvencije komunalnih usluga, za što postoje dodatna pojašnjenja na str. 35 istog Izvještaja, gdje je u 2020. godini, od plaćanja usluga Čistoće oslobođeno ukupno 1611 korisnika, a sve temeljem Odluka jedinica lokalne samouprave i Skupštine Društva. Otpis potraživanja od kupaca u iznosu od 739.091,00 kn odnosi se na otpis izdanih računa za poduzetnike koji su bili obuhvaćeni mjerom zabrane rada Nacionalnog stožera civilne zaštite uslijed epidemije Covid-19, a sve temeljem odluke Skupštine Društva kao mjera pomoći poduzetnicima pogođenih epidemijom. Iznos od 180.905,00 kn su nenaplativa potraživanja od kupaca. Taj iznos odnosi se na dužnike koji nemaju račun u banci za naplatu putem ovršnog postupka, zatim za dužnike s malim iznosima duga koji su neisplativi za utuženje, te na umrle dužnike.
Svi navedeni podaci su javni i transparentni, a izneseni su sukladno propisanoj metodologiji.
S poštovanjem,