Odgovor

U nastavku dostavljam odgovor na postavljeno pitanje.

Na području grada Rijeke nalazi se 88 skloništa osnovne zaštite od kojih Grad Rijeka upravlja s 57 skloništa, projektiranog kapaciteta oko 8.500 osoba. Osim toga, na području Rijeke nalazi se i 80 javnih tunelskih skloništa, od kojih Grad Rijeka upravlja s 56 takvih skloništa, kapaciteta oko 11.300 osoba. Za tunelska skloništa, koja nisu preuzeta, odnosno nalaze se u prostorima raznih tvrtki, pretpostavlja se da kapacitet smještaja iznosi oko 2.000 osoba.

Sva skloništa namijenjena su isključivo za sklanjanje stanovništva u slučaju avionskog bombardiranja ili konvencionalnih napada, te se mogu aktivirati u roku od 24 sata.

Isto tako, potrebno je istaknuti kako je donošenjem Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj 82/2015, 118/2018, 31/2020 i 20/2021) u članku 96. Zakona određeno da stupanjem na snagu Zakona, jedinice lokalne samouprave preuzimaju poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa na svojem području. Stupanjem na snagu navedenog Zakona, prestali su važiti:
– Pravilnik o određivanju gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu („Narodne novine“ broj 2/91),
– Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa („Narodne novine“ broj 53/91),
– Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru („Narodne novine“ broj 45/84),
– Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup („Narodne novine“ broj 98/01)“.

Tim je Zakonom ukinuta obveza održavanja skloništa te se skloništa više ne spominju ni u jednom podzakonskom aktu vezanom uz sustav civilne zaštite. Objašnjenja za ovakvu odluku na nacionalnoj razini, temeljila su se na razmišljanju kako su skloništa namijenjena sklanjanju stanovništva u slučaju zračnih napada, a s obzirom da je Republika Hrvatska članica NATO pakta, zračni napad ne predstavlja realnu prijetnju.

Činjenica je da i je veći dio opreme u trenutku preuzimanja skloništa osnovne zaštite, 2006. godine, bio zastario. Osim navedenog, loše zatečeno stanje postojećih skloništa u trenutku preuzimanja bilo je dodatno pogoršano činjenicom o priličnom broju skloništa u kojemu je oprema bila vandalski demolirana, a dio opreme bio je i ukraden.

Veći dio tehničke dokumentacije skloništa (knjiga održavanja skloništa s podacima o obavljenim pregledima i tehničkim kontrolama, uputa za održavanje skloništa, uporabna dozvola skloništa, atesti, garantni listovi, popis ovlaštenih servisa proizvođača opreme i uređaja) bio je uništen ili neupotrebljiv.

Prije preuzimanja, dio skloništa pretvoren je u drvarnice pa ih Grad Rijeka nije preuzeo na upravljanje, a dio skloništa koristio se u mirnodopske svrhe (za potrebe skladišta, arhive, prostorije za uvježbavanje glazbenih grupa, u zakupu – uglavnom kao skladišta).

Uvjeti pod kojima se skloništa na području grada Rijeke daju u zakup određeni su Odlukom o davanju u zakup javnih tunelskih skloništa i skloništa osnovne zaštite u miru („Službene novine Primorsko goranske županije“ broj 44/09) te se periodično, u pravilu jednom godišnje, provode natječaji za davanje u zakup skloništa.

Grad Rijeka je svakako značajno poboljšao stanje u skloništima osnovne zaštite u odnosu na stanje koje je zatečeno u vrijeme preuzimanja, a o utrošenim proračunskim sredstvima za održavanje skloništa na području grada Rijeke redovno se, jednom godišnje, izvješćuje i Gradsko vijeće, u Analizi sustava civilne zaštite na području grada Rijeke.

Osim održavanja skloništa, izrađena je nova tehnička dokumentacija skloništa (tlocrti u digitalnom obliku s izračunatim površinama, nacrtima elektroinstalacija i filtroventilacijskog sustava, fotodokumentacijom skloništa).

Navedena javna tunelska skloništa izgrađena su prije 2. svjetskog rata i veći dio njih bio je tada u upotrebi, a bila su u upotrebi i tijekom dvije zračne uzbune u Domovinskom ratu.

Javna tunelska skloništa svakako se svojom opremom ne mogu usporediti sa skloništima osnovne zaštite, ali kao što je rečeno, za funkciju sklanjanja stanovništva od avionskog bombardiranja su, nažalost, već korištena u prošlosti. Jedno od takvih, javnih skloništa je i ono, široj javnosti poznato kao Riječki tunel, koji je preuređen za podzemnu šetnicu.

Što se tiče opreme civilne zaštite, ona se periodično nabavlja sukladno proračunskim sredstvima, prilikom čega je u fokusu nabavka opreme za spašavanje iz ruševina u slučaju potresa.

Tako su, u proteklih nekoliko godina, za potrebe civilne zaštite Grada Rijeke nabavljeni vibrafon+vibraskop s bežičnim detektorima za pretraživanje i spašavanje iz ruševina, prikolica za smještaj i prijevoz opreme za spašavanje iz ruševina, quad + prikolica za prijevoz za quada i opreme, EBC aparati za rezanje i bušenje svih materijala cjevastim elektrodama, agregat, koluti s produžnim kablovima, razne vrste ljestava, povlačna dizalica – tirfor, oprema za spašavanje iz dubina, razne vrste specijalnih nosila (koritasta, za spašavanje iz skučenog prostora i dr.), bušaći čekići, brusni parač s dijamantnim pločama, motorne pile, razni podupirači, ventilator za dovod zraka spašavateljima u ruševinama, osobna oprema pripadnika civilne zaštite (odora) i zaštitna oprema za pripadnike civilne zaštite za spašavanje iz ruševina (kacige, naočale, maske – respiratori, čepići za uši, rukavice, kompletni pojasevi), šatori i oprema u šatorima za spašavatelje (ležajevi, vreće za spavanje, rasvjeta).

Za slučaj pada fiksne i mobilne telefonije uspostavljen je i Potporni telekomunikacijski centar koji radi režimom rada 24/7/365 i interoperabilan je s postojećom kratkovalnom mrežom Županijskog centra 112 te mrežom operativnih snaga sustava civilne zaštite (vatrogasci, HGSS). Pojedinu opremu (npr. građevinsku mehanizaciju) nepotrebno je nabavljati jer je posjeduju pravne osobe od interesa za sustav civilne zaštite.

S poštovanjem,
Gradonačelnik
Marko Filipović